>

novosti logo

Piše Dejan Kožul

Mostarski skok

Lider SDA-a Bakir Izetbegović i lider HDZ-a BiH Dragan Čović potpisali su dokument koji znači pomak ka održavanju lokalnih izbora u tom gradu, i to prvih od 2008. godine

Kada je projektirao Partizansko groblje u Mostaru, poznati jugoslovenski arhitekt Bogdan Bogdanović želio je, između ostalog, da od tog lokaliteta napravi ‘grad mrtvih antifašističkih junaka’, odnosno mladića i djevojaka izginulih u Drugom svjetskom ratu. Taj ‘grad mrtvih’ trebao je komunicirati sa ‘gradom živih’ kog čine potomci stradalih. I trajalo je to sve dok je trajala i država za koju su izginuli oni mladići i djevojke. No Bogdanovićeva simbolika danas se može primijeniti i van Partizanskog groblja, česte mete neofašističkih vandala.

Danas bi se za Mostar moglo reći da je ‘grad mrtvih’, zbog svega onoga što se dešavalo ondje do prije koji dan, kad su Bakir Izetbegović, lider SDA-a, i Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, potpisali dokument koji je prvi korak ka održavanju lokalnih izbora u tom gradu, i to prvih od 2008. godine. Pitanje je da li bi oni išta i potpisali da se nije suprotstavio ‘grad živih’, grad mladih od kojih neki nikad nisu imali priliku da glasaju u sopstvenom rodnom mjestu. Među njima je Irma Baralija, predsjednica Gradskog odbora Naše stranke za Mostar. Ona je 2018. protiv Bosne i Hercegovine podnijela tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zato što smatra da joj se neodržavanjem lokalnih izbora uskraćuje biračko pravo.

‘Pravo da biram i budem birana za vijećnicu u Gradskom vijeću Mostara prekršeno je 2012. i 2016. godine. Nažalost, u istoj situaciji se nalaze i ostali punoljetni građani i građanke našeg grada. S obzirom na to da država BiH svih ovih godina nije učinila ništa da spriječi i sankcioniše ovo kršenje naših prava, bilo je samo pitanje vremena kad će doći do pokretanja tužbe protiv ove i ovakve države pred Sudom za ljudska prava’, rekla je tada Baralija.

Evropski sud je 29. oktobra 2019. donio pozitivnu odluku i naložio Parlamentu BiH da izmijeni Izborni zakon, najkasnije u roku od šest mjeseci od stupanja presude na snagu, kako bi se omogućilo održavanje lokalnih izbora u Mostaru. Taj rok ističe 29. jula 2020. u ponoć.

‘Meni su 34 godine, i neću da mi još deset godina prođe da s jedne i druge strane govore ne možemo ovako jer će nas HDZ nadglasati, ne možemo ovako jer će nas SDA nadglasati. Želim da živim u normalom gradu, da se moji sugrađani i ja ne razlikujemo od ostalih u bilo kojem drugom gradu’, pojasnila je Baralija svoju odluku.

Kako su na jesen predviđeni lokalni izbori u Bosni i Hercegovini, bila je to fina prilika da se na Parlament BiH, ali i na odgovorne lidere nacionalnih stranaka izvrši pritisak kako Mostar opet ne bi izostao sa liste. Pri potpisivanju tog političkog dogovora iza leđa Čoviću i Izetbegoviću stajali su Valentin Inzko kao visoki predstavnik međunarodne zajednice i ambasadori zapadnih zemalja (SAD-a i Velike Britanije) koji su nadgledali potpisivanje. Zlu ne trebalo. Zanimljiv je bio stav Baralije nakon potpisanog. ‘SDA i HDZ trebaju odgovarati za Mostar, a ne biti faktor u dogovorima’, poručila je.

Međutim, pravila igre još nisu poznata. Sve što se zna je da su dogovorili provedbu presude Ustavnog suda, kao i izmjene statuta Grada Mostara, koje bi se trebale usvojiti na prvoj konstituirajućoj sjednici nakon izbora novog Gradskog vijeća, dakle nakon izbora. Dogovoreno je da se izbori održe 15. novembra, ali još nije jasno kako će narednih mjeseci postići dogovor koji nisu mogli postići prethodnih 12 godina, zbog čega je Mostar i bio u blokadi. Svi se opet pouzdaju u strane predstavnike. A upravo je jedna odluka stranog predstavnika, tamo još 2004. godine, pobrkala dotadašnje odnose. Naime, početkom 2004. tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice Paddy Ashdown donio je statut Grada Mostara. Uvedene su nacionalne kvote kako bi se spriječilo da jedan narod može imati većinu u Gradskom vijeću. Dio statuta bila su i posebna izborna pravila kojima je formirano šest izbornih jedinica: tri većinski hrvatske i tri većinski bošnjačke. Grad Mostar, po tom statutu, morao je imati jednog gradonačelnika, jedinstven proračun…

Obje strane su bile nezadovoljne i tvrdile da ovo pravilo favorizira one druge, a onda su održani lokalni izbori 2008. godine. HDZ je prošao poprilično loše. Osvojili su samo sedam mjesta od mogućih 35. Isto toliko osvojila je i Narodna stranka Radom za boljitak braće Lijanović. Sa druge strane, SDA je osvojio 12 mandata. Ali gradonačelnik nije izabran. Nakon 20-ak pokušaja izbora, konačno je, nakon više od godinu dana, za gradonačelnika Mostara izglasan HDZ-ov Ljubo Bešlić, koji i danas obavlja tu funkciju. Kako je HDZ sa lošim rezultatom dao gradonačelnika ni danas nije najjasnije, odnosno nije jasno tko je iz SDA-a glasao za Bešlića, za kog možemo reći da je bio jedini izborni pobjednik, a da se nadao da će na čelu grada biti sve do danas, teško.

Na negodovanje ‘hrvatske strane’, Ustavni sud je 2010. godine proglasio neustavnim dio statuta grada Mostara. Diskriminirajućim je ocijenjen izbor gradskih vijećnika iz onih šest izbornih jedinica, čime se narušavala proporcionalnost glasova. Isti broj vijećnika bira se bez obzira na brojnost glasača, čime se diskriminiraju birači iz izbornih područja s jasnom porukom o nejednakoj vrijednosti glasa. Naložio je i izmjene Izbornog zakona i tog dijela statuta u narednih šest mjeseci.

Osam godina poslije slijedi tužba Irme Baralije, a deset godina nakon nje Mostar se pomjerio s mrtve točke, ali to i dalje ne znači da će se izbori uistinu održati. Osim što je potpisan spomenuti politički dogovor, u detalje se, barem zvanično, nije ulazilo. Potpis i nije ništa drugo nego kupovina vremena i djelimično otklanjanje pritiska. Gostujući na N1, Baralija je nakon svega rekla: ‘Kad živite ovdje i gledate što se događa i trpite razne njihove makinacije, novac koji nestaje, poduzeća koja propadaju, i onda jučer te dvije stranke koje su to sve radile, sjedaju za stol i potpisuju nešto. Sad hoće da se pitaju i u budućnosti. Naravno da mi je drago što se pomaklo s mrtve točke, ali kad vidim što su potpisali i što su predstavili, duboko sam potresena.’

1/1