>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Metak u istraživačko novinarstvo

Jednu od najkorumpiranijih članica EU-a potreslo je ubojstvo Jána Kuciaka, mladog novinara koji je otkrio veze slovačkog premijera i njegove klike s talijanskom mafijom. Kuciaku je i ranije zaprijećeno ubojstvom, no slovačka policija odbila mu je pružiti zaštitu

Kada je sredinom listopada prošle godine autobombom ubijena malteška istraživačka novinarka Daphne Caruana Galizia, slovački premijer Robert Fico iz nekog je razloga našao za shodno javno ustvrditi kako je Slovačka ‘jedna od najdemokratskijih i najslobodnijih zemalja na svijetu’, zemlja u kojoj se ‘novinare ne diže u zrak’. Nije prošlo ni par mjeseci, a Ficovo nepotrebno i neutemeljeno hvalisanje demantirano je na najbrutalniji mogući način: dvoje mladih ljudi, 27-godišnji novinar Ján Kuciak i njegova djevojka Martina Kušnirová likvidirani su mafijaškim stilom u svojoj kući u selu nadomak Bratislave.

U istraživanju koje su lani objavili Kuciak i kolege ustanovljeno je da su Ficovi oligarsi u oba njegova mandata dobili ugovore s državom teške najmanje 2,8 milijardi eura

Vrlo brzo policija je utvrdila da su ubojstva ‘najvjerojatnije’ povezana s Kuciakovim poslom, istraživanjem veza između talijanske mafije koja na istoku Slovačke operira u poljoprivrednom sektoru i samog premijera Fica. Kuciak je bio zaposlen na portalu Aktuality.sk, ali je na priči surađivao s tri međunarodna novinarska konzorcija koja istražuju korupciju i organizirani kriminal. Nedovršeno Kuciakovo istraživanje već dan nakon likvidacija objavljeno je ne samo na portalima spomenutih udruženja, već i u vodećim slovačkim i evropskim medijima, zahvaljujući čemu su milijuni ljudi dobili priliku detaljno se informirati o tome s kakvim sve ljudima slovački premijer ima posla. U najblažoj varijanti reklo bi se da se druži s polusvijetom, a u najoštrijoj da su mu pajdaši prijetnja nacionalnoj sigurnosti pa bi ga u nekim sretnijim okolnostima proganjali zbog ugrožavanja iste. Premijer je nakon ubojstva sazvao presicu na kojoj je, u maniri koja podsjeća na mafijaške, na stol stavio milijun eura u kešu, kao nagradu za informacije o dvostrukom ubojstvu.

Ján Kuciak je prije smrti stigao otkriti da su slovački premijer i njegova klika povezani s ljudima koji surađuju s talijanskom mafijaškom mrežom ‘Ndrangheta. Njegov prvi trag bila je izvjesna Mária Trošková, bivša misica zavidne snalažljivosti koja je u srednjim 20-im godinama postala asistentica bivšeg političara i vlasnika TV stanice Markiza Pavela Ruska, protiv kojeg se trenutno vodi sudski proces zbog sumnje da je 1990-ih unajmio plaćenog ubojicu da mu likvidira bivšu partnericu. Nakon toga je Trošková upoznala Talijana Antonija Vadalu s kojim je radila u firmi imena GIA Menagement, gdje je pak upoznala tada parlamentarnog zastupnika i dojučerašnjeg tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost Viliama Jasana. Jasan ju je prvo zaposlio kao svoju asistenticu, a onda preporučio premijeru Ficu, koji ju je također zaposlio kao asistenticu. Trošková se tako u par lakih koraka našla u kabinetu premijera države, a što je točno radila u vladi i je li prije zaposlenja prošla sigurnosnu provjeru, Kuciaku su iz kabineta premijera odbili odgovoriti.

Slovački premijer je poznat po vulgarnom vrijeđanju novinara pa su tako zabilježene formulacije kao što su ‘glupe hijene’, ‘ljigave zmije’ i ‘zahodski pauci’

U zasebnom tekstu koji se tiče malverzacija s poljoprivrednim subvencijama Evropske unije Kuciak je pak istraživao Antonija Vadalu, poslovnog suradnika premijerove asistentice, pa ustanovio da se ime tog Talijana iz Kalabrije u slovačkim poslovnim knjigama prvi put pojavljuje 2002. godine, par godina nakon što je jedna druga talijanska obitelj došla u Slovačku kako bi se bavila poljoprivrednim biznisom. Obitelji Vadala i Roda udružile su se i postale dvije od njih pet u čijim se rukama nalazi poljoprivreda u istočnoj Slovačkoj, s kompanijama ukupno vrijednima sto milijuna eura, 120 kvadratnih kilometara obrađenog zemljišta i oko 13 milijuna eura povučenih poticaja iz evropskih fondova. Vadala je, inače, ljubitelj crvenih Ferrarija, a poznato je i da mu plaće u firmama kasne, da se porezi duguju, a doprinosi radnicima ne uplaćuju.

I Rode i Vadale potječu iz kalabrijskih sela u kojima stoluje ‘Ndrangheta, no novinari nisu uspjeli utvrditi je li novac koji su investirali u Slovačkoj povezan s mafijom. Nisu ustanovljene ni njihove čvrste veze s ‘Ndranghetom, ali glave obje obitelji više su puta bile u sukobu sa zakonom, a talijanska policija upozorila je novinare da su osobe o kojima se raspituju vjerojatno ‘u kontaktu s mafijom’. Pietro Roda u Italiji je bio optužen za šverc stokom iz Slovačke u klaonice u Italiji, ali je oslobođen, nakon čega je emigrirao u Slovačku. Antonio Vadala sumnjičen je za falsificiranje poslovnih dokumenata prilikom apliciranja za EU fondove te za poreznu prevaru. Novinarima je zapela za oko i činjenica da se 2009. godine Vadalina firma među prvima javila na državni natječaj za dodjelu licenci za solarnu energiju. Licence se dodjeljuju onima koji se prvi jave na natječaj pa se pretpostavlja da je imao insajderske informacije o terminu natječaja, a licencu je odmah prodao.

Kuciak i kolege otkrili su također i da je Antonio Vadala povezan s Viliamom Jasanom, šefom Vijeća za nacionalnu sigurnost koji je misicu Troškovu upoznao s premijerom Ficom. Jasanov sin Slavomir prodao je 2016. godine svoju i očevu zaštitarsku firmu izvjesnom Pietru Catroppi, čije se ime može naći u vlasničkoj strukturi nekoliko kompanija Antonija Vadale. Svi ovi ljudi čine mrežu u koju ih je pokojni Kuciak uspio povezati, a dvoje od njih, Viliam Jasan i Maria Trošková, nakon ubojstava su podnijeli ostavke.

Kao jedna od rijetkih postkomunističkih zemalja koja je ujedno i članica eurozone, s ambicijom još tješnjeg približavanja Evropskoj uniji, Slovačka je do ovog događaja više-manje tavorila na marginama evropske pažnje, zasjenjena problemima koje konstantno proizvode susjedne joj ‘iliberalne demokracije’ Mađarska i Poljska. Ipak, bila je zanimljiva organizacijama koje se bave korupcijom, pa je tako u lanjskom mjerenju Indeksa percepcije korupcije Slovačka bila šesta najkorumpiranija u EU-u. Novinar Dariusz Kalan tamošnje društvo nazvao je ‘oligarhijskom demokracijom’, referirajući se na činjenicu da slovačkom ekonomijom od osamostaljenja upravlja skupina ljudi kojima je u privatizacijskom procesu ranih 1990-ih tadašnji autokratski premijer Vladimir Mečiar prepustio državne kompanije. Nakon odlaska Mečiara s vlasti pokrovitelj oligarha postao je Robert Fico, utemeljitelj stranke Smer, koji je na čelu vlade od 2006. godine s prekidom od 2010. do 2012.

Prema pisanju Aktualtyja, slovačkom ekonomijom upravljaju petorica biznismena koji su se podijelili po sektorima i koji su podupirali obje Ficove vlade. U istraživanju koje su lani objavili Kuciak i kolege ustanovljeno je da su Ficovi oligarsi u oba njegova mandata dobili ugovore s državom teške ukupno 2,8 milijardi eura, pri čemu to vjerojatno nije konačna brojka jer joj treba dodati ugovore s Ministarstvom obrane koji su tajni, činjenicu da su ostala ministarstva dobila obavezu objavljivanja ugovora o javnim nabavama tek 2011. godine, u periodu kada Fico nije bio na vlasti, kao i onu da svi ovi biznismeni imaju tvrtke s prikrivenim vlasništvom. Najviše ugovora s državom – 1,8 milijardi eura – dobile su kompanije povezane s Jurajem Širokýjem, dok je Vladimir Poor, simbol Mečiarove privatizacije koji je onomad kupio državnu naftnu kompaniju, dobio 590 milijuna eura poslova koji uključuju nabavu kompjutora, rekonstrukciju željeznice i izgradnju nogometnog stadiona.

Sam Fico i direktno je bio sumnjičen za korupciju pa su tako lani održana tri protesta u kojima su se tražile njegova i ostavka ministra unutarnjih poslova Roberta Kaliňáka. Kaliňáka su prosvjednici optuživali da je zaustavio istragu o poslovima Ladislava Bašternáka, još jednog ‘kontroverznog poduzetnika’, te da je od njega uzeo 260.000 eura mita. Ficu se pak spočitava činjenica da unajmljuje stan u luksuznom bratislavskom kompleksu Bonaparte koji je u Bašternákovom vlasništvu, gdje mu je susjed još jedan oligarh, Marián Kočner, čovjek koji je prošle godine otvoreno telefonom prijetio ubijenom Jánu Kuciaku jer je ovaj istraživao njegove porezne prevare. Unatoč tome što su slovački novinari od ministra unutarnjih poslova Kaliňáka tražili da zaštiti njihovog kolegu, policija nije reagirala, što je samo jedan u nizu detalja za koje se slovački novinari slažu da zajedno čine atmosferu zastrašivanja bez koje se ubojstvo Kuciaka i njegove djevojke možda ne bi dogodilo.

I sam slovački premijer itekako je poznat po vulgarnim bljuvanjima upućenima u smjeru novinara pa su tako zabilježene formulacije kao što su ‘prljave antislovačke kurve’, ‘glupe hijene’, ‘ljigave zmije’ i ‘zahodski pauci’. Zato ne čudi da su neki slovački mediji, poput dnevnika Dennik N i tjednika Tyžden, otvoreno građane pozivali na sudjelovanje u lanjskim prosvjedima, a nakon ubojstva Kuciaka i djevojke glavni urednik Tyždena pozvao je novinare da sami istraže ubojstva jer su policija i pravosuđe preplavljeni Smerovim partijskim lojalistima.

Unatoč tome što je policija zatražila pomoć čeških i talijanskih kolega i Europola te ispitala nekoliko desetaka ljudi, uključujući i sedmero talijanskih državljana, još nitko nije uhapšen. U petak su održani masovni prosvjedi na kojima se tražila Ficova ostavka, a slovački predsjednik Andrej Kiska zatražio je od parlamenta da raspiše prijevremene izbore. Robert Fico nema se, međutim, namjeru predati, dapače, njegova reakcija na pozive za ostavkom poprimila je prilično zlokobne konture kada je Kisku optužio da je ‘u dosluhu’ s mađarsko-američkim milijarderom i filantropom Georgeom Sorosem.

S obzirom na to da je Soros postao svojevrsna babaroga kojom se, kada žele diskreditirati opoziciju i učvrstiti vlast, rutinski koriste autokrati u bivšim komunističkim zemljama od Rusije do Makedonije, čini se da bi i Fico rado krenuo stopama Vladimira Putina, Viktora Orbana i poljskih nacionalista. No hoće li mu to i poći za rukom nije sigurno, jer je vladu već napustio ministar kulture, dok manji koalicijski partneri kontempliraju o izlasku iz nje. Za razliku od spomenutih ‘iliberalnih demokracija’, gdje vladajuće stranke imaju većinu dovoljnu i za provođenje ustavnih promjena, Smer ima 49 od ukupno 150 parlamentarnih zastupnika. Na izborima u proljeće 2016. Ficova je stranka, naime, izgubila većinu pa, iako nominalno socijaldemokratska, formirala koaliciju s tri stranke desnice, odnosno desnog centra. One koaliciji doprinose s još 28 parlamentarnih zastupnika pa odlazak bilo koje od njih može ugroziti stabilnost Ficove vlade.

1/2