Novosti

Kronika

Mirela Begović: Idemo na fakultete

Morali smo podići glavu, vrijeme ne staje: idemo na fakultet, jer od završene gimnazije nemamo ništa, kaže maturantica Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu

Large mini 3

Maturirali ste u zagrebačkoj Srpskoj pravoslavnoj općoj gimnaziji i namjeravate studirati: što mislite, je li vas škola dobro pripremila za studij?

Moji su dojmovi o protekle četiri godine su vrlo pozitivni: od nas se zahtijevao kontinuitet u učenju, a pripreme za maturu su bile na visokoj razini, ima li se na umu da je posljednja godina bila jako teška, pogotovo za nas iz potresom pogođenih krajeva. Stresa je bilo radi mature i radi onoga što se događa kod kuće, ali nam je Gimnazija u svemu izlazila ususret, pa smo se za 'ispit zrelosti' pripremali cijele godine. I u prve tri školske godine profesori su nas usmjeravali prema znanjima koja su važna, pa je naša generacija na maturi postigla dobre rezultate. Prevladali smo potres i koronu: morali smo naprosto podići glavu i ići dalje, jer vrijeme ne staje. Idemo na fakultet, jer od završene gimnazije nemamo ništa. Ostati kod kuće ili u Petrinji nije opcija, bar za mene.

Kakva su školska iskustva drugih vaših vršnjaka s Banije?

Mnogima je bilo i stresnije, jer su neki ostali bez kuća i završili u kontejnerima, dok je na našoj u Begovićima samo dimnjak pao. Njima ni pripreme za maturu nisu bile kvalitetne kao moje, pa su obavezne predmete polagali na nižoj razini, samo da uspiju maturirati. Tako da neki u ljetnom roku nisu ni upisali željeni fakultet, nego će to pokušati najesen.

Kako ste se uopće odlučili za nastavak obrazovanja u Gimnaziji "Katarina Kantakuzina Branković"?

Na vjeronauku u osnovnoj školi nastavnik nam je pričao o pravoslavnoj gimnaziji, a ja sam već tada razmišljala o tome hoću li se dalje školovati u Petrinji ili u Zagrebu. Odluku sam donijela nakon jednog predavanja o SPOG-u, a kad sam upisala tu gimnaziju, mnogi su se čudili da ona uopće postoji. No čuđenje i predrasude jenjali su s vremenom.

U osnovnoj ste školi pohađali nastavu srpskog jezika i kulture po modelu C?

Da, i to od drugog do osmog razreda, a pored toga sam išla i u Prosvjetinu ljetnu školu koja se održava na moru. To mi je pomoglo, jer se s dolaskom u Gimnaziju nisam mučila s ćirilicom, iako su ondje imali razumijevanja prema onima koji to pismo nisu dovoljno dobro savladali. Ipak, mi koji smo pohađali nastavu na srpskom u osnovnoj lakše smo pratili gimnazijsko gradivo, pogotovu satove srpskog jezika i književnosti, gdje je sve bilo na ćirilici. U sklopu drugih predmeta rabila se i latinica, ali su nas naši profesori 'navlačili' da koristimo ćirilicu. Dakle, bilo bi dobro da osnovnoškolci koji žele u ovu Gimnaziju od malena uče ćirilično pismo i srpski jezik, odnosno da škole to imaju makar kao izborni predmet. Manjinske nastave po C modelu trebalo bi biti i po drugim srednjim školama, jer bi naši đaci morali imati priliku učiti o svojoj kulturnoj i nacionalnoj baštini.

S tim u vezi, smatrate li važnim Prosvjetino nastojanje da se razredna odjeljenja po nastavnom modelu C oforme i u velikim gradovima Hrvatske, poput Zagreba ili Rijeke?

Imam dosta poznanika iz Zagreba koji nisu imali mogućnost pohađati takav model nastave i za koje je prvi susret s ćirilicom bio kroz Prosvjetine ljetne škole srpskog. Dakle, mislim da bi svagdje trebalo formalizirati taj nastavni model i tu mogućnost, no preduvjet za to je bolja informiranost roditelja o tome na koje im se načine djeca mogu upoznavati s našim jezikom i kulturom.

Želja vam je da postanete inženjerka elektrotehnike, pa ste se upisali na zagrebačko Tehničko veleučilište?

Imam velik interes za informatiku i godinama pratim to područje, pa sam s približavanjem upisnih rokova sve više razmišljala o tom smjeru. Bilo mi je pritom bitno i to što se oni koji završe takav zahtjevan studij mogu lako zaposliti, uz pristojnu plaću. Iako inženjeri uglavnom lako pronalaze posao, ne budu li mi ovdje uvjeti zadovoljavajući, možda bih otišla u inozemstvo na nekoliko godina, ponajprije radi iskustva. Ipak, voljela bih se vratiti u Hrvatsku, odnosno nastaviti živjeti ovdje. Naravno, sve će ovisiti o općoj društvenoj klimi, ali i osobnijim razlozima. Jer, kad sam nekima rekla da ću upisati elektrotehniku, kazali su mi da ću onda biti električar koji će im 'cvikati struju'.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više