Brazil će ove godine proslaviti dvjestotu godišnjicu nezavisnosti od Portugala. Osim odgovarajućih manifestacija, godinu će obilježiti i izbori. Održat će se predsjednički izbori, izbori za Zastupnički dom Kongresa, izbori za trećinu Senata te izbori za guvernere i zakonodavne skupštine 26 saveznih država i Saveznoga Distrikta Brazilija. Ta velika zemlja ima oko 215 milijuna stanovnika, od kojih 148 milijuna ima pravo glasa. Izlazak na izbore obavezan je za starije od 18 godina, a biračko se pravo stječe sa 16 godina.
Nedavno je započela službena kampanja za izbore koji će biti održani 2. listopada. Dakako, u prvom su planu promatrača predsjednički izbori. Brazilski je politički sistem predsjednički, sličan onom u SAD-u. Ne postoji institut predsjednika vlade, vladi je na čelu predsjednik republike. Za četverogodišnje stolovanje u prekrasnoj predsjedničkoj palači Planalto, koju je projektirao legendarni Óscar Niemeyer, prijavilo se dvanaest kandidata. No dvojica će među njima voditi glavnu bitku: sadašnji predsjednik Jair Messias Bolsonaro i Luiz Inácio Lula da Silva, bivši predsjednik u dva uzastopna mandata (2003-2011), popularno zvan Lula. Obojica su se za početak kampanje utekla emocijama prošlosti kao zalogu za budućnost. U gradu Juiz de Fora, gdje ga je u kampanji 2018. poremećeni manijak ubo nožem, Bolsonaro je objasnio da je tada ponovo rođen (prvi je put rođen 1955. godine) i zahvalio Bogu što mu sad pruža ruku za još jedan mandat.
Lula je pak svoj inauguralni govor kampanje održao ispred tvornice Volkswagena u São Paulu, gdje je prije više od pola stoljeća kao mlad sindikalac dijelio letke radnicima. Izbori se održavaju u atmosferi koja se ne pamti od kraja vojne diktature. Vlada opća zabrinutost za demokraciju u zemlji, organiziraju se brojne demonstracije i ceremonije u obrani demokracije, pravne države i izbornoga sistema. Riječ je zapravo o pokretu koji je započeo otvorenim pismom bivših studenata Pravnoga fakulteta Sveučilišta u São Paulu, koje se pretvorilo u snažan manifest.
Ne spominjući ga izrijekom, pismo polazi s kritičke pozicije u odnosu na sumnje koje Bolsonaro sa svojim saveznicima promovira već više od godinu dana, sumnje u pouzdanost brazilskoga izbornoga sistema i, konkretno, o vjerodostojnosti elektroničkoga glasanja. Do sada ga je potpisalo više od milijun uglednih ljudi, među kojima su sveučilišni nastavnici, suci, policajci, bankari, poduzetnici i umjetnici, političari raznih opcija, bivši predsjednici Fernando Henrique Cardoso i Dilma Rousseff, kao i osam predsjedničkih kandidata na čelu s Lulom. Bolsonaro ga, dakako, nije potpisao. Brazilci naime od 1996. godine glasaju utipkavanjem brojeva kandidata ili lista prikazanih na ekranu elektroničkoga uređaja. Vrhovni izborni sud redovito provjerava zaštitu sistema protiv hakera, prije i poslije svakih izbora, uz pomoć domaćih i inozemnih stručnjaka i organizacija. Dosadašnje provjere nisu nijednom utvrdile mogućnost provale u sistem. Do sada su sumnje u nevjerodostojnost iskazivali izborni gubitnici, kako bi opravdali poraz, no još se nije dogodilo da neki kandidat unaprijed na taj način diskreditira izborne rezultate, pogotovo kad je posrijedi moćan predsjednik republike.
Manifest prokazuje "neutemeljene napade, bez ikakvih dokaza, koji propituju čistoću izbornoga postupka i demokratsku pravnu državu", podsjećajući na "autoritarna skretanja koja su izvrgla riziku i stoljetnu sjevernoameričku demokraciju", u aluziji na Trumpa i na nemire pred Kongresom u Washingtonu. Bolsonaro se nije libio čak ni da sazove ambasadore akreditirane u Braziliji i iznese im svoje sumnje u ispravnost budućih izbora, rušeći tako i međunarodni ugled Brazila. Iz njegovih se izjava (npr. "Samo me Bog može odavde maknuti"), kao i iz izjava njegovih saveznika, može - opravdano ili ne - zaključiti da je spreman, nakon izglednoga gubitka izbora, ne priznati njihove rezultate i vratiti Brazil desetljeća unazad, u vrijeme vojne diktature. Za nju uostalom tvrdi da zapravo i nije postojala, jer je, nakon vojnoga udara 1964., "predsjednika potvrdio Kongres" (dakako, generali su tada vodili računa da nakon udara poslože odgovarajući pravnu ikebanu kako bi vojna diktatura bolje izgledala).
Njegov kandidat za potpredsjednika donedavni je ministar obrane, general Walter Souza Braga Neto. Generali u vladi su i šef Kabineta za institucionalnu sigurnost (dakle koordinator vojnih i obavještajno-sigurnosnih poslova), generalni sekretar Predsjedništva Republike i ministar obrane. I sam Bolsonaro dolazi iz vojnih krugova (satnik je, preveden u rezervu). Za vrijeme njegova mandata u ministarstvima je postavljeno, na rukovodeće civilne dužnosti, oko četiri tisuće aktivnih ili rezervnih časnika, prema podacima Računovodstvenoga suda.
Prijetnja demokratskom režimu ima dakle svoje ime: Jair Bolsonaro. Do sada, svi njegovi pokušaji da naruši ravnotežu demokratske vlasti slomili su se zbog otpora i neovisnosti sudova, državnih institucija i medija. Klimi konfrontacije pridonosi i biografija njegovoga suparnika Lule. Pobjeda Bolsonara bila je prije četiri godine, između ostaloga, i krik javnosti zbog korupcijskih skandala za vrijeme vladavine Lule i Dilme Rousseff. Danas znamo da je Lula osobno bio žrtva neosnovanoga sudskog progona jednoga suca s političkom agendom: Sérgio Moro, sudac koji ga je bio osudio, i sam je potom neko vrijeme bio Bolsonarov ministar pravosuđa. Presuda je pala, pa su Luli vraćena politička prava, no njegova aura i slika njegove stranke (PT, Partido do Trabalho, Radnička stranka) teško će se osloboditi sramote da je, pod njegovom vlašću, u zemlji djelovala korupcijska mreža inkompatibilna s vrijednostima za čiju je obranu prisegao.
Većina Brazilaca razočarana je povratkom gladi u zemlju (za vrijeme predsjedanja Lule oko 30 milijuna ljudi izašlo je iz krajnjega siromaštva). Osjetili su na vlastitoj koži neodgovornost i neosjetljivost vlade za vrijeme pandemije, jer je Bolsonaro COVID bio proglasio "gripicom" i kasnio s cijepljenjem, a svojim prostačkim i kavanskim diskursom i brojnim rasističkim i homofobnim iskazima teško narušio javni politički jezik. No, osim pokazane nekompetentnosti na čelu zemlje, Bolsonaro kod birača izaziva i bojazan od povratka u traumatična vremena diktature.
Sva ispitivanja javnoga mnijenja predviđaju pobjedu Lule. Pitanje je jedino hoće li pobijediti već u prvom krugu, s 50 posto plus jedan valjani glas, ili će biti potreban i drugi krug izbora, nakon dva tjedna, kad mu također predviđaju sigurnu pobjedu. Prošlotjedna sondaža daje mu za prvi krug 51 posto, a prethodna, krajem srpnja, 52 posto, s mogućnošću pogreške od 2 posto.
Bez obzira na sumnje jednoga broja birača u Lulu, što zbog njegove dobi (ako pobijedi, mandat će započeti s napunjenih 76 godina života), što zbog ideološkog neslaganja s lijevim politikama ili pak zbog korupcijskog skandala za vrijeme njegove vladavine, Brazilci bar mogu biti sigurni da, s njim na čelu zemlje, Ustav, demokratska pravna država i temeljne slobode neće biti izvrgnuti riziku.
