>

novosti logo

Aktiv Aktiv

Masovna društvena afera

U povodu 'Priopćenja za medije i javnost' uprave Filozofskog fakulteta od 11. travnja 2016., novijih istupa dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta te očitovanja Hrvatske biskupske konferencije

1. Prijedlog ugovora o suradnji između Katoličko bogoslovnog fakulteta (KBF) i Filozofskog fakulteta (FF) a apriorno i nužno donosi prednosti KBF-u zbog različitog pravnog statusa sudionika, neovisno o ovom ili onom konkretnom obliku nastavne suradnje. Razlog tome je već višekratno istaknut, ali je ili falsificiran ili nedovoljno vrednovan od strane različitih aktera ove masovne društvene afere: KBF je s jedne strane punopravna sastavnica Sveučilišta (čl. 44 Statuta Sveučilišta; čl. 4, st. 2 Statuta KBF-a), a istodobno ima, na temelju Ugovora Republike Hrvatske sa Svetom stolicom te Ugovora KBF-a sa Sveučilištem u Zagrebu (čl. 3) poseban povlašteni status na kojem temelji sve svoje javne i interne postupke:

Ta se posebnost tiče povlaštene autonomije u pogledu ‘poslanja’ fakulteta, ustroja, financija i vlasništva fakulteta, studijskih programa te odgovornosti prema Sveučilištu. KBF uživa sva prava kao i druge sastavnice Sveučilišta, a istodobno je temeljem svoga posebnog statusa zapravo izuzet iz te iste pravne regulative koja obvezuje druge sastavnice. Obaveze KBF-a prema Sveučilištu navode se u dokumentima uvijek samo paušalno, a prava se prikazuju detaljno. Tako se autonomna prava i akademske slobode drugih sastavnica Sveučilišta odnedavno u javnim istupima dekana i studenata KBF-a, a također i Biskupske konferencije, prikazuju kao obaveza drugih sastavnica Sveučilišta na formalno-ugovornu suradnju s KBF-om, a ne samo uobičajenu nastavnu suradnju kroz upisivanje izbornih kolegija i znanstveno-istraživačku suradnju.

2. S obzirom na to da je slijedom Ugovora Republike Hrvatske sa Svetom stolicom, a nakon potpisivanja Ugovora KBF-a sa Sveučilištem 1996., osnovano i zasebno Hrvatsko katoličko sveučilište (HKS) 2006. u Zagrebu, i to upravo kao izraz posebnosti statusa i misije ‘odgoja cjelovite osobe u katoličkoj tradiciji i duhovnosti na temelju odredaba Zakonika kanonskog prava i Apostolske konstitucije katoličkih sveučilišta Ex corde Ecclesiae’, bilo bi logično i prirodno da KBF svoju potrebu za proširenjem studijskih programa i daljnjim razvojem nastavi zadovoljavati u okviru Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, a ne u okviru Sveučilišta i na teret FF-a koji su svjetovne institucije.

Navodno ‘obostrana potreba za suradnjom’, koja se skriva iza neodređenih i ad hoc formuliranih općih studijskih ciljeva poput navodne ‘veće horizontalne povezanosti studijskih programa i studenata’, ne može se tumačiti drukčije nego kao izraz volje onog posebnog (Hrvatsko katoličko sveučilište te poseban povlašteni status KBF-a unutar Sveučilišta) da zadrži svoju posebnost, i da ujedno, kao ravnopravna sastavnica Sveučilišta, prisvaja ono što pripada drugom i što je sekularno

Naime, načela djelovanja HKS-a iz preambule Statuta te institucije predstavljaju bez dvojbe optimalan i poticajan okvir za razvoj KBF-a: ‘Djelovanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta temelji se na trajnom traženju istine putem istraživanja, čuvanja i posredovanja znanja za dobro društva sukladno načelima katoličkog nauka i u skladu s naravi katoličke univerzalnosti kao i u skladu s visokim i posebnim zahtjevima slobode. Ono također skrbi o uspostavljanju i podržavanju primjerenih odnosa i suradnje s istraživačkim, znanstvenim, nastavnim, kulturnim i crkvenim ustanovama, posebice katoličkim sveučilištima diljem svijeta, radi međusobne razmjene spoznaja, iskustava, znanja i vještina, posebno na području znanosti, kulture i umjetnosti.’

3. Dvostruki status istovremene uključenosti i isključenosti KBF-a u Sveučilište daje tom fakultetu ireducibilnu prednost u odnosu na FF. Svaka suradnja u smislu integracije nastavnih programa između crkvenog visokog učilišta, iza kojeg stoji socijalno i politički moćna organizacija koja posjeduje i sveučilište, s javnim i sekularnim kao što je Filozofski fakultet, nužno vodi samo jačanju prvog i pervertiranju pozicije drugog. Otud, silovito i ishitreno isticanje ‘potrebe za suradnjom’ KBF-a s FF-om, pri čemu sâma uprava FF-a prikazuje interese KBF-a kao interese FF-a, nije ništa drugo do volja KBF-a za proširenjem domene svoga utjecaja i prisustva na izvancrkveno područje, usprkos postojanju katoličkog sveučilišta koje i sâmo uživa potporu države.

Navodno ‘obostrana potreba za suradnjom’, koja se skriva iza neodređenih i ad hoc formuliranih općih studijskih ciljeva poput navodne ‘veće horizontalne povezanosti studijskih programa i studenata’, ne može se tumačiti drukčije nego kao izraz volje onog posebnog (Hrvatsko katoličko sveučilište te poseban povlašteni status KBF-a unutar Sveučilišta) da zadrži svoju posebnost, i da ujedno, kao ravnopravna sastavnica Sveučilišta, prisvaja ono što pripada drugom i što je sekularno. Takvo držanje KBF-a i drugih crkvenih tijela, poput Hrvatske biskupske konferencije (v. press konferencija HBK: ‘KBF ima pravo surađivati s Filozofskim’, N1 vijesti, 6. 4. 2016., dostupno na http://hr.n1info.com/a115817/Vijesti/Oglasili-se-i-biskupi-Katolicki-fakultet-ima-pravo-suradjivati-s-Filozofskim.html), usporedivo je s imperijalnim ponašanjem privilegiranog, a nipošto demokratskim ponašanjem ravnopravnog člana sveučilišne zajednice.

4. Ako Filozofski fakultet doista razumijemo kao autonomnu i akademski slobodnu sastavnicu Sveučilišta u Zagrebu, kao obrazovno i intelektualno zajedništvo njegovih studenata i nastavnika, a ne kao logističkog servisera za prava i potrebe drugih institucija s posebnim statusima, FF nema nikakvih interesa i potreba za ovako iz temelja asimetrično i neravnopravno postavljenom suradnjom. Dapače, takva suradnja ne samo da ne donosi FF-u nikakvu korist nego mu izravno šteti. Uprava FF-a u svome ‘Priopćenju za medije i javnost’ navodi posve krive i nedostatne argumente o korisnosti i ravnopravnosti suradnje za FF, čime svjesno ili nesvjesno obmanjuje javnost i ugrožava svoje studente. Dapače, poklici ‘uprave fakulteta’ kako ‘znanje nije roba’ i kako u ‘svoje ideale ne treba sumnjati jer nam prijeti propast’, na toj pozadini nisu ništa drugo do ruganje u lice vlastitim studentima i nastavnicima FF-a.

Ako je ‘upravi’ FF-a doista stalo do vlastitih studenata, do zaštite njihovih interesa i digniteta studija i nastavnika FF-a, a na to ga obavezuje dokument Fakulteta pod naslovom ‘Opća načela suradnje između FFZG-a i drugih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu’, onda treba potaknuti Studentski zbor da osigura objektivno i nezavisno ispitivanje mišljenja studenata FF-a o spornoj stvari, a ne ironično minimizirati institut studentskog veta na Fakultetskom vijeću ili difamirati Plenum, Akademsku solidarnost i pojedinačne studente u javnim nastupima.

5. Za uvid u razmjere neravnopravnosti predložene ‘suradnje’ KBF-a i FF-a dovoljno je rezimirati već tematizirane aspekte samih pretpostavki te navodne suradnje i istaknuti neke manje komentirane ili netematizirane:

a) Predloženi Ugovor s KBF-om eklatantan je primjer štetnog ugovora jer predložena ‘suradnja’ predstavlja iskorištavanje kapaciteta FF-a od strane KBF-a. FF bi prema prijedlogu ugovora o suradnji stavio na raspolaganje čak četrnaest različitih studijskih programa i njihovih izvedenica humanističke i društveno-znanstvene naravi, dok KBF nudi samo jedan studij (Religijska pedagogija i katehetika), koji je po sadržajima i obrazovnom karakteru jedva usporediv sa studijskim sadržajima na FF-u i za koji jedva da postoji interes među studentima FF-a. (O obama aspektima Studentski zbor može, a po mome mišljenju treba, provesti formalno kontroliranu i objektivnu anketu među studentima i nastavnicima FF-a.)

Uprava FF-a u svome ‘Priopćenju za medije i javnost’ navodi posve krive i nedostatne argumente o korisnosti i ravnopravnosti suradnje za FF, čime svjesno ili nesvjesno obmanjuje javnost i ugrožava svoje studente. Dapače, poklici ‘uprave fakulteta’ kako ‘znanje nije roba’ i kako u ‘svoje ideale ne treba sumnjati jer nam prijeti propast’, na toj pozadini nisu ništa drugo do ruganje u lice vlastitim studentima i nastavnicima FF-a

b) Predloženi Ugovor s KBF-om dovodi studente FF-a u nepovoljan položaj, kako je višekratno istaknuto, i to kako s obzirom na uvjete pristupa tako i s obzirom na tržište rada, gdje će vjeroučitelji KBF-a sa završenim dodatnim studijem s FF-a nužno predstavljati nelojalnu konkurenciju. Naime, protivno uvjeravanjima uprave FF-a u ‘Priopćenju’, odnosno izjavama dekana FF-a preko medija kako je osigurao studentima FF-a pravo na upis bez krštenice i preporuke, jasno je da bi — čak ukoliko bi studenti FF-a doista mogli upisati Religijsku pedagogiju i katehetiku bez krsnog lista i preporuke župnika, iako je to propisano Statutom KBF-a — takvo izuzeće od odredbi Statuta KBF-a ovisilo samo o diskrecionom pravu Velikog kancelara KBF-a da prihvati ili ne prihvati pojedine studente FF-a, ako bi se oni prijavili za takav dvopredmetni studij.

Još važnije, takvo odobrenje Kancelara imalo bi ograničeno važenje samo za pristup studiju, ali ne bi davalo i pravo zapošljavanja u svojstvu vjeroučitelja, tj. pravo na predavanje vjeronauka u školama. Naime, sukladno odredbama Statuta KBF-a, kao i službenom očitovanju bivšeg dekana KBF-a J. Oslića od 28. veljače 2012., na upit bivše prorektorice Ksenije Turković, vjeronauk mora imati zajamčen ‘karakter crkvenosti’ ili ‘kanonsko poslanje’. Kako je u novijim javnim istupima, nakon nedavnog naprasnog prekida silenzio stampa višekratno istaknuo i sadašnji dekan KBF-a, T. Matulić, takvo jamstvo crkvenosti vjeronauka u nadležnosti je Velikog kancelara. Time je sam dekan KBF-a nedvosmisleno demantirao i dezavuirao čudnovata ‘jamstva’ koja dekan FF-a, V. Previšić, daje studentima svoga fakulteta i javnosti.

c) U neposrednoj vezi s time, još važnija postaje činjenica da, ako studenti FF-a, koji bi bili zainteresirani za takav dvopredmetni studij, doista i prijeđu prve dvije prepreke (krštenicu i preporuku) po odluci Velikog kancelara, oni sa završetkom studijskog programa na KBF stječu samo opće akademske uvjete ili akademsku kompetenciju za vjeronauk, ali ne i poseban uvjet koji je u diskrecionom pravu crkvenih tijela, a koji tek osigurava ‘karakter crkvenosti vjeronauka’.

d) Osim toga, motivacijski razgovor, kao sastavni dio prijemnog ispita na KBF-u, eliminacijskog je tipa, pa utoliko jest apsolutno snažan filter, otvoren selekcijski proizvoljnostima.

e) Dodatna šteta za studente FF-a sastoji se u tome da studente KBF-a, tj. vjeroučitelje potvrđene diskrecionom odlukom diecezanskog biskupa, u školama čeka osigurano zaposlenje i satnica vjeronauka. Pri tome, ravnatelji škola vode se i vodit će se načelom zapošljavanja jedne osobe s punom satnicom, odnosno izbjegavanjem situacije prema kojoj postoje dva zaposlenika s pola satnice. To je načelo posve racionalno, bez obzira na svjetonazorske preferencije ravnatelja i moguću osobnu sklonost da radije angažiraju kadar KBF-a za predmete izvan područja vjeronauka. Otud je realno očekivati da će vjeroučitelji, imenovani od biskupa, u ispunjavanju satnice do pune norme imati prednost pred studentima FF-a u konkurenciji za drugi predmet.

6. Budući da su KBF i FF po svemu koncepcijski i metodologijski raznorodni i nespojivi fakulteti a da bi mogli zajednički izvoditi studijske programe — prvi fakultet svoje poslanje odgoja i obrazovanja u katoličkom duhu izvodi iz objave i Apostolske konstitucije Sapientia christiana’, drugi u duhu svjetovne, znanstvene i kritičke misli — nužno je također da će budući nastavnik vjeronauka u području svjetovnih predmeta biti razapet između dvostruke obveze (crkvene zadaće evangelizacije i obrazovno-pedagoške uloge) i dvostruke istine (teološke i znanstvene), u konfliktu između poučavatelja vjere i posrednika slobodnog kritičkog znanja, sa svim odgovornostima koje to nosi.

7. S obzirom na sve rečeno, suradnja s KBF-om, kao i drugim sastavnicama sveučilišta, moguća je, opravdana i dovoljna u postojećem oblicima nastavne suradnje kroz upisivanje izbornih kolegija iz međufakultetske, sveučilišne ponude kolegija, koja je već normirana na temelju bolonjske reforme studija, bez imperijalnih institucionalnih posezanja i nekorektnog ostvarivanja prednosti nauštrb druge strane. Suradnja je osobito preporučljiva u području znanstveno-istraživačke djelatnosti pojedinaca i istraživačkih centara unutar i izvan Sveučilišta.

Autor teksta je profesor Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
1/4