Novosti

Društvo

Njemačka na kineskoj uzici

Pojedine njemačke kompanije iznimno su ovisne o kineskom tržištu, odnosno poslovima i investicijskim pothvatima koje su razvili u Kini. Primjerice Bosch, veliki proizvođač dijelova za automobile, u Kini zapošljava oko 50 tisuća ljudi. Volkswagen oko 40 posto svojih automobila prodaje u Kini

Large pono%c5%a0 njema%c4%8dka kina

Nova proizvodna linija BMW-a u Kini (foto Yang Qing/XINHUA)

Peking je prije četiri mjeseca bio domaćin Zimskih olimpijskih igara. Uoči svečanog otvaranja mnoge su države najavile da će na političko-diplomatskoj razini bojkotirati taj čin. Među njima je bila i Njemačka koja nije poslala službenog predstavnika na otvaranje poručivši da je tako odlučila zbog situacije s pandemijom koronavirusa. Svatko, pa i kineski domaćini, je bio svjestan da zapadne zemlje otvaranje Igara bojkotiraju zbog kineske politike prema Ujgurima i rastuće represije prema toj najvećoj muslimanskoj zajednici koja naseljava sjeverozapadnu pokrajinu Xinjiang. A kinesko kršenje ljudskih prava Ujgura opterećuje i njemačko-kineske odnose.

Od početka veljače mnogo se toga promijenilo. Njemačka je naučila u koliko se ekonomski ranjiv odnos može dovesti zbog ovisnosti o nekoj državi, konkretno Rusiji i njenim energentima, nafti i plinu. O Ujgurima se nakon Zimskih olimpijskih igara pisalo i govorilo mnogo manje nego li uoči, ali sasvim dovoljno da iskrsnu za Berlin neugodna pitanja. Koncem svibnja veliki medijski konzorcij u kojem su, uz ostale, bili Der Spiegel i El Pais, objavio je istraživački izvještaj o policijskoj represiji u Xinjiangu koji je, prema očekivanjima, porazan za kineske vlasti. Broj Ujgura koje režim drži u zatočeničkim centrima, formalno zato što ugrožavaju poredak ili zbog sumnje da su povezani s terorističkim oganizacijama, a često zbog banalnih prekršaja, je premašio milijun. Mnogi od njih su u tim centrima u kojima ih se pokušava "preodgojiti" godinama.

Izbije li kriza u odnosima zapadnih zemalja i Kine, kriza samo dijelom nalik na aktualnu u odnosima s Rusijom, sve što se trenutačno zbiva u ekonomijama europskih zemalja moglo bi izgledati kao tek nešto jača prehlada

Politika Pekinga prema Ujgurima mnoge države dovodi u dilemu: što im je važnije u odnosima s Kinom, njihovi interesi ili njihove vrijednosti? Razvoj ekonomskih i trgovačkih odnosa posljednjih desetljeća jasno pokazuje da prevladavaju interesi. Ta dilema postaje sve važnija, ne samo za muslimanske zemlje, nego i za ekonomske i industrijske sile zapadnog svijeta, a posebno za Njemačku. Kina se posljednjih nekoliko mjeseci, od izbijanja rata u Ukrajini, dodatno udaljila od Zapada i dodatno zbližila s Rusijom. Tu je i stalno pitanje Tajvana kojega Kina smatra dijelom svoga teritorija. U slučaju eskalacije odnosa s Kinom, po bilo kojoj osnovi, patit će ekonomski interesi, njemački itekako. Ekonomskim vezama Kine i Njemačke Peking može biti zadovoljan, on je taj koji dominira i koji je manje ranjiv. Njemačka, pak, mora razmišljati (ili barem početi razmišljati) što bi za nju značilo naglo pogoršanje odnosa s Kinom, a Xinjiang je, naravno ne u mjeri u kojoj i Tajvan, moguća tema na kojoj se to može dogoditi.

U listopadu prošle godine njemačko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je izvještaj u kojem piše da se stanje u Xinjigangu nastavlja pogoršavati te da su mjere nadzora stanovništva oštrije nego što su bile. Spominje se i kolektivno kažnjavanje, a navodi se i da je internirano vjerojatno više od milijun ljudi. Njemačko je ministarstvo zabrinuto i zato što bi metode isprobane u Xinjiangu mogle biti primijenjene i u drugim dijelovima Kine.

Posljednja tri desetljeća dvije su države snažno razvijale ekonomske odnose. Isprva je Njemačka bila dominantna u tom odnosu, ali danas je volumen kineske ekonomije četiri puta veći od volumena njemačke. Na Kinu otpada nešto više od 15 posto svjetskog izvoza, na Njemačku, svojedobno najvećeg svjetskog izvoznika, nešto više od sedam posto. Njemačka je danas mnogo ovisnija o Kini nego što je prije tri desetljeća Kina bila ovisna o Njemačkoj, njenom kapitalu i investicijama. Pojedine njemačke kompanije iznimno su ovisne o kineskom tržištu, odnosno poslovima i investicijskim pothvatima koje su razvili u Kini. Primjerice Bosch, veliki proizvođač dijelova za automobile, u Kini zapošljava oko 50 tisuća ljudi. Volkswagen oko 40 posto svojih automobila prodaje u Kini.

Njemački automobilski gigant duboko je uronjen u poslove u Kini, toliko da ima tvornicu i u Ürümqiju, sjedištu pokrajine Xinjiang. Volkswagen i njegov kineski partner SAIC pogon su otvorili 2013. godine. Upravo tvornica u Xinjiangu pokazuje kompleksnost njemačko-kineskih odnosa. Prije tri godine ta je tvornica proizvela samo 20 tisuća automobila, a u pandemiji je proizvodnja dodatno smanjena. Broj zaposlenih je smanjen sa 600 na 400. Većina automobila zapravo se i ne proizvodi u Ürümqiju već bivaju dostavljeni kao skoro potpuno gotov fabrikat, a jedina dodatna vrijednost koja se zbiva u toj tvornici je bojanje i lakiranje. Da stvar po Volkswagen bude reputacijski neugodnija, tvornica je dogovorila suradnju s kineskom policijom koja se obvezala radnicima pružiti vojnu i patriotsku obuku, a policiji su zauzvrat poklonjena dva vozila. Upravo je policija, opremljena i doniranim vozilima, glavna poluga represije nad Ujgurima. U svemu tome za upravu Volkswagena ništa nije sporno, osim ako baš ne mora biti pod pritiskom javnosti. Predsjednik uprave Herbert Diess je 2019. kazao da ne zna ništa o zatočeničkim centrima u Xinjiangu. Kompanija je nastojala popraviti reputacijsku štetu koju je Diess svojom izjavom počinio, priopćivši da je Diess naravno svjestan stanja. A da je svjestan stanja potvrdio je iste 2019. kada je radnicima Volkswagena poručio "EBIT macht frei" (operativna dobit oslobađa) čime je aludirao na "Arbeit macht frei" što i inače nije pametno, a posebno ne ako ste na čelu kompanije koja ima neslavnu prošlost iz nacističkog razdoblja.

Priča o Volkswagenovoj tvornici u Xinjiangu itekako dobro opisuje odnose dvije države. VW bi ju bez problema, ekonomski gledano, mogao zatvoriti. Prije dvije godine u Wolfsburgu se i razmišljalo o zatvaranju tvornice, ali je odlučeno da ona, neuspješna kakva jest, nastavi raditi. Naglo zatvaranje pogona izgledalo bi kao priznanje da sa stanjem ljudskih prava i Diessovom izjavom nije sve u redu. Kompanija je poručila da se proizvodni pogoni ne mogu tako hitro zatvoriti, a da je tvornica važna i 2022. potvrdio je Diess koji je u svibnju pohvalno govorio o poslu u Xinjiangu kazavši da bi zatvaranje pogona imalo negativne posljedice za to područje. I kineskim vlastima takva je tvornica, koja jedva da i radi, itekako korisna upravo zato što je u Xinjiangu. Dakle, i ta je pokrajina prijemčiva za investicije velikih stranih kompanija, a ništa od onoga što se u Xinjiangu zbiva velikim stranim kompanija koje tamo investiraju nije problematično.

Usprkos aktualnom bolnom iskustvu s Rusijom i presnažnoj ekonomskoj povezanosti s njom, njemačke kompanije nastavljaju investirati u Kinu. Krajem lipnja BMW je otvorio novu, treću tvornicu u Kini. Izgrađena je u Shenyangu, pokrajina Liaoning, koštala je 2,2 milijarde dolara, može proizvoditi i električne automobile, a proizvodni kapaciteti bavarske kompanije u Kini povećani su s dosadašnjih 700 tisuća na 830 tisuća automobila godišnje.

Izbije li kriza u odnosima zapadnih zemalja i Kine, kriza samo dijelom nalik na aktualnu u odnosima s Rusijom, zbog snažne povezanosti i goleme izloženosti njemačke ekonomije Kini, sve što se trenutačno zbiva u ekonomijama europskih zemalja moglo bi izgledati kao tek nešto jača prehlada.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više