>

novosti logo

Piše M. Bačić

Nasljeđe robovlasništva

U Nigeriji, gdje je ropstvo ukinuto početkom 1900-ih, potomci etničke skupine Igbo čiji su preci bili robovi, i dalje nose taj teret te im nije dopušteno vjenčavati se za diale, čiji su preci rođeni kao slobodni ljudi

Prosvjedi protiv rasizma u SAD-u ponovno su u središte globalne medijske pažnje doveli pitanje sustavne diskriminacije afroameričkog stanovništva te zemlje. No malo je poznato da u samoj Africi postoji nejednak tretman potomaka robova u odnosu na ostale. Početkom rujna u Nigeriji je tako jedan mladi par u tridesetim godinama okončao život zato što im roditelji nisu dopustili da se vjenčaju jer je jedno od njih bilo potomak robova. Naime, u Nigeriji, gdje je ropstvo ukinuto početkom 1900-ih, potomci etničke skupine Igbo čiji su preci bili robovi, i dalje nose taj teret te im nije dopušteno vjenčavati se za diale, čiji su preci rođeni kao slobodni ljudi. U društvu Igboa postojale su tri kategorije koje su se održale do danas: diali, odnosno slobodni ljudi, ohui, robovi iz drugih zajednica, te osui koje su posjedovala tradicionalna božanstva, odnosno bili su darivani kao žrtva da služe duhovnim silama.

Potomci robova ne nailaze samo na prepreke prilikom sklapanja brakova – nije im dozvoljeno ni da zauzimaju vodeće pozicije u politici, a često se ne mogu kandidirati ni kao predstavnici lokalnih vlasti. Ipak, nije im spriječen pristup obrazovanju ni financijskom napretku. Svojevrsni ostracizam kojem su bili izloženi često ih je gurao ka prihvaćanju kršćanstva i obrazovanja koje su pružali misionari. Stoga su neki od potomaka robova danas među najbogatijim članovima zajednice, no neovisno o postignućima i dalje ih se tretira kao inferiorne. Ropstvo je u Igbo zajednici postojalo i prije kolonizacije, no značajno se proširilo u 16. stoljeću, kada je počela prekoatlantska trgovina, a potražnja za njima porasla.

Oge Maduagwu stoga je 2017. godine osnovala organizaciju Ifetacsios – Inicijativu za iskorjenjivanje tradicionalnih i kulturnih stigmatizacija. Posljednje tri godine putuje kroz pet saveznih država jugoistočne Nigerije i zagovara jednaka prava za nasljednike robova. ‘Patnje kroz koje prolaze Afroamerikanci u Americi iste su onima koje proživljavaju potomci robova ovdje’, rekla je za BBC. Ipak, neki znanstvenici upozoravaju kako opresija prema crncima u SAD-u ipak nije najsretnija usporedba jer diskriminacija Igboa nije temeljena na rasi te ne postoji vizualni marker koji ih razlikuje.

Među potomcima robova gore prolaze pripadnici osua od ohua. ‘Biti osu je gore od ropstva. Ohui su mogli nadići ropstvo i sami postati gospodari robovima. No osui to generacijama nisu mogli’, rekao je Ugo Nwokeji, profesor afričkih studija na sveučilištu Berkeley u Kaliforniji. Ta podjela se osjeća i danas te su osue više diskriminirani od ohua jer među ljudima postoji strah od kažnjavanja bogova koji su ih ‘posjedovali’. Upravo taj strah onemogućuje adekvatno provođenje antidiskriminacijskih zakona koji se temelje na nigerijskom ustavu. Ne postoje statistički podaci o potomcima robova u Nigeriji, tema se ne proučava previše, a kulturne stigme dovode do toga da potomci uglavnom skrivaju svoje podrijetlo. Ugo Nwokeji s Berkeleya procjenjuje da su pet od deset pripadnika etničke skupine Igboa odnosno milijuni ljudi osui, a još toliko ima i ohua.

1/1