Mađarskoj opoziciji trebalo je deset godina da se udruži i najavi zajednički izlazak na sljedeće parlamentarne izbore koji će se održati 2022. Iskustvo s izbora u Budimpešti, na kojima je udružena opozicija pobijedila Orbanov Fidesz, presudilo je da mađarske opozicijske stranke, od ljevice do desnice, već sada potpišu sporazum kojim su se obavezale da će na državnoj razini imati jednu zajedničku izbornu listu i jednog zajedničkog kandidata u pojedinim izbornim jedinicama. Birači su brzo odgovorili na opozicijsko udruživanje: ovih dana objavljeni rezultati ankete instituta Median kažu da bi 41 posto birača svoj glas dalo udruženoj opoziciji, a 39 posto Fideszu. Poslije desetljeća neupitnog vladanja, Orbanov će Fidesz na sljedećim parlamentarnim izborima trčati mrtvu utrku s udruženom opozicijom.
Istovremeno u Srbiji, koja će također izaći na predsjedničke, parlamentarne i beogradske izbore u proljeće 2022. godine, sve je izvjesnije da se neće dogoditi mađarski opozicijski scenarij. Podjela s prošlih parlamentarnih izbora na dio opozicije koji ih je bojkotirao i na one koji su na njih izašli i uvjerljivo izgubili postala je nepremostiva prepreka stvaranju jedinstvenog opozicijskog fronta. Čak i inicijativa europarlamentaraca da posreduju u pregovorima opozicije i vladajućih o stvaranju boljih i ravnopravnijih izbornih uvjeta nije stimulirala premošćivanje jaza između bojkot-opozicije i onih koji su sudjelovali na izborima. Zapravo je izazvala nove podjele među strankama koje su sudjelovale u bojkotu, ali i nove pokušaje povezivanja manje ili više srodnih opozicijskih stranaka.
Savez za Srbiju, u kojem se okupila bojkot-opozicija, ugasio se odmah nakon izbora, a njihova novoosnovana labavija asocijacija Udružena opozicija Srbije (UOS) ovih je dana na izdisaju. Nakon što su desničarske Dveri odustale od članstva u UOS-u, Jeremićeva Narodna stranka gotovo je prekinula suradnju s ostatkom Udruženja. Spor je nastao zbog inzistiranja NS-a da UOS bez suradnje s europarlamentarcima definira platformu za pregovore s vladajućima, a potom bez drugih opozicijskih stranaka pokuša dogovoriti bolje izborne uvjete. Đilasov SSP i Lutovčev DS, međutim, ne žele se odreći pomoći europarlamentaraca, ali i suradnje barem s ponekom od stranaka koje nisu bojkotirale izbore u pregovorima o poboljšanju izbornih uvjeta.
Lider narodnjaka Vuk Jeremić uporno ponavlja da će njegova stranka surađivati "isključivo sa onima koji su bojkotovali izbore 21. juna" jer oni su se "žrtvovali da bi pokazali da u politici nisu svi isti". S druge stranke, predsjednik SSP-a Dragan Đilas je pomirljiviji pa kaže: "Svi koji su protiv vlasti i koji su jasna opozicija režimu Aleksandra Vučića dobrodošli su da potpišu zahteve za fer i slobodne izbore." Spor se rasplamsao nakon što su Đilasov SSP i Lutovčev DS već počeli surađivati s Pokretom slobodnih građana (PGS), pripremajući se za pregovore s vladajućom većinom u kojima će, kako kaže Đilas, imati tri ključna zahtjeva: kontrolu i razdvajanje izbora te otvaranje medija. Osim na PGS, Đilas računa i na podršku nekih drugih opozicijskih stranaka, ponajprije onih koje su programski bliže SSP-u i DS-u, čak i bliže nego Jeremićevi narodnjaci. Zapravo te razlike i leže u osnovi sukoba Jeremićevih narodnjaka i ostatka bojkot-opozicije, a umataju se u omot navodne opozicijske vjerodostojnosti koja se isključivo mjeri bojkotom ili izlaskom na izbore.
Predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Miloš Jovanović, čija je stranka izašla na izbore, na sve to uzvraća da "nema problema ako deo opozicije ne želi da sarađuje sa DSS-om", jer je uvjeren da je "podela na pravu i lažnu opoziciju postala otrcana fraza. To već postaje sektaška podela, i takva podela najviše odgovara vlasti. Politikantski, niski ratovi, bure u čaši vode..."
Jovanoviće je zapravo reagirao na izjavu Đilasovog potpredsjednika Borka Stefanovića koji tvrdi da SSP zapravo ne traži od "predsjednika Srbije Vučića da im omogući fer i poštene izborne uslove, već od Evropske unije", jer "njega na to može da natera ili EU ili sto hiljada ljudi na ulicama". Stefanović potom zaključuje: "Mi ne pričamo o koalicijama, već o saradnji po pitanju izbornih uslova sa svim nesumnjivo opozicionim organizacijama. Mi moramo biti svesni da je potpuno jasna jedna stvar: Miloš Jovanović, Nenad Čanak, Čedomir Jovanović, Tatjana Macura – oni nisu opozicija. To vidite po tome što imaju koalicije svuda po Srbiji sa Srpskom naprednom strankom i govore kako je bojkot 'pukao' i da je bio glupa stvar. To nismo čuli nikad od Socijaldemokratske stranke Borisa Tadića i Zajedno za Srbiju Nebojše Zelenovića."
No u sjeni tih podjela i sukoba odvija se proces povezivanja opozicijskih stranaka koje potiču pojedine organizacije civilnog društva. Trenutno u tome prednjački Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA). Početkom ovoga tjedna CRTA je skupini opozicijskih stranaka predstavila svoj prijedlog mjera "za postizanje slobodnih i poštenih izbora". Nova stranka bivšeg premijera Zorana Živkovića saopćila je da su se poslije višemjesečnih opozicijskih razgovora na sastanku na kojem je CRTA predstavila svoj prijedlog mjera okupili "predstavnici SDS-a, Nove stranke, DSS-a, Inicijative Ne davimo Beograd, Zelene stranke, Udruženja 1 od 5 miliona, Marko Bastać ispred KLIP-a, na ovim sastancima se večeras po prvi put priključio i Lokalni front".
Nova stranka je u saopćenju poručila da je na sastanku "dogovoreno da predlozi i mere koje je organizacija CRTA predložila budu razmotreni u okviru organizacija kao deo platforme za potencijalni zajednički nastup onih stranaka koje su zainteresovane za učešće u najavljenim pregovorima o društvenom dijalogu pod pokroviteljstvom Evropskog parlamenta" te zaključila: "Podsećamo da su sastanci opozicije na kojima smo razmatrali zahteve za izborne uslove, kao i opštu strategiju opozicionog nastupa, počeli još u septembru i nadamo se da će se ovom procesu priključiti i one stranke koje do sada nisu odgovarale na naše pozive pošto bi borba za demokratiju trebalo da bude nešto oko čega se okupljamo, a ne razlog novih podela u opoziciji."
CRTA je već ranije objavila prijedlog svojih mjera, a opozicijske stranke koje su prihvatile njezinu inicijativu složile su se sa sljedećim principima na kojima su one utemeljene: za poštene izbore neophodna je ravnopravnost učesnika u kampanji i ravnomjerna medijska zastupljenost; za slobodne izbore neophodno je da postoji sloboda izbora i jednako biračko pravo te da izborna prava budu zaštićena; za integritet izbornog procesa ključna je uloga izborne administracije.
Srpska opozicija očito se puno lakše može složiti oko toga što će tražiti od Vučićeve vlasti da bi dobila šansu da je smijeni na izborima, ali puno joj teže ide kad treba odlučiti što će sa sobom napraviti kako bi imala šansu da doista na tim izborima osvoji vlast. Na dvogodišnjicu masovnih beogradskih prosvjeda protiv vlasti Vučićevih naprednjaka, jedna od nestranačkih organizatorica prosvjeda Jelena Vujanović na portalu Talas zorno je opisala u kom grmu leži zec: "Činjenica je da nas je protest sve na neki način zadesio, ali politika je umetnost igranja u uslovima koji te zadese. Od lidera očekujemo da nas vode kroz te uslove, a ne da kukaju na njih. Od lidera očekujemo da imaju plan, a ne da neplanski blokiraju raskrsnice. Od lidera očekujemo da donose odluke, a ne da ih traže na Tviteru. Od lidera očekujemo da bolje od nas procenjuju situaciju, a ne da 13. aprila pozivamo na dan D, a onda dobijemo ispraznu šetnju i govore potrošenih političara."
Jelena Vujanović je uvjerena da "opoziciona javnost treba prestati da se zadovoljava potrošenim humorom iza koga stoji potpuna bezidejnost i lažnim autoritetima iz kruga dvojke. Protiv mašinerije se ne možemo baš boriti tvitovima o Vučićevom psihičkom stanju", te poentira: "Naravno, nikada nije sve tako crno. Što pre politički akteri shvate da treba da grade ljude a ne lajkove, pre će moći da izađu na crtu Vučiću."
