"Ja se uvijek prilično neobično osjećam kada netko uspoređuje rezultate financiranja", odgovorila je s osmijehom ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek na pitanje o tome jesu li Novosti kažnjene u skladu s političkim zahtjevom Domovinskog pokreta, "pa onda netko jedne godine dobije jedan iznos, druge godine dobije drugi iznos, pa se to gleda kao nekakva kazna...". S ministricom se nije teško složiti: kada netko – evo recimo ja – uspoređuje ovogodišnje rezultate financiranja Savjeta za nacionalne manjine pa vidi da je ukupan iznos povećan za milijun i 300 tisuća eura i da su svi programi dobili jednako ili više sredstava nego do sada, dok je Novostima jedinima financiranje srezano, i to za čak 35 posto, taj netko, vjerujte mi na riječ, osjeća se prilično neobično. Malo neobičnije osjetit će se ako pritom zna da se uređivačka politika Novosti u međuvremenu uopće nije promijenila: štoviše, ove su novine bogatije za mjesečni prilog Kulturne Novosti. A još neobičnije osjetit će se nakon što sazna da se Domovinski pokret – čiji je dolazak na vlast zapravo jedina bitna promjena u odnosu na prethodne godine manjinskog financiranja – otvoreno hvali time što je Novostima srezao budžet, sasvim u skladu sa svojim predizbornim obećanjima. Ali najneobičnije se netko – evo recimo ja – osjeća onda kada ministrica kulture i medija opravdava udar na medij čija je glavna uređivačka promjena ta što se, eto, sada malo više bavi kulturom.

Jer nevolja sa službenim istupima Domovinskog pokreta u tome je što njihovo hvalisanje odzvanja u žanru kaznenog djela: pri donošenju odluka Savjet za nacionalne manjine zakonski je zaštićen od političkih pritisaka, pa ukoliko Domovinski pokret ne laže vlastitim biračima i ukoliko su se doista izborili za financijski udar na Novosti, onda to znači da je zakon prekršen. U koalicijskom rasporedu zaduženja i uloga, upravo ministrici kulture pripala je zato zadaća da nas uvjeri kako je sa zakonom i Savjetom, njegovim kriterijima i procedurama – hvala na pitanju – sve u najboljem redu. Pa dok DP-ovci likuju, Obuljen Koržinek smiruje situaciju. Dok iz DP-a sami tvrde da su kaznili Srbe, ona nas uvjerava da se sve odvilo po jasnim pravilima, legalno i transparentno. I dok DP-ovci ponosno ističu da su Novosti sada pod izravnim političkim pritiskom, Obuljen Koržinek tumači da je pravi problem u tome što se Novosti izravno bave politikom. Nezgodna je to pozicija, treba priznati. Ministrici kulture tek je donekle olakšava to što, sasvim privatno, o Novostima teško da misli drukčije nego njeni koalicijski kolege.

"Ne mogu u to ulaziti, to nema veze s Ministarstvom kulture i medija", odmah će se tako ograditi kada je na HTV-u priupitaju o slučaju. Na njenu nesreću, već je uvodna rečenica izmišljotina, a ta je izmišljotina lako provjerljiva. Među ljudima koji su sastavili prijedlog ovogodišnjeg financiranja, odredivši da će baš svi osim jednih novina dobiti jednake ili veće iznose, dok će jednim novinama potpora biti ozbiljno smanjena, našla se naime i Irena Kregar Šegota, službenica Ministarstva kulture i medija. Utoliko što je službenica, njena je uloga, naravno, da zastupa stavove i politiku matičnog Ministarstva, a politiku i stavove Ministarstva određuje, još naravnije, Nina Obuljen Koržinek. Zašto ministrica pritom tvrdi da njeno ministarstvo "nema veze" s odlukom Savjeta, kada je Savjet glasao o prijedlogu financiranja što ga je, zajedno s drugima, sastavila njezina vlastita službenica i kada se ova činjenica može provjeriti u nekoliko klikova, ostaje enigma.

Ako ministrica već izmišlja da njeno ministarstvo "nema veze" s udarom na Novosti i da zato ne može "u to ulaziti", onda smo završili? Nipošto: tek što je izjavila da ne može, Obuljen Koržinek ulazi u to pa tumači da je odluka Savjeta "sasvim sigurno utemeljena na kriterijima koje Savjet ima", iako u tim kriterijima nema ni jedne riječi kojom bi se moglo opravdati smanjenje financiranja Novosti. Naprotiv, kao što je u ovim novinama već pokazao Hrvoje Šimičević (https://www.portalnovosti.com/ugovor-s-vargom), kriteriji, oslanjajući se na Ustav, zapravo potiču manjinske medije da se bave politikom. "Savjet je jasno obrazložio svoju odluku", svejedno tvrdi ministrica, sada već potpuno posvađana sa činjenicama, jer nikakvo formalno obrazloženje Savjeta u trenutku nastanka ovog teksta nije poznato, jer su se njegovi članovi brže-bolje razbježali nakon glasanja kako ne bi morali odgovarati na novinarska pitanja, jer se po službenoj dužnosti pred mikrofonima zato preznojavao samo predsjednik Savjeta Tibor Varga i jer je Varga, tragikomično neupućen u kriterije financiranja Savjeta kojim predsjedava, uporno verglao da su Novostima sredstva srezana zato što se – pogađate – bave politikom.

Jesmo li napokon došli do onoga što smo ionako znali od početka? Da je naime čitava ta besmislica prema kojoj se Novosti ne smiju baviti politikom, a koju složno promoviraju ekstremna desnica i HDZ-ova ministrica, ustvari samo izgovor koji služi tome da se politika napokon pozabavi Novostima?

Kako onda nisu srezana drugim manjinskim medijima koji se također bave temama izvan okvira kulturnih društava i folklornih priredbi, recimo novinama talijanske manjine La Voce del popolo? Tako što je La Voce del popolo, za razliku od Novosti, "zaista manjinski medij", objasnila je ministrica suočena s nešto konkretnijim novinarskim pitanjem, a "zaista" je manjinski jer se "obraća primarno pripadnicima talijanske nacionalne manjine", dok su se Novosti, valjda, usudile obratiti nacionalnoj većini, umjesto da drže jezik za Srbima i ostanu ono što im politika aktualne vlasti nameće: šapat s margine, glas tihe manjine. Nekome – evo recimo meni – nakon ovakvog ministričinog objašnjenja moglo bi pasti na pamet da provjeri kako točno izgledaju "zaista manjinski mediji", čisto da bih se informirao o tome kako ubuduće smijem pisati. A netko drugi – evo recimo vi – može onda samo zamisliti moje iznenađenje kada se ispostavi da, iako nisam pripadnik talijanske nacionalne manjine i mada mi se La Voce uopće ne obraća, čak i ja mogu otvoriti portal talijanskog manjinskog medija pa, uz malu pomoć Google Translatea, već u prvom članku doznati da je "smanjenje financiranja tjednika Novosti za 200 tisuća eura politički čin". Ili tako barem kaže saborski predstavnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin, a La Voce njegove riječi prenosi u rubrici pod egidom – provjerite, ne izmišljam – "Politika".

E sad, ako jedan "zaista manjinski medij" u svojoj političkoj rubrici donosi izjavu političara o tome da je rezanje sredstava Novostima politička odluka, jesmo li napokon došli do onoga što smo ionako znali od početka? Da je, naime, čitava ta besmislica prema kojoj se Novosti ne smiju baviti politikom – a koju složno promoviraju ekstremna desnica i HDZ-ova ministrica kulture i zaista manjinskih medija – ustvari samo izgovor koji služi tome da se politika napokon pozabavi Novostima? I da je pitanje da li se politika doista, mimo zakona, pozabavila Novostima, podjednako besmisleno, jer služi samo tome da istisne drugo i važnije: kakva točno politika?

Ne znam za vas, ali znam za jednu politiku koja prijeti zatiranjem manjinskih prava i zatim javno slavi kada su ta prava zatrta, za jednu politiku koja razlikuje "prave" i "krive" manjine i manjince, za jednu politiku koja prema vlastitom nahođenju razvrstava "zaista manjinske medije" od medija koji to nisu "zaista", pa zaslužuju da ih se javno razotkriva i kažnjava. S tom smo se politikom, usput rečeno, već jednom obračunali. Ima tome, igrom slučaja, ravno 80 godina.