Njemačka je dugo slovila za zemlju s predvidljivom, štoviše "dosadnom" političkom scenom, što se obično objašnjava snažnim institucijama. Važan udio u garanciji stabilnosti i odsustvu političkih ekstrema imalo je i socijalno tržišno gospodarstvo, koje je ograničavalo svevlast kapitala te sprečavalo drastično klasno raslojavanje. No socijalna država je reformama 2000-tih dobrim dijelom demontirana. Od tada raste udio siromašnih, koji trenutno čine gotovo 18 posto njemačkog stanovništva.
Desetljeće nakon navedenih reformi, 2013. je osnovana Alternativa za Njemačku (AfD). U početku liberalno-konzervativna, stranka se naročito po pitanju migranata sve više pomicala udesno. Proteklih godina Savezna služba za zaštitu ustavnog poretka (BfV), unutarnja sigurnosna agencija, podružnice AfD-a u tri savezne pokrajine proglasila je ekstremističkim organizacijama, i to zbog rasističkih i islamofobnih stavova te zastupanja etnički određenog koncepta nacije.
Krajem prošlog tjedna, 2. svibnja, BfV je takvom proglasio i čitavu stranku na nacionalnoj razini. AfD "namjerava isključiti određene grupe stanovništva iz jednakog sudjelovanja u društvu i podvrgnuti ih neustavnom nejednakom postupku te im tako dodijeliti legalno niži status", tvrdi služba u izvještaju na 1.100 stranica. Ukratko, djelovanje AfD-a u suprotnosti je s liberalno-demokratskim poretkom.
Odluka BfV-a potencijalno ima dalekosežne implikacije. Omogućit će podrobniji obavještajni nadzor, a ostale stranke u Bundestagu bi mogle odlučiti da AfD-u uskrate javno financiranje. Potez je raspirio i rasprave o zabrani stranke. Tijekom protekle godine su protiv AfD-a prosvjedovale stotine tisuća ljudi i brojne organizacije, koje se zalažu za zabranu. Ipak, to nije jednostavno. Iako su kriteriji za označavanje neke partije ekstremističkom i njezinu zabranu slični, sama procjena BfV-a nema pravnih posljedica.
Osim što je AfD na procjenu uložio žalbu, odluku o zabrani donosi Savezni ustavni sud u Karlsruheu i to dvotrećinskom većinom. Kriteriji su vrlo visoki, a zahtjev za zabranu mogu podnijeti samo Bundestag, Bundesrat (gornji dom parlamenta) ili njemačka vlada. Radit će se o političkoj odluci, a pitanje je postoji li za to većina. Zeleni i Ljevica izjasnili su za parlamentarnu raspravu o zabrani.
No SPD i CDU/CSU su podijeljeni, a riječ je o strankama koje čine novu vladu pod vodstvom Friedricha Merza. Novi kancelar je nastupio skeptično: vlada će "pažljivo razmotriti" izvještaj BfV-a, rekao je, ali i dodao kako nije moguće zabraniti deset milijuna glasača, koliko ih je na nedavnim izborima poduprlo AfD. Od tada je njena popularnost narasla te je po nekim anketama s oko 25 posto podrške riječ o trenutno najsnažnijoj njemačkoj partiji.
Proces zabrane vjerojatno bi trajao godinama, AfD-u dao priliku da se ponovno inscenira kao žrtva elita i tako stiče popularnost te velik dio glasača dodatno ekstremizirao. Stranka Ljevica upozorava kako bijes i nezadovoljstvo građana uvelike potiču iz iskustva osiromašenja i propadanja javnih službi. Za pobjedu nad AfD-om nužna je promjena ekonomskog modela, koju će teško pokrenuti Merz, ekonomski liberal, korporativni lobist i zagovornik politika uvelike odgovornih za uspon ekstremizma.
Politolog Alban Werner prošle je godine istaknuo kako su zahtjevi za zabranu AfD-a razumljivi – ali i kako bez rješavanja razloga uspjeha stranke predstavljaju tek znak političke nemoći. Njemačka se, dojam je, kreće prema sve turbulentnijim vremenima, odnosno rastu nestabilnosti i podjela. Ponešto govori i činjenica da Merz prilikom ovotjednog izbora za kancelara u Bundestagu u prvoj rundi glasanja nije dobio većinu – izabran je tek iz drugog puta, što je prvi takav slučaj u povijesti.
