>

novosti logo

Društvo Društvo

Mala zemlja za velike batine

Eskalacija fizičkog nasilja na nacionalnoj osnovi rezultat je antisrpske kampanje koja se intenzivirala od ulaska Hrvatske u EU. ‘Mi smo za velik dio javnosti ono što su Židovi bili za Der Stürmer u Hitlerovoj Njemačkoj. Nije bilo pitanje hoće li verbalno nasilje preći u fizičko, već gdje će se to desiti i koliki će mu biti obim’, kaže Saša Milošević, zamjenik predsjednika SNV-a

Prošle subote je od osobito teških tjelesnih ozljeda preminuo Radoje Petković, ugledni član srpske zajednice iz Primorsko-goranske županije, kojeg je 24. aprila brutalno premlatio Ilija Glavić ispred kafića u Viškovu kraj Rijeke. Narednog dana u Supetru na otoku Braču grupa pripadnika navijačke skupine Torcida je uz riječi ‘tko je ovdje Srbin, ubij Srbina’ napala četvero sezonskih radnika, među kojima su bila dvojica mladića srpske nacionalnosti iz Vukovara.

- Svi smo se instinktivno okrenuli, a u istom trenutku njih 20-ak iskočilo je odasvud, iz grmlja, ne znam ni sam odakle i krenulo na nas. Mi nismo rekli ni riječi, bili smo šokirani što su nas pratili i napali, a onda su nas počeli iz čista mira udarati. Cipelarili su nas sigurno deset minuta, dok nije naletio taksista koji nas je spasio - opisala je jedna žrtva brutalnog napada.

Što se tiče sankcioniranja djela koja su motivirana nekom od diskriminacijskih osnova, analiza pokazuje da se najčešće dosuđuju samo uvjetne osude – ističe Lora Vidović

Osim sezonaca iz Vukovara, čija je ekavica s istoka Hrvatske zasmetala nasilnicima koji su prisustvovali nogometnom turniru Torcida kup u Supetru, napadnuti su i mlada sezonska radnica iz Varaždina koja je s njima bila u društvu i Tomo Domančić, brački vatrogasac koji se suprotstavio napadačima. U napadu je najgore prošao upravo on, koji je braneći svoje poznanike zadobio tešku ozljedu prijeloma nosa na četiri mjesta. Ivana Marković, gradonačelnica Supetra, odmah nakon nemilog događaja je javno osudila napad i povukla svoj potpis s pokroviteljstva Torcida kupa. Svojim istupom je izazvala lavinu reakcija javnosti, uključujući i samu Torcidu koja je reagirala na povlačenje pokroviteljstva, ali nije imala potrebu osuditi nasilje ni izreći žaljenje.

- Pitam se gdje smo svi mi skupa kao društvo stigli ako je normalna reakcija na nasilje izazvala toliku senzaciju. Svaka osoba, pogotovo ako se bavi javnim poslom, jasno i glasno mora spriječiti nasilje i oštro ga osuditi ako do njega dođe. Bez obzira na to tko su napadači, a tko žrtve. Naš grad je uvijek bio tolerantan, otvoren i svi smo zatečeni onim što se dogodilo. Koliko-toliko utjeha mi je što napadači nisu iz Supetra i što su moji sugrađani pritekli u pomoć - ističe za Novosti Ivana Marković, koja se u ponedjeljak sastala sa žrtvama napada.

Iako su žrtve odmah posvjedočile da su napadači uzvikivali ‘ubij Srbina’, splitska policija događaj je prvo okvalificirala kao prekršaj i napad s lakšim tjelesnim ozljedama. Kasnije su promijenili kvalifikaciju u kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju i dvojicu uhićenih napadača ubrzo pustili. Međutim, dva dana kasnije, očito pod pritiskom javnosti, nasilnici su ponovno uhićeni pod kvalifikacijom kaznenog djela zločina iz mržnje, za koji je propisana veća kazna.

U isto vrijeme, u Rijeci se nakon mjesec i pol dana još uvijek navodno traga za motivom brutalnog premlaćivanja Radoja Petkovića. Bez obzira na smrtni ishod, napadača Glavića, koji je otprije bio poznat tužilaštvima Bosne i Hercegovine te Republike Srpske, Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci sumnjiči za kazneno djelo nanošenja osobito teških tjelesnih ozljeda. Nakon smrti Petkovića, koji je od napada bio u stanju inducirane kome, Općinsko odvjetništvo naložilo je obdukciju njegovog tijela.

Sve brutalniji napadi na nacionalnoj osnovi u porastu su posljednjih godina, posebno od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Po podacima Srpskog narodnog vijeća, 2014. godine zabilježena su 82 slučaja govora mržnje, fizičkih napada i drugih primjera etničke netrpeljivosti prema Srbima u Hrvatskoj, a sljedeće godine ta brojka je porasla na 189. Dolaskom Vlade HDZ-a Tomislava Karamarka 2016. godine, govor mržnje udvostručio se do 331 registriranog slučaja. Ni vlada Andreja Plenkovića nije donijela smirivanje tenzija. Tako su 2017. zabilježena 393 primjera etničke netrpeljivosti, a čak 381 slučaj zabilježen je 2018. godine.

Već prvi dani ove, 2019. godine donijeli su poziv na nasilje. Ivan Đakić, sin HDZ-ovog zastupnika Josipa Đakića, na pravoslavni Božić je na svom Facebook profilu napisao: ‘Svim prijateljima ‘srbićima’ sretan Božić.’ Statusu je dodao fotografiju ustaše koji u ruci drži glavu mrtvog četnika. Nepravomoćno je osuđen na 11 objedinjenih mjeseci uvjetnog zatvora, zbog prijašnje prijetnje novinaru i širenja mržnje prema Srbima.

Početkom januara vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je prozvao učenike Tehničke škole u Vukovaru koji nastavu pohađaju na srpskom jeziku i objavio snimku s nogometne utakmice na kojoj nisu ustali dok je intonirana hrvatska himna. Dva dana poslije, šest maloljetnika s fantomkama napalo je na autobusnoj stanici učenika iste škole.

U februaru javnost je šokiralo žigosanje učenice albanske nacionalnosti i njenog kolege u Ekonomsko-birotehničkoj školi u Zadru. Ravnatelj škole Jozo Dragić o slučaju nije obavijestio policiju jer, kako je objasnio, ‘nije bio veliki incident i učenici su se odmah izmirili’. Ubrzo je regiju uzdrmao događaj usred bijela dana na splitskoj Rivi, kad su petorica mladića metalnim šipkama napala igrače vaterpolo kluba Crvena zvezda. Spas od batina jedan od vaterpolista našao je skokom u more, dok su oko njega prolaznici većinom mirno posmatrali nemili prizor.

U Vrbniku na otoku Krku, za vrijeme zabave pod maskama, šest osoba, među kojima je bio i policajac izvan službe, izazivalo je nerede, razbivši čašom jednom mještaninu glavu uz povike ‘vrbnički Srbi, doći ćemo i zapaliti vam grad’. Paljenje kuća i imovine građana srpske nacionalnosti uistinu se dogodilo, ali na drugom kraju Hrvatske, na području grada Orahovice, u neposrednoj blizini pravoslavnog manastira, u selu Duzluku, gdje je 10. aprila planula prva kuća. U narednih mjesec dana straha i neizvjesnosti za mještane podmetnuto je ukupno šest požara, od čega tri na imovini u vlasništvu Srba. Naravno, za nepoznatim počiniteljima se i dalje traga.

Osim mržnje iskazane na SDSS-ovim plakatima za EU parlament i brojnih komentara na društvenim mrežama koji sadrže elemente kaznenih djela, ispod radara hrvatskih medija ostali su još neki slučajevi koje je zabilježila pravna služba Srpskog narodnog vijeća. U Belom Manastiru radnik HEP-a u februaru je prijavio verbalno vrijeđanje i fizički napad u radno vrijeme od strane šefa. Napad na nacionalnoj osnovi zabilježen je i na proslavi rođendana u Karlovcu, kada je u aprilu u kafiću ‘Papas bar’ jedan gost neprimjereno dodirivao slavljenicu. Nakon što je njen brat reagirao, udaren je nekoliko puta bokserom u glavu. Nakon tučnjave, napadač je skinuo hlače i mahao spolovilom govoreći: ‘Tako vam i treba, Srbi.’

Na društvenu i političku klimu imunu na nasilje redovno upozorava pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

- Ove se događaje ni slučajno ne smije smatrati izdvojenim incidentima, jer bi to bilo zatvaranje očiju pred evidentnim problemom. I podaci MUP-a pokazuju povećanje broja kaznenih djela zločina iz mržnje: u 2017. bilo ih je 25, a u 2018. 33. Zabrinjava i što su neki od počinitelja mladi ljudi, koji nisu ni rođeni u vrijeme rata, pa se njihovo ponašanje ni na koji način ne može dovesti u vezu s nekakvim s traumama iz tog vremena, nego se očito radi o potpuno pogrešnom odgoju i neusvajanju vrijednosti na kojima ovo društvo treba počivati. Učestalost i brojnost poruka netolerancije, mržnje i nasilja motiviranog nacionalnošću žrtve govore kako se radi o općem društvenom problemu koji treba rješavati na više razina. Pritom Ustav mora biti vodič, a među temeljnim vrijednostima ustavnog poretka su poštivanje ljudskih prava, nacionalna ravnopravnost i jednakost - ističe Vidović za Novosti i napominje da je najveća odgovornost političkih elita, saborskih zastupnika, nositelja najviših državnih dužnosti u porukama koje šalju.

- Nužno je jasno osuđivati ne samo nasilje kojemu svjedočimo u posljednje vrijeme, već sve društvene anomalije koje tom nasilju prethode. Nažalost, osude najbitnijih političkih aktera znale su potpuno izostati, neki su slali i poruke iz kojih se mogla iščitavati netolerancija, i sve je to utjecalo da se društvo udaljava od vrijednosti na kojima deklarativno počiva. Što se tiče sankcioniranja djela koja su motivirana nekom od diskriminacijskih osnova, analiza pokazuje da se najčešće dosuđuju samo uvjetne osude te je pitanje da li se na taj način šalje jasna poruka o krajnjoj neprihvatljivosti takvih ponašanja. Kao društvo krajnje smo zakazali i u generalnoj prevenciji i ovakvi događaji nisu iznenađujući. Nismo posadili drvo prije 20 godina pa sada ne uživamo u njegovom hladu. Mislim da je krajnje vrijeme da ga posadimo sada. Ljudi žele živjeti u miru, ne u nasilju, i to im moramo omogućiti. To je dužnost, i ljudska i profesionalna, svih nas koji radimo u javnim institucijama - poručuje pučka pravobraniteljica.

Odvjetnica Vesna Alaburić ističe da nije lako dokazati da je neki zločin počinjen iz mržnje i da je žrtva napadnuta upravo zbog svoje nacionalnosti.

Postajemo batinaško društvo, što je dokazalo nasilje u Supetru gdje je teško povrijeđen i pripadnik većinskog naroda samo zato što je branio manjinu – govori Aleksandar Tolnauer

- No ako postoji i najmanja sumnja da je zločin počinjen iz mržnje, to svakako treba pokušati dokazati. Udruge i druge institucije koje se bave zaštitom ljudskih prava trebale bi, po mojem mišljenju, aktivnije sudjelovati u zaštiti žrtava i oštećenika te tako pomoći sudovima da zločine iz mržnje pravilno kvalificiraju i pravično sude - kaže Alaburić i dodaje da ne podliježu svi oblici govora mržnje kaznenom progonu i kažnjavanju.

- Po našem Kaznenom zakonu zabranjeni su samo oni oblici diskriminatornog, omalovažavajućeg govora kojim se druge potiče na nasilje i mržnju prema pojedincima ili društvenim skupinama na nekoj od rasističkih osnova. To je osnovni razlog što raznovrsni oblici govora mržnje s kojima se svakodnevno suočavamo ne doživljavaju kaznenopravni epilog. Da je kazneno djelo teške tjelesne ozljede ili bilo koje drugo kazneno djelo počinjeno iz mržnje, dokazuje se dotadašnjim postupcima, govorom počinitelja, razlozima i povodima napada - objašnjava Alaburić.

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer podsjeća na Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu koju su svibnja 2015. u Puli potpisali svi saborski zastupnici nacionalnih manjina.

- Svega čega smo se pribojavali u toj Deklaraciji sada se, nažalost, u hrvatskom društvu realizira. Eto, došli smo do granice kada se povik ‘Ubij Srbina’ tretira i koristi skoro kao uobičajeni pozdrav u nekim krugovima. Još uvijek kao društvo nismo sazreli za upravljanje različitostima koje je u rukama većine s većim socijalnim utjecajem, moći i odgovornosti u javnim politikama koje se provode. Demokracija podrazumijeva neslaganje i suočavanje različitih stavova, što se nikako ne smije pretvoriti u batine. Međutim, sve više postajemo batinaško, a ne demokratsko društvo, što je dokazalo nasilje u Supetru gdje je teško povrijeđen i pripadnik većinskog naroda samo zato što je branio napadnutu manjinu. Ne moramo biti pravnici i odvjetnici, što nam se nekada spočitava, da kažemo da su reakcije na nasilje spore, neadekvatne, slabe, da se nekada više pažnje posvećuje pitanjima psa koji laje nego pitanjima ljudskih prava i sigurnosti nacionalnih manjina. S obzirom na to da dolaze predsjednički, a potom i izbori za Hrvatski sabor, bojimo se da će se trend nasilja nastaviti za dobivanje političkih bodova. Predstavnici pojedinih političkih opcija moraju prestati mazati teren zapaljivim uljem - upozorava Tolnauer.

Saša Milošević, zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća, ističe da je najnovija eskalacija fizičkog nasilja na nacionalnoj osnovi, četvrt vijeka nakon ratnih sukoba, sistemski stvarana.

- Nažalost, smrtni ishod nakon niza fizičkog nasilja gotovo je očekivan, gotovo – nužan. Posljednjih godina sa niza adresa kreira se atmosfera u kojoj su Srbi krivci za baš sve nevolje ove zemlje. Mi smo za zabrinjavajuće velik dio javnosti ono što su Židovi bili za ‘Der Stürmer’ u Hitlerovoj Njemačkoj. Od Srba se pravi strano, nepoželjno i neprijateljsko tijelo u ovome društvu, poziva na preventivne akcije protiv njih i nije bilo pitanje hoće li verbalno nasilje preći u fizičko, već samo – gdje će se to desiti i koliki će mu biti obim - navodi Milošević.

Dodaje da formalno postoje zakoni koji zabranjuju nasilje i represivni organi koji bi ih trebali sprovoditi, ali u stvarnosti vlast ništa ne čini da se nasilje doista i spriječi.

- Dapače, ona ga nizom svojih praksi, odluka, stavova i postupaka tolerira i odobrava, ponekad i potiče. Ako je Thompson de facto legitimacijska ikona ove države, njenih elita i njenih masa, ako medijska, kulturna i obrazovna politika u dobroj mjeri proizvode nacionalističke mitove, ako opravdavaju i gotovo prizivaju nasilje – do njega onda jednom i dolazi. Danas Torcida, jučer BBB ili Armada, svejedno – to su samo lumpenproleterski izvođači radova. Njih netko tapše po ramenima i odobrava ono što rade. Dokle god reakcije na ubistvo ili premlaćivanje budu poput one predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović gdje se izražava zabrinutost jer takvo ‘ponašanje narušava sliku zemlje’ ili one premijera Plenkovića kojom se najavljuje ‘borba svim mehanizmima kako bi se nasilje preveniralo’, a da se baš ništa ne uradi niti planira uraditi, ti izvođači mogu mirno spavati - upozorava Saša Milošević.

1/1