Ovako hrvatski mediji povremeno izvještavaju o tragičnim sudbinama migranata:
‘U petak rano ujutro kod mjesta Učakovci slovenski vatrogasci iz rijeke spasili jednog migranta, drugog odnijela Rijeka… Kako Radio Mrežnica doznaje, migrant se utopio na slovenskoj strani rijeke… On je zajedno s još jednim migrantom pokušao prijeći rijeku, odnosno nezakonito prijeći granicu i doći do Slovenije, no stvar je krenula po zlu… Podsjetimo, ovog tjedna tijelo jednog stradalog migranta Kupa je izbacila u mjestu Ladešići, a budući mu nije utvrđen identitet, bit će pokopan kao NN osoba.’ (Radio Mrežnica, veljača 2018.)
U slučaju djevojčice Madine naša je organizacija objavila vijest o njezinoj smrti istoga dana. Međutim, tek nakon što je vijest prenio The Guardian, u Hrvatskoj je prekinuta šutnja – kaže Asja Korbar
‘Nakon što je policija izvijestila da je jučer poslijepodne u rijeci Korani na području Pavlovca kod Slunja pronađen leš nepoznatog muškarca, stigla je vijest o tragediji i iz sjevernog dijela Karlovačke županije, na području Žakanja. Tamo je, navode iz PU karlovačke, u večernjim satima iz rijeke Kupe izvučen leš također nepoznate osobe… Odmah se posumnjalo da se radi o još jednom nesretno stradalom migrantu kojih je s proljećem sve više na ‘proputovanju’ kroz Hrvatsku, a koji pokušavaju prijeći u Sloveniju preko rijeke Kupe.’ (Jutarnji list, travanj 2018.)
‘U Gornjem Prilišću, na granici sa Slovenijom, u nedjelju je iz Kupe izvučeno truplo nepoznatog muškarca, slijedi utvrđivanje identiteta i kriminalističko istraživanje, izvijestila je karlovačka policija, a na upit Hine potvrdila je da se radi o mlađem muškarcu te da se istražuje je li riječ o ilegalnom migrantu.’ (Tportal, lipanj 2018.)
Vijesti sličnog sadržaja pojavljuju se u posljednjih godinu dana otprilike jednom mjesečno u hrvatskim medijima. Centar za mirovne studije (CMS) zabilježio je 14 smrtnih slučajeva u Hrvatskoj i na graničnim područjima. Naslovi o poginulim ili nestalim ljudima prilikom ilegalnih pokušaja prelaza granica tako više nisu novost ni u Hrvatskoj. Smještene na rubnim dijelovima crne kronike, smrti nepoznatih ljudi iz dalekih zemalja čini se da u našoj okolini više nikoga ne diraju. Deset ili 14, koga briga. A to su tek oni koje su registrirale hrvatske vlasti.
Brojke aktivista i službene statistike često se ne slažu, a o nezabilježenim slučajevima ljudi koje je ili progutala rijeka ili su nestali u bespućima divljine može se samo nagađati. Nebriga lokalnih i državnih vlasti, ali i javnosti te medija za smrt ljudi koji bježe iz svojih domova nije karakteristika samo Hrvatske. Međunarodna inicijativa Missing Migrants Project, koja djeluje od listopada 2013. godine te bilježi nestanke ljudi diljem svijeta, kao jednu od glavnih zapreka smatra nezainteresiranost vlada i neizdvajanje dovoljnih sredstava za pronalazak i registriranje slučajeva nestalih i poginulih ljudi diljem svijeta.
Posljednji zabilježeni slučaj u Hrvatskoj dogodio se ovog kolovoza, kada je policija u šumskom području Drežnice pronašla skupinu od 12 ljudi, među kojima su dvije osobe bile mrtve. Nisu preživjele odron kamenja koje je s uzvisine palo na njih. Mediji su prenijeli ovu vijest o pogibiji, no nakon toga kao da nikoga više nije bilo briga za žrtve, što je začuđujuće ako se ima na umu popularnost rubrika crne kronike.
Nažalost, velika je vjerojatnost da je broj ljudi koji su poginuli na našim granicama veći od onoga koji se spominje – govori Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije
‘Utvrđeno je da se radi o državljanima Alžira u dobi od 33 i 39 godina. O provedenoj identifikaciji obaviješteno je Veleposlanstvo Alžirske Narodne Demokratske Republike u Hrvatskoj, a njihovi posmrtni ostaci bit će prevezeni u Narodnu Demokratsku Republiku Alžir’, odgovorili su na upit Novosti o tom slučaju iz Policijske uprave karlovačke. Obitelji ovih dviju žrtava imale su barem tu sreću da su tijela njihovih bližnjih identificirana te da su posmrtni ostaci vraćeni u njihovu domovinu.
Ipak, mnogi nemaju ni tu mogućnost da budu dostojanstveno pokopani. Od početka godine, prema podacima koje smo dobili iz MUP-a, pronađeno je deset mrtvih tijela na području triju policijskih uprava: PU osječko-baranjske, PU karlovačke i PU primorsko-goranske. Od utapanja je umrlo sedam osoba, od odrona stijena dvije, a jedna je osoba umrla od pothlađivanja. Identitet je utvrđen za dvije osobe, riječ je o građanima Pakistana stradalim na području PU primorsko-goranske, dok je za ostale osobe postupak utvrđivanja identiteta u tijeku. No postupak utvrđivanja identiteta, kako se čini, jalov je posao.
‘Prilikom pronalaska mrtve osoba obavlja se očevid, nakon čega se tijelo šalje na Klinički zavod za patologiju i sudsku medicinu te tamo ostaje dok se ne utvrdi identitet osobe’, objašnjavaju iz MUP-a. Identitet osobe se utvrđuje pronalaskom osobnih dokumenata, prepoznavanjem od strane osoba koje su prijavile nestanak osobe te daktiloskopskom i DNK analizom. ‘Ukoliko se identitet ne može utvrditi navedenim postupcima, tijelo se prevozi na Sudsku medicinu gdje se čuva do utvrđivanja identiteta, a koji se može utvrditi temeljem drugih postupaka koje provodi policija’, dodaju iz MUP-a.
Na pitanja koliko je takvih osoba dosad identificirano, koje je prosječno vrijeme identifikacije i kakav je plan daljnjeg postupanja ukoliko se ne sazna o kome je riječ, ni od MUP-a ni od Zavoda za sudsku medicinu nismo dobili odgovor.
Čini se da ni statistike o broju ljudi koji su umrli nisu posve pouzdane. U MUP-ovoj publikaciji ‘Pregled osnovnih sigurnosnih pokazatelja I.-VI. 2018. godine u Republici Hrvatskoj’, u kategoriji ‘nastradali strani državljani’ smrt ovih ljudi nije zabilježena. Zbog čega je tome tako iz MUP-a nam nisu odgovorili. Također, podaci MUP-a ne odgovaraju onima iz PU karlovačke, a već ranije su mediji utvrdili kako udruge poput CMS-a raspolažu većim brojkama o smrti migranata negoli službene vlasti.
- Teško je sa sigurnošću tvrditi je li riječ o slučajnim pogreškama, nemaru ili nečem drugom, ali možemo zaključiti kako nedostaje političke volje i profesionalnosti za bilježenje točnih statistika, u ovom slučaju sudbina ljudi. I sami smo se uvjerili da se statistički podaci često razlikuju ovisno o tome radi li se o izjavi pojedine policijske uprave u medijima ili pak službenim statistikama MUP-a. No s obzirom na to da su smrti na granicama Hrvatske postale tema relativno nedavno, a vezano uz sve snažniju ‘zaštitu’ granica, lako ćemo moći pratiti koji je stvarni razlog neimanja pouzdane statistike. Ako se zaista radi o slučajnim pogreškama, onda već narednih mjeseci očekujemo ispravke i promjenu u načinu vođenja statistike, a ako se pogreške nastave događati, motiv će biti jasan. Iako se takve pogreške ne bi smjele događati, pogotovo kada se radi o ljudskim životima, paralelno sa zahtjevima za precizno bilježenje treba zahtijevati prestanak politika i praksi koje dovode do tih smrti. Nažalost, velika je vjerojatnost da je broj ljudi koji su poginuli na našim granicama veći od onog koji se spominje - kaže Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije.
Od početka 2014. godine Međunarodna organizacija za migracije zabilježila je preko 22.500 slučajeva nestanaka i smrti migranta te izračunala da ih je najmanje još 60.000 umrlo od početka 2000. godine. U ovoj godini dosad je izbrojano i evidentirano 2546 smrtnih slučajeva migranata diljem svijeta, od toga na području Europe bez Mediterana 67, od čega ih je troje ubijeno, četvero je udario vlak, za 14 se smatra da su se utopili, 13 ih se utopilo, a 18 je poginulo u automobilskim nesrećama, dok se za ostale ne navodi razlog smrti. Za jedanaest je spol nepoznat, 44 su muškarca, pet žena i sedmero djece. Najsmrtonosnije je ipak mediteransko područje, gdje je od 2013. godine zabilježeno 15.000 slučajeva pogibelji. Tokom ove godine na Mediteranu je umrlo 1565 ljudi.
Missing Migrants Project u svojim izvještajima navodi kako se malo zna o ljudima koji umiru: mnoga tijela nikada ne budu pronađena ili otkrivena, mogu proći godine prije nego što budu identificirana, ako se to uopće dogodi, a vrlo često je nemoguće odrediti i godine i spol pronađenih tijela.
- S jedne strane, vrlo je čudno zahtijevati od vlada država na čijim granicama ljudi umiru da o tome vode i precizne statistike, jer je jasno da su one odgovorne za to. Dodatno je potrebno tu uvesti i dimenziju dehumanizacije ovih ljudi koja se događa, pa se onda ni u statistikama ne tretiraju kao ljudi/osobe dostojne bilježenja kao što to vrijedi za ‘nas’ - kaže Julija Kranjec i upozorava da je iz spomenutih nekonzistentnosti u statistikama već jasno da ‘hrvatske vlasti ovom problemu ne pristupaju odgovorno te da se problemom nestalih temeljitije bavilo dok je na snazi bio humanitarni koridor koji je prolazio tzv. balkanskom rutom’.
Inicijativa Dobrodošli, koju je pokrenuo Centar za mirovne studije, u Hrvatskoj vodi internu neslužbenu evidenciju temeljenu na medijskim objavama i dojavama građana.
- Treba istaknuti da statistiku ne prikupljamo samo zato što smatramo da je važno bilježiti sudbine osoba u pokretu, već i da upozorimo na posljedice represivnih i dehumanizirajućih politika i praksi, kako bismo ih mijenjali odnosno zaustavili i kako bismo dali širu, kompleksniju sliku fenomena migracija, kakva ona uistinu i jest - pojašnjava Julija Kranjec.
Osim CMS-a, i Hrvatski Crveni križ ima službu koja se bavi nestalim osobama i pokušajima spajanja razdvojenih članova obitelji. No nisu samo vlasti te koje pokazuju nemar prema smrtnim slučajevima izbjeglica. U tome sudjeluju i mediji, ali i javnost koju te priče više ne zanimaju.
- Problem prepoznajemo u zaokretu diskursa i načinu na koji se predstavlja ova kriza koja nikada nije prestala, usprkos zatvorenim granicama, a koji odražava zaokret u međunarodnim i domaćim politikama prema izbjeglim ljudima. U roku od samo godinu dana, od početka 2016. pa do početka 2017., mijenja se terminologija i kontekst u kojemu pričamo o izbjeglim osobama. Tako se izbjeglice više ne portretiraju kao osobe u teškoj potrebi, već kao osobe koje zloupotrebljavaju ili žele zloupotrijebiti sustav međunarodne zaštite, odnosno kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti i strateškim interesima Hrvatske, poput ulaska u Schengen – kaže za Novosti Asja Korbar iz inicijative Are You Syrious?
Ona navodi da je, kada izbjeglice stradaju, pa čak i onda kada se radi o djeci, kao što je to bilo u slučaju policijske pucnjave kod Donjeg Srba, fokus na takozvanoj zaštiti granica, a ne na ranjenoj djeci.
- MUP kod svake tragedije koja se dogodi kao rezultat smrtonosnih politika, a ti slučajevi sve češće prodiru do medija, situaciju svodi na pojedine krijumčare, zamagljujući pritom čitav kontekst primoranosti izbjeglica na teške poteze, koji rezultira ljudskim tragedijama - dodaje Asja Korbar.
Možda najstrašniji primjer medijske nebrige slučaj je poginule djevojčice Madine Hussiny na koju su domaći mediji obratili pažnju tek nakon što je tekst objavio engleski The Guardian.
- U slučaju poginule djevojčice Madine Hussiny naša je organizacija objavila vijest o njezinoj smrti istoga dana. Međutim, tek nakon što je vijest prenio The Guardian, u Hrvatskoj je prekinuta šutnja - kaže Korbar ističući ipak kako dio medija kontinuirano i stručno izvještava o nasilju.
- Nažalost, ako je suditi prema izvještajima koji nam dolaze iz Bosne i Hercegovine, ni međunarodna medijska pažnja nije uspjela prekinuti nasilje nad izbjeglicama. Ljudi se u Bihać i Veliku Kladušu i dalje vraćaju pretučeni, svjedoče o tome kako su im oduzeti novac i mobiteli, a dokumenti uništeni. Međutim, to ne umanjuje moć i ulogu medija u ovom izvještavanju i formiranju načina na koji ćemo misliti o izbjeglicama - dodaje Asja Korbar.
