>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Ana Brakus

Neil Datta: Nemojte postati kao Poljska

Održavanje Hoda za život na dan predizborne šutnje izrazito zabrinjava. Pitam se zbog čega javna tijela zadužena za izbore uopće dozvoljavaju da se takav pokušaj očitog utjecanja na rezultate izbora održi. Mislim da bi javna tijela zadužena za provođenje izbora ovdje trebala odigrati svoju ulogu

Tajnik Europskog parlamentarnog foruma o populaciji i razvoju (EPF) Neil Datta godinama posvećeno istražuje veze i ciljeve ultrakonzervativnih grupacija diljem Europe, ali i svijeta. Ovog tjedna u prepunoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva govorio je na tribini ‘Europski fundamentalizam protiv ljudskih prava: Tko, zašto, kako i čijim novcem napada europske vrijednosti?’ u organizaciji portala Faktograf, uz suradnju HND-a, GONG-a i Centra za mirovne studije. Datta je predstavio rad svoje organizacije koja okuplja parlamentarce iz tridesetak zemalja ujedinjenih u borbi za zaštitu seksualnih i reproduktivnih prava.

Bilo bi važno i za ministra Davora Ivu Stiera i za one u njegovoj stranci da budu svjesni da su mete ultrakonzervativaca koji ih žele privesti na ultrakonzervativne pozicije kakve promovira Zaklada Vigilare

Kampanja za ukidanje prava na abortus, odnosno za povećanje restriktivnih mjera kojima bi se dostupnost i sigurnost abortusa dovela u pitanje, sve je snažnija i glasnija u Hrvatskoj proteklih nekoliko godina. Kako vidite situaciju u Hrvatskoj u usporedbi s drugim zemljama koje pratite?

Situaciju u Hrvatskoj promatramo izvana i svakako dijelimo zabrinutost zbog sve snažnijih nasrtaja na pravo na izbor. Procjena stanja u Hrvatskoj, uostalom, jedan je od glavnih razloga mojeg dolaska. Nadam se da se situacija ovdje neće razviti u stanje koje je aktualno u nekim drugim zemljama Europske unije, poput Poljske ili Mađarske, gdje je pokret protiv prava na izbor dosegnuo značajne razine političke moći. Hrvatska donedavno nije bila u ovoj situaciji i nadam se da se neće nastaviti razvijati u tom smjeru.

Nisam toliko pesimističan

Kažete da je ovo nova situacija za Hrvatsku. Što vidite kao glavni faktor promjene?

Diljem Europe vidimo jačanje momenta pokreta protiv prava na izbor. Vidimo sve uspješnije infiltriranje zagovornika takve opcije u političke stranke koje oni svojim djelovanjem uspijevaju uvjeriti u svoje pozicije, pretvarajući tako čitave stranke u zagovornike ukidanja prava na abortus. To je posebno zabrinjavajuće, a neki indikatori nam pokazuju da se to događa i u Hrvatskoj. Upravo to želimo istražiti.

Situaciju u Hrvatskoj već ste usporedili s onima u Poljskoj i Mađarskoj. Vidite li vezu ultrakonzervativnih inicijativa, udruga ili političkih stranaka u tim zemljama s onima u našoj?

Sličnosti postoje ne samo među akterima, već i u strategijama i taktikama koje koriste. Protivnici prava na izbor dio su velike zajednice čije veze sežu ne samo diljem Europe, već i u zemlje Latinske i Sjeverne Amerike. Neke organizacije, poput U ime obitelji, dio su široke zajednice prisutne diljem Europe koja koriste različite strategije kako bi dovela u pitanje vrijednosti poput prava na brak LGBT zajednice ili prava na pristup abortusu. Organizacije poput Zaklade Vigilare, Centra za obnovu kulture ili Ordo Iurisa također je moguće povezati s organizacijama koje djeluju u Poljskoj ili drugim zemljama diljem Europe i pripadaju ultrakonzervativnom pokretu baziranom na idejama koje promovira krovna organizacija Tradition, Family, Property (TFP). Iste uzorke djelovanja moguće je dakle vidjeti i u drugim zemljama. Ipak, nisam toliko pesimističan oko aktualnog stanja u Hrvatskoj jer imam dojam da ste ovdje tek na početku onoga što se sada događa u Poljskoj ili Mađarskoj. U Hrvatskoj još uvijek postoji šansa da ne odete tim putem.

Mogu reći da u crkvenoj hijerarhiji postoji određen broj biskupa ili kardinala koji djeluju kao pokrovitelji ultrakonzervativnim organizacijama ili pitanjima kojima se one bave

Hrvatski ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier posjećuje ultrakonzervativne festivale poput Tradfesta, a vanjskopolitičke stavove Republike Hrvatske u posljednje vrijeme približava onima Poljske i Mađarske. Kako to komentirate?

Žao mi je što ministar zauzima takve stavove. Organizatori tog festivala, Zaklada Vigilare, povezani su sa širokom mrežom baziranom oko TFP-a koja djeluje dvojako. Najprije pokušavaju privući što je moguće veći broj građana kako bi ih upoznali i pridružili svojoj ultrakonzervativnoj agendi, ali paralelno s time ciljaju i na dominantniju, ne toliko konzervativnu struju, pripadnika katoličke vjere kako bi ih privoljeli za svoju agendu. Pitam se je li ministar Stier zapravo žrtva takve vrste preusmjeravanja na ultrakonzervativni put kakav promovira Zaklada Vigilare. Bilo bi važno i za ministra i za one u njegovoj stranci da budu svjesni da su mete ultrakonzervativaca koji ih žele privesti na ultrakonzervativne pozicije.

Manipuliranje pravima

U članku ‘Keeping it all in the Family’ (‘Neka sve ostane u obitelji’) koji ste napisali 2013. tvrdili ste da su taktike prikrivanja stvarnih ciljeva koje spomenute organizacije imaju odraz njihove slabosti. Drugi to pak nazivaju smišljenom manipulacijom koja dokazuje njihovu adaptabilnost i posvećenost. Doživljavate li još uvijek jezik i strategije koje oni koriste kao odraz slabosti?

Protivnici prava na izbor u periodu od ranih 1990-ih do otprilike prije deset godina gubili su bitku za bitkom. Abortus je gotovo svugdje legalan, prava LGBT zajednice su se sve više proširivala, a progres je bio vidljiv ne samo diljem Europe nego i svijeta. U određenim katoličkim krugovima postalo je jasno da gube i odrađen je proces promišljanja kako ponovno mogu zauzeti taj izgubljeni prostor. Slabost je dakle s jedne strane vidljiva iz gubitka tolikog broja bitaka, ali i iz društvenog odmicanja od tradicionalnih vrijednosti. Razumjeli su da puko izvikivanje ‘Ja sam protiv pobačaja’ ili pokazivanje otvorene homofobije više naprosto ne funkcionira, došlo je vrijeme za prilagodbu i rebranding. Način na koji su to učinili iznimno je inteligentan. Uveli su i počeli koristiti pojam ljudskog dostojanstva, baziran na tri stupa, kao alternativu ljudskim pravima. Prvi stup bila bi zaštita života, s čime se svi slažemo, no njihovom definicijom život počinje začećem i završava prirodnom smrću. Drugi stup je značaj koji daju obitelji, kao što to svi činimo, no oni obitelj interpretiraju kao tradicionalnu, patrijarhalnu i heteroseksualnu, i nikakvu drugačiju. Konačno, treći stup predstavlja zagovaranje vjerskih sloboda, što svi podržavamo, ali njihova interpretacija postavlja vjerske slobode na ljestvici prava na više mjesto od drugih političkih prava, poput prava na nediskriminaciju. Na prvi pogled takve vrste formulacija mogu proći ispod radara, no pogledamo li ih bolje, jasno je da kreiraju određenu hijerarhiju prava koja ih postavlja na vrh.

Mislite li da je riječ o manipulaciji?

Da, mislim. Novi okvir koji se koristi za promociju svakako potpada pod manipulaciju. Sve organizacije koje spominjete, uključujući one u Hrvatskoj, ne objavljuju financijske izvještaje.

Tko takve organizacije financira?

Financiranje opisanih organizacija opskurno je u svakoj zemlji. Situacija u Hrvatskoj identična je gotovo svakoj zemlji koju sam istraživao. Ipak, uspjeli smo spojiti komadiće dostupnih informacija i zaključiti da se jednim dijelom financiraju kroz donacije građana, ali s druge strane ostvaraju i institucionalnu podršku iz različitih organizacija. Nedavno smo doznali da Carlos Slim, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, potpomaže te organizacije. Isti slučaj je i s određenim američkim organizacijama poput Alliance Defending Freedom ili Center for Law and Justice koje financiraju europske frakcije ili organizacije. Podršku ostvaruju i od ruskih oligarha i Fondacije katarske kraljevske obitelji. U ovom trenutku nije potpuno jasno koje se točno hrvatske organizacije financiraju ovim sredstvima, ali logika je jasna.

Koktel s ksenofobima

Organizacije koje djeluju u Hrvatskoj imaju i snažnu nacionalističku pozadinu. U kojoj mjeri je to slučaj i u drugim zemljama, ali i do koje granice takva suradnja može opstati?

U brojnim zemljama potpuno je vidljiva poveznica između primjerice protivnika prava na pobačaj i ksenofobnih te nacionalističkih struja. Diljem europskog kontinenta odvijaju se slični scenariji. Zamislite koktel koji ima tri glavna sastojka, ali u kojem omjeri sastojaka ovise o preferenciji i lokaciji barmena koji koktel prilagođava ukusima. Ti su sastojci najprije religijski motivirani protivnici abortusa, dakle ono što čujemo iz različitih crkava ili vjerskih pokreta, drugi sastojak su populističke političke opcije koje danas postoje u gotovo svakoj zemlji, a treći i konačni je ekstremna desnica koja ima pristup političkim institucijama. Prvi kreiraju normativni okvir, drugi osiguravaju mase, a treći pristup političkoj infrastrukturi jer čak i ako nemaju zastupnike u parlamentima, mogu utjecati na političku debatu i desnicu koja je bliže centru natjerati bliže svojim pozicijama.

Kako u svemu tome vidite ulogu Katoličke crkve, koja je u Hrvatskoj iznimno utjecajna?

Katolička crkva nije monolitna organizacija, u njezinoj hijerarhiji neki su progresivniji, a neki konzervativniji. Radije zato govorim o crkvenoj hijerarhiji i mogu reći da postoji određen broj biskupa ili kardinala koji djeluju kao pokrovitelji ultrakonzervativnim organizacijama ili pitanjima kojima se one bave. Vidimo, također, da u nekim slučajevima takvim organizacijama daju pristup vlastitoj infrastrukturi. Različite su razine suradnje, no oni nisu jedina vjerska organizacija koja je uključena. Ruska ortodoksna crkva također je izrazito aktivna u podršci ultrakonzervativnim organizacijama.

Za manje od mjesec dana u Zagrebu će se održati drugi tzv. Hod za život i to na dan predizborne šutnje, iako je potpuno jasno da glavni akteri sudjeluju u radu političkih stranaka koje će se natjecati na izborima. Kako to komentirate?

Termin koji je odabran za održavanje takve akcije izrazito je zabrinjavajući. Pitam se zbog čega javna tijela zadužena za izbore uopće dozvoljavaju da se takav pokušaj, za mene očitog, utjecanja na rezultate izbora održi. Mislim da bi javna tijela zadužena za provođenje izbora ovdje trebala odigrati svoju ulogu.

Koje ste tehnike ili taktike zamijetili kao uspješne u pružanju otpora ultrakonzervativnim nasrtajima?

Izgradnja snažnih koalicija svakako je ključna, važno je i prikupljanje informacija o neokonzervativnim grupama. Konačno, izrazito je važno pojašnjavati koja je stvarna agenda skrivena iza pokušaja kreiranja pozitivne slike ključnih aktera i do čega ona u krajnosti dovodi, a to je gubitak određenih ljudskih prava.

1/1