Prije godinu i pol dana u Pazinu je povodom Međunarodnog dana muzeja otvorena izložba plakata Tolerancija, a uz izložbu je organizirana panel diskusija o važnosti uspostavljanja suradnje između institucija, muzeja i organizacija civilnog društva. Upravo je ovaj razgovor potakao Proces – udrugu za promicanje queer kulture LGBTIQ+ prava iz Pule i Etnografski muzeji Istre iz Pazina na stvaranje zajedničkog projekta te je tako nastao Coming Out Museum (COME). Virtualna je to platforma koja prikuplja i predstavlja coming out priče pripadnica i pripadnika LGBTIQ+ zajednice iz cijeloga svijeta kroz ideju prikupljanja predmeta koji simboliziraju važne trenutke u razumijevanju i prihvaćanju vlastitog identiteta, prihvaćanju od okoline i povezivanju sa širom LGBTIQ+ zajednicom.

COME za sada djeluje samo u virtualnom prostoru, no kako nam govore autori projekta, Mario Buletić i Jan Franjul, cilj je razviti zbirku prikupljenih predmeta i priča kako bi postepeno zaživio i u fizičkom prostoru u obliku putujuće izložbe.

- Web stranica je svojevrsna digitalna vitrina projekta, poziv široj zajednici za sudjelovanje i doprinos u stvaranju zbirke. Omogućuje nam prikupljanje materijala i temelj je za naš krajnji cilj – realizaciju izložbi u fizičkom prostoru. Sama priroda planiranih izložbi, kao i zbirke, je da budu u stalnome rastu i razvoju. Prva će se dogoditi u Puli u drugoj polovici lipnja ove godine, kao dio programa Mjeseca ponosa koji se održava ususret prvoj pulskoj Povorci ponosa. Vjerujemo da će realizacija prve izložbe potaknuti organizaciju budućih – objasnio je Buletić te dodao kako je prvi korak u cijelom projektu bio stvoriti povjerenje, ljudske i profesionalne temelje za osmišljavanje idejnog i operativnog okvira projekta.

- Razgovori s pripadnicama i pripadnicima LGBTIQ+ zajednice u Puli pokazali su nam neke univerzalne trenutke i iskustva u tom cjeloživotnom procesu coming outa. Samim time i naš cilj postao je naglasiti poveznicu s iskustvima vezanim uz širu LGBTIQ+ zajednicu isticanjem osobnih priča – od partikularnog prema univerzalnom – dodao je Franjul.

Upravo iz razloga što materijalna i opipljiva LGBTIQ+ povijest gotovo ne postoji, u COME prikupljaju, čuvaju i predstavljaju uspomene i predmete koji simboliziraju priče o coming outu te sva iskustva i važne prekretnice na putu prihvaćanja. Taj predmet može biti bilo što, a za sada se u njihovoj zbirci nalaze i šalica i potkova, i plišani medvjedić i kazeta. Prikupljaju i umjetničke radove i djela, fotografije i memorabilije, a svi predmeti imaju svoju biografiju te u konačnici formiraju univerzalnu priču o coming outu i pridonose stvaranju materijalne i nematerijalne LGBTIQ+ memorije. Želja je muzeja da se predstavi priče ljudi različite dobi, iskustva, identiteta, roda, orijentacije, rase, nacionalnosti, vjere, socio-ekonomske klase te na taj način pokaže kako svi dijele univerzalnu želju za prihvaćanjem.

COME na Noći muzeja (Foto: Vanja Brajković)

Kako nam autori objašnjavaju, ciljana skupina ove inicijative nije isključivo LGBTIQ+ zajednica, već žele doprijeti do šire populacije, a prije svega do mladih jer upoznavanje životnih prilika i neprilika LGBTIQ+ populacije iz osobne perspektive može doprinijeti boljem razumijevanju i prihvaćanju drugih i drugačijih ljudi s kojima dijelimo našu svakodnevicu.

- Iz institucionalne perspektive, to svakako predstavlja iskorak u smjeru uključivanja tradicionalno marginaliziranih članova zajednice u kojoj živimo iz muzejskog diskursa. Do sada, u muzejskim zbirkama, izložbama, programima, LGBTIQ+ zajednica je bila u potpunosti isključena. Vjerujemo da je upravo to uključivanje marginaliziranih grupa i pojedinaca u javni, institucionalni prostor, koji osim što ima za zadaću brinuti i educirati o materijalnoj i nematerijalnoj memoriji zajednice, može doprinijeti i prihvaćanju i razbijanju stereotipa u široj javnosti… Muzeološki „standardi“, klasifikacija, interpretacija određenih kulturnih i društvenih fenomena, više nisu dovoljni. Stručni normativi koji su mahom temeljeni na heteronormativnoj paradigmi, traže nove poglede i pristupe u suvremenoj muzeološkoj praksi, definirane u stručnoj literaturi kao queering practices – objasnio je Buletić te dodao kako je projekt nastao u okviru institucionalnog, odnosno muzejskog programa, a sada je potpuno u rukama Procesa, odnosno zajednice.

COME je do sada predstavljen u Istri, kao i u glavnom programu na međunarodnoj konferenciji muzejske organizacije ICOM-ICME u Budimpešti, a želja im je da izložba putuje dalje, da muzej živi na različitim lokacijama, s novim pričama, u različitim trenucima i uvijek u nekom novom prezentacijskom iskustvu. Kako Buletić i Franjul ističu, posljednjih smo godina svjedoci institucionalnih promjena, muzeja koji počinju promišljati svoju ulogu u društvu i preispituju neke od ustaljenih stavova i odnosa prema marginaliziranim skupinama.

- Problem do kojeg se dolazi u ovoj, nazovimo je, prijelaznoj fazi, jest svojevrsna generalizacija, reprezentacija reprezentacije radi. Svakako je važno podignuti vidljivost izazova s kojima se susreću marginalizirane skupine, suočiti se sa svojom diskriminatornom prošlošću, ali ne na način da se LGBTIQ+ osobe pozove samo kako bi se ispunila kućica u formularu, jeste li uključili LGBTIQ+ osobe u svoj program. Isti problem događa se i s ostalim skupinama koje su tradicionalno isključene iz mainstreama – govori Franjul te dodaje kako je upravo zato partnerski rad, koji podrazumijeva uzajamnu podršku i učenje, taj koji osigurava uključivanje, a ne samo prikazivanja pripadnika skupina s manje mogućnosti.

Iako je riječ o sporoj promjeni, trendovi u inozemstvu se prenose i na muzeje na našim prostorima i vidljivo je sve više inicijativa kojima se dolazi do pozitivnih društvenih promjena, no, kako naglašavaju Buletić i Franjul, problem je taj što ove promjene još uvijek počivaju na entuzijastima koji rade u muzejima, zbog čega je potrebno više edukacije kako bi takvi i slični oblici suradnje postali sustavna praksa.

- Svjesni smo da je javno prikazivanje i slavljenje LGBTIQ+ identiteta na našim prostorima još uvijek svojevrsni tabu. Da se LGBTIQ+ osobe svakodnevno susreću s diskriminacijom i nasiljem te da su teme važne za LGBTIQ+ osobe nevidljive u medijima i javnom prostoru. COME potiče na učenje iz osobnih iskustava, na poistovjećivanje i suosjećanje. Mislimo da smo svi u stalnoj potrazi za prihvaćanjem, ali da je ona puno vidljivija kod osoba koje pripadaju marginaliziranim skupinama – zaključuju autori projekta.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma