Jedni imaju odlične veze s Crkvom i notornim duhovnicima s oltara, drugi su bivši članovi Hrasta, sadašnjeg koalicijskog partnera Domoljubne koalicije i prebjezi iz Karamarkovog HDZ-a, dok treći nemaju problema s gostovanjem u huškačkoj emisiji ‘Bujica’ kako bi tamo iznosili svoja sveučilišna znanja o ekonomiji. Riječ je redom o najeksponiranijim pojedincima iz političke platforme Most nezavisnih lista: gradonačelniku Metkovića Boži Petrovu, kirurgu Dragi Prgometu i profesoru Ekonomskog fakulteta Ivanu Lovrinoviću. Njihov odličan izborni uspjeh (19 mandata) za neke je bio iznenađenje, za većinu i nije, a sada ih se, iako su ovjerom kod javnog bilježnika odbacili mogućnost koaliranja s bilo kojom od dvije glavne opcije ukoliko bespogovorno ne prihvate njihove reforme, naziva projektom HDZ-a. Ali ne zbog možebitnih ideoloških sličnosti s tom strankom, već zbog njihove pregoleme medijske eksponiranosti, što je mišljenje predsjednice ORaH-a Mirele Holy, koja je uvjerena da je Most otpočetka HDZ-ov projekt i da će se, dakako, prikloniti njemu. Ipak, takav argument je malo tanak i možda prije govori o njezinoj ogorčenosti zbog debakla ORaH-a na izborima.
Dok mediji nagađaju i licitiraju kome bi se u postizbornoj trgovini mogao prikloniti Most (koji čak nije ni stranka već platforma), Domagoj Mihaljević, ekonomist iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), za ‘Novosti’ kaže da program i predložene reforme Mosta ne odstupaju u odnosu na ono što nude HDZ i SDP u svojim programima.
- Sve te opcije detektiraju ekonomske probleme u glomaznom državnom aparatu, prevelikoj opterećenosti kapitala, neotvaranju javnih servisa za privatne investitore, poput zdravstva, razlika je tek u intenzitetu i tempu reformi. No dok SDP i HDZ svoje programe plasiraju u širi ideološki okvir, Most se predstavlja kao transideološka opcija, zainteresirana samo za nužne i bolne reforme. Time se prezentiraju kao tehnokratska opcija, grupa koja temeljna ekonomska pitanja shvaća kao nekakvo polje ekspertize, oslobođeno političkih i ideoloških prepucavanja. Oni su neka vrsta hladnih i odlučnih tehnokrata, na tragu bivših premijera Italije i Grčke, Montija i Papademosa - kaže Mihaljević.
Iskustvo iz tih zemalja nas uči da vlast tehnokrata vodi isključivo većoj moći kapitala, razaranju radnog i socijalnog standarda. Nije stoga čudno, kaže Mihaljević, da je Most dobivao toliki prostor u korporativnim medijima i da su pojedini poslovnjaci pisali donatorske čekove.
- Naizgled se čini da je zbog konzervativnosti određenih čelnika, poput Petrova koji je bivši član Hrasta, Most bliži koaliciji s HDZ-om. No šira ideološka pitanja, naročito između bliskih aktera, u postizbornim su kalkulacijama uvijek u drugom planu. Prije svega, u igri je cijeli spektar materijalnih ustupaka i pritisaka čime se nekoga pokušava pridobiti, a SDP je u poziciji vlasti i može puno više toga ponuditi - smatra Mihaljević.
Iako most kao građevina simbolizira čvrstoću, u slučaju političkog Mosta ona je već dvojbena. Prema mišljenju Domagoja Mihaljevića, hladna pragmatika i srednjostrujaška ideologija prevagnut će u famoznoj odluci kome će se prikloniti opcija koja je dan prije izborne šutnje na zagrebačkom Trgu bana Jelačića svečano i pompozno obećala da se – nikome neće prikloniti.
