>

novosti logo

Lipa prevara

Među 140.000 imena peticiju udruge Lipa, koja je bila jedan od presudnih razloga za odgađanje poreza na nekretnine, potpisali su i Joca Amsterdam, Franjo Tuđman, papa Franjo i Jon Bon Jovi. Novosti su već na malom uzorku utvrdile čitav niz takvih primjera, što pokazuje da organizatori nisu poduzeli ni osnovne preventivne korake protiv prevare

Peticiju udruge Lipa za ukidanje plana da se uvede porez na nekretnine, koju su srednjostrujaški mediji u više navrata proglasili presudnom za odluku Vlade da prolongira aktivaciju spornog zakona, potpisalo je do zaključenja ovoga teksta 139 tisuća ljudi. Zaokruženu brojku od ‘140 tisuća građana’ koriste i istureni članovi Lipe kao dokaz da se novom porezu ne protive samo oni ili šačica ljudi, nego značajna suma pojedinaca koji u Republici Hrvatskoj posjeduju nekretnine.

Potrebno bi bilo smanjiti iznos za prvu nekretninu ili je čak izuzeti iz oporezivanja. A da za svaku iduću nekretninu poraste iznos koji se plaća, odnosno da se ugradi proporcionalnost u porez – govori Marko Grdešić

Prošloga tjedna na peticiji su se pojavila i imena pojedinih predstavnika estradno-političke elite. Među njima nalaze se Alka Vuica, Maja Šuput, Severina Vučković, Jadranka Kosor i Kolinda Grabar-Kitarović. Protiv poreza na nekretnine na peticiji se izjasnio i Sreten Jocić, potpisujući se nadimkom Joca Amsterdam, po kojem ga hrvatska javnost pamti sa suđenja u Beogradu za naručivanje ubojstva Ive Pukanića. Štoviše, inicijativu je podržao i Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik koji je preminuo 1999. godine.

Tuđmanov identitet, kao i svi ostali koji su navedeni, korišteni su za lažne potpise na peticiji. U teoriji su mogli nastati na jednom računalu u izrazito kratkom razdoblju, korištenjem računalnog programa, takozvanog bota, kojim se može ispisati nebrojena količina imena, ili ručnim unošenjem svakog pojedinačnog imena. ‘Novosti’ su kratkim pregledom manjeg dijela peticije utvrdile oko dvadesetak evidentno falsificiranih potpisnika. Popularni sweet metal pjevač iz New Jerseyja Jon Bon Jovi također je protiv novog ‘poreznog udara’. Pridružili su mu se papa Franjo iz Vatikana i Zoran Milanović iz Tirane. O kakvoj je kontroli sadržaja riječ svjedoči i činjenica da na peticiji danima doslovno stoje imena Bot 1 i Bot 2.

Iako se na ovom malom uzorku ‘ukradenih’ imena poznatih osoba ne može sugerirati masovno lažiranje sadržaja same peticije, oni svakako dokazuju da je prijevara u teoriji mogla biti izuzetno jednostavna, pa i korištenjem identiteta nepoznatih ljudi čiju je autentičnost gotovo nemoguće provjeriti. Premda je gotovo svaka peticija na internetu podložna manipulacijama, doprinos takvom scenariju dali su sami autori peticije, članovi udruge Lipa, koji se nisu potrudili napraviti osnovne preventivne korake.

Za potpisivanje peticije dovoljno je upisivanje izmišljenih imena, prezimena, grada i e-mail adrese. Štoviše, iako se na toj stranici eksplicitno navodi mogućnost da potpisnik dobije ovaj sadržaj na e-mail adresu, to se u stvarnosti ne događa, što znači da svatko, pored lažnih adresa, može zapisivati i prave mailove a da njihovi vlasnici nisu svjesni krađe identiteta. Da bi izbjegle ili umanjile korištenje automatiziranih računalnih programa, većina relevantnijih stranica za peticije traži potvrdu potpisnika na osobnoj e-mail adresi, nakon čega njihova imena završavaju na potpisanim listama. To je u ovom slučaju također izostalo. Ovakvo korištenje osobnih podataka, dakako, nije jamac izbjegavanja lažnih identiteta, no svakako smanjuje rizik od prijevare. Tijekom peticije za raspisivanje drugog referenduma o istupanju Velike Britanije iz EU-a, objavljene na stranicama britanskog parlamenta, otkriveno je primjerice najmanje 77 tisuća lažiranih potpisa.

Progresivna porezna opterećenja zamijenjena su regresivnim. Time bi se tobože trebala potaknuti ekonomska aktivnost jer je smanjen namet na aktivne poduzetnike, a teret prebačen na pasivne članove društva – komentira Domagoj Mihaljević

‘Glasovao sam 33 tisuća puta. Aktivirao sam skriptu i otišao se tuširati’, izjavio je, prema BBC-ju, jedan anonimni prijestupnik.

Ako je vjerovati mainstream medijima i samoj udruzi Lipa, ovakva je peticija postala jednim od presudnih razloga za odgađanje poreza na nekretnine. U neku ruku, priča oko peticije sasvim logično i zasluženo zaokružuje kratkotrajni život jednog zakona u kontekstu vlasti koja ga je napisala i potom izglasala. Štoviše, ovakav razvoj situacije nameće se kao olakšanje za samog premijera koji je, sasvim neuobičajeno za dosadašnje ponašanje, odustao od politički izrazito delikatne odluke na prvi znak javnoga bunta.

‘Zaključak razgovora s ministrom financija i drugima u Vladi jest da je potrebna dodatna pedagogija ne samo građana, već i lokalne samouprave, jer je cilj ovog poreza da bude prihod samoupravnih jedinica’, poručio je nedavno Plenković, najavivši tako zaustavljanje još jednog zakonskog rješenja koji je izradila HDZ-ova vlada i izglasala saborska većina, predvođena HDZ-om.

Razloga za takav razvoj situacije je mnogo, od nepripremljenosti države da se implementiraju promjene, preko nepoznatih razmjera koje će one imati na građane, pa do katastrofalne komunikacije prema javnosti.

Zakon koji je trebao zamijeniti tri naknade – komunalnu, spomeničku rentu i porez na vikendice – izglasan je u paketu poreznih izmjena koncem prošle godine. Sasvim nekonvencionalno, Vlada je odmah u startu zaobišla proceduru, odgodivši procjenu učinka zakona na dvije godine nakon njegovog stupanja na snagu. Budući da nisu napravljene projekcije i izračuni tko bi plaćao više, a tko manje i kako bi se porez odrazio na građane, došlo je do izrazito negativne i ostrašćene reakcije javnosti, s naglaskom na ocjenu da je riječ o novoj pljački države.

Kako bi se javnost umirila, plasirane su projekcije državnih institucija koje pokazuju nikakvo ili malo povećanje poreznih davanja za većinu stanovnika. Prema projekcijama Porezne uprave, izračunatima na nekretnini od sto kvadrata, ovaj porez bi trebao zamijeniti komunalnu naknadu i biti manji ili približno jednak, dok će se za novije vikendice, odnosno nekretnine za povremeno stanovanje povećavati, ovisno o popratnim sadržajima, poput bazena ili sauna. Projekcije Porezne bilježe moguću razliku u povećanju od 400 kuna u takvom scenariju, odnosno više od 900 kuna za nekretnine sagrađene nakon 2006. godine. Takvi koeficijenti ovisili bi i o svakoj pojedinoj lokalnoj samoupravi koja će donositi spomenute standarde, ali i odlučivati o njegovoj preraspodjeli, što je dosad isključivo bilo vezano uz troškove lokalnih komunalija.

Budući da prolongirani porez nije ciljao samo na luksuz, nego na svaku opisanu nekretninu u Hrvatskoj, pitanje je kakve bi posljedice takva politika mogla imati na srednju klasu i radništvo, one koji su u najvećoj mjeri otkupljivali imovinu nakon ‘podržavljenja’ društvene, socijalističke imovine, pri čemu im ona nerijetko predstavlja dominantni oblik ‘štednje’. Odgođeni zakon, bez jasnih izračuna, legitimnim je učinio pitanje hoće li se primjerice za gomilu neupotrebljivih i tržišno irelevantnih nekretnina morati plaćati više nego dosad. Do 2020. godine, naime, ne može se očekivati prva opća procjenu tržišne vrijednosti tih nekretnina, pa postoji mogućnost da, ako zakon stupi na snagu, dođe do povećanja poreznog opterećenja i onima kojima ta imovina ništa ne donosi. A posljedica nemogućnosti plaćanja ovakvog poreza mogla bi biti prodaja nekretnina i njihovo novo gomilanje u rukama nositelja krupnog kapitala i bankarskog sektora.

Prema mišljenju Marka Grdešića s Fakulteta političkih znanosti, porez na nekretnine mogao bi doprinijeti pravednijem poreznom sustavu, ali ne u ovakvom obliku u kakvom je bio zamišljen.

- Potrebno bi bilo smanjiti iznos za prvu nekretninu ili je čak izuzeti iz oporezivanja. A da za svaku iduću nekretninu poraste iznos koji se plaća, odnosno da se ugradi proporcionalnost u porez. Ali proporcionalnost je sadašnja Vlada oslabila u porezu na dohodak, tako da nije za vjerovati da će ga ugraditi u druge poreze. Vjerojatno im to zvuči previše socijalistički ili smatraju da bi to oslabilo ‘investicijsku klimu’ - kaže Grdešić za ‘Novosti’, dodajući da je njihova namjera bila iskorištavanje činjenice što u Hrvatskoj preko 90 posto građana živi u nekretnini koja je u njihovom ili obiteljskom vlasništvu.

- To znači da postoji široka porezna baza koja dosad nije bila iskorištena. Njima je primarni cilj bio veći porezni priljev. Čak su i troškove provedbe prebacili na same građane koji su odjednom morali izaći na kraj sa složenim formularima. I inače je teško učiniti da oporezivanje bude popularno. Ali ako se porez razreže ovako široko i ako se troškovi implementacije još prevale na oporezovane, porez će sasvim sigurno biti nepopularan - mišljenja je Grdešić.

Dodatni poticaj za zabrinutost u vezi ovakvog zakona odnosi se i na same motive njegova donošenja: prošle ga je godine predložila Evropska komisija i to kao mjeru smanjenja duga.

Da je zakon daleko od progresivnog smatra i ekonomist Domagoj Mihaljević. Štoviše, on ističe da se porez na nekretnine u udžbenicima smatra najregresivnijim od svih poreza, jer najviše pogađa najsiromašnije, poput umirovljenika.

- Takav porez bio bi rastuće opterećenje na dohodak jer bi se prije ili kasnije obračunavao na tržišnu vrijednost nekretnine, čiji bi iznos bio viši nego izdvajanja za komunalnu naknadu. Osobe koje žive u jedinoj nekretnini u Zagrebu ili na obali postale bi žrtve snažne turistifikacije tih gradova - veli Mihaljević, posebno napominjući da je porez na nekretnine uveden u istom paketu u kojem su smanjene porezne stope na dohodak najbogatijih i na profite poduzeća.

- Dakle progresivna porezna opterećenja zamijenjena su regresivnim. Time bi se tobože trebala potaknuti ekonomska aktivnost jer je smanjen namet na aktivne poduzetnike, a teret prebačen na pasivne članove društva. To je i razlog zašto ovaj porez nalazimo u preporukama Evropske komisije. Njezina institucionalna zadaća je da se zalaže za sve mjere koje idu u korist akumulacije kapitala, kao što je smanjivanje progresivnih poreznih stopa, a povećanje opterećenja tamo gdje aktivnost ne postoji. Tako bi zapravo svaki vlasnik nekretnine bio dužan postati mali poduzetnik koji, ako hoće platiti porez, mora nekretninu uposliti ili je se odreći - zaključuje Mihaljević.

Zbog nepripremljenosti Vlade i izuzimanja elementarne procjene učinaka poreza na građane nije poznato kako će zakon, ukoliko i kad stupi na snagu, utjecati na vlasnike nekretnina. Utoliko je izostala i sama rasprava, umjesto koje su dominirali ideološki narativi grupacija kojima su mrski bilo kakvi porezi, ili barem većina njih, počevši od akcija Živog zida, čiji su pojedini predstavnici prokazani u medijima kao utajivači poreza i kršitelji radničkih prava, pa do ultraliberala iz Lipe, koji koncept poreza sagledavaju tek nešto blaže od koncepta krađe.

Potonja se organizacija od svog osnutka zalaže za minimalne poreze u bilo kojem kontekstu, kao što njeni istureni predstavnici promoviraju deregulaciju tržišta, privatizaciju državnih poduzeća, smanjenje socijalne države i radničkih prava, ali i minimiziranje same države na servise kao što su vojska i policija.

‘Nemamo politički cilj’, izjavio je prije nekoliko dana suutemeljitelj Lipe Davor Huić, inače suvlasnik agencije Briefing i bivši savjetnik premijera u ekstremno desnoj vladi Tomislava Karamarka, koju je nominalno vodio Tihomir Orešković, kao da pitanje poreza na nekretnine nije prvorazredno političko pitanje u bilo kojem kontekstu. Unatoč tome, potpuno je legitimno raspisivati peticije, pa i kad su im nositelji pobornici tržišnog ili vjerskog fundamentalizma, kao što se desilo u slučaju peticije U ime obitelji za ustavnu definiciju braka. Ključno je, međutim, pitanje kakva je reakcija političkih elita u svakom pojedinačnom slučaju, bez obzira na temu ili reakciju javnosti. Ona se u ovom slučaju odnosila na, po svemu sudeći, slijepo i nekritičko provođenje evropskih preporuka i zaustavljanje dijela poreznih ‘reformi’ čim se povećala opasnost za smanjenje anketne popularnosti vladajuće stranke.

Sve se na koncu svelo na informacijsku kakofoniju u kojoj su dominirali stavovi o štetnosti samih poreza, a ne o kvaliteti i doprinosu povećanja (ili smanjenja) redistributivne pravde u svakom pojedinom porezu. Razina kvalitete rasprave idealno se, zapravo, oslikava na blogu Liberal.hr, inače platformi za promoviranje Lipinih ideja, gdje je na naslovnici danima stajala ‘fotomontaža’ ministra financija Zdravka Marića s krvavim vampirskim zubima. I na sadržaju opisane peticije s početka teksta.

1/2