>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Marko Grdešić: Štrajk je naše pravo

Štrajk je osnovna tekovina sindikalne i socijalističke borbe 20. stoljeća. Kod nas je štrajk dopušten, ali istovremeno reguliran do najsitnijeg detalja, kaže dr. sociologije s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu

Kako komentirate nastavak kampanje protiv štrajka u školama?

Dio domaćih medija promovira tržišnu ideologiju. Iz neoliberalne perspektive sindikati mogu biti tek izvor tržišnih ‘rigidnosti’. Ti mediji pokušavaju promovirati tezu da glavni ekonomski sukob u Hrvatskoj nije između radnika i kapitala tj. poslodavaca, već između javnog i privatnog sektora. Privatni sektor je ‘realan’, a javni nije. Privatni sektor stvara, a javni troši. To su teze koje su neodržive, ako krenete malo o njima razmišljati. Naravno da javni sektor obavlja čitav niz važnih funkcija za društvo u cjelini. Naravno da i u javnom i u privatnom sektoru ima produktivnih. Naravno da i u jednom i u drugom ima neproduktivnih.

Kako stojimo onda s pravom na štrajk?

Štrajk je osnovna tekovina sindikalne i socijalističke borbe 20. stoljeća. Kod nas je štrajk dopušten, ali istovremeno reguliran do najsitnijeg detalja. Pravnih prepreka koje se moraju ispuniti da bi bio regularan je mnogo, pa mnogi štrajkovi budu na sudovima proglašeni nezakonitima. Štrajk je kao pobačaj. Pravo na štrajk postoji de iure, ali praktične prepreke su tolike da je upitno postoji li to pravo de facto. Nema sumnje da bi neka buduća lijeva vlast morala odabrati razumnija rješenja.

U kampanji se koristi jezik propagande?

Ako treba oslabiti štrajk, onda se ne biraju sredstva. U Hrvatskoj imamo veliki problem s podacima o plaćama, pa se može manipulirati selektivnim podacima. Na sreću, kolege Teo Matković i Matija Kroflin uspjeli su pokazati da se za struke poput školstva zaista događa zaostajanje u plaćama, kada se uspoređuju javni i privatni sektor te kada se uspoređuje više zemalja. To je najbolja brana protiv propagande iz drugih izvora. Bilo bi dobro da se takve stvari prate na sustavan način. Ali ciničnoj vlasti, koja ne želi urednu politiku plaća, odgovara nered u podacima.

Koliko je huškanje na sindikaliste plod stanja u medijima?

Stanje nije dobro. Ali pitanje je koliko su te antisindikalne kampanje efikasne. Mislim da to ljudima uđe na jedno uho, a izađe kroz drugo. Vjerujem da građani znaju filtrirati poruke s obzirom na pošiljatelja. Na sreću, imamo pluralizam u medijskom prostoru. Imamo dovoljno drugih glasova koji će se boriti protiv takvih napada. Barem zasad.

1/1