>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Igor Mrkalj

Obilić je pjevao za slobodu

20. listopada 1944. osnovan je u Glini SPD Obilić. Društvo je imalo srpsku trobojku ukrašenu ćiriličnim nazivom i crvenom petokrakom u sredini. Zastava je bila izrađena od svile, koja je u Glinu stigla iz Zagreba

Zaista je teško pobrojati sve što je značajno za povijest Hrvatske vezano za Glinu u Drugom svjetskom ratu, a danas gotovo potpuno skrajnuto i zaboravljeno. Među mnogim takvim zbivanjima iz 1944. godine – kada je Glina oslobođena i zajedno sa susjednim Topuskom bila partizanska prijestolnica antifašističke Hrvatske – posebno se izdvaja osnivanje Srpskog pjevačkog društva Obilić, što je bio još jedan vid rada na emancipaciji Srba u Hrvatskoj.

Nedavna sedamdeseta godišnjica nastanka društva, koja je prošla gotovo nezapaženo, povod je da se podsjetimo kako je došlo do njegovog osnivanja, tko su bili njegovi najistaknutiji članovi i kakva je bila njegova daljnja sudbina.

Inicijativa da se osnuje pjevačko društvo poniknula je u Srpskom klubu vijećnika ZAVNOH-a, jednako kao i za čitav niz drugih srpskih nacionalnih institucija stvorenih unutar partizanskog pokreta. Zadatak da okupi oko 40 boraca od kojih je trebalo da se osnuje SPD Obilić dobio je vojno-politički rukovodilac Simo Tesla. Za dirigenta budućeg pjevačkog društva izabran je Jakov Miculinić, nekadašnji prvi čelist Kraljevske garde i predratni upravitelj Muzičke škole u Beogradu, koji je bio kapelnik partizanskog duhačkog orkestra.

Rukovodioci i osnivači SPD-a Obilić Simo Tesla i Jakov Miculinić obilazili su prve linije fronte u potrazi za talentiranim borcima – pjevačima, koji su izabrani iz cijele Hrvatske

Kako bi uspješno okupili ljude, Simo Tesla i Jakov Miculinić dobili su od tajnika ZAVNOH-a dr. Pavla Gregorića pismo preporuke naslovljeno svim organima vlasti da se ovoj dvojici pomogne u izboru ljudi za budući hor. Isto tako je i Glavni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske upoznao vojne jedinice s ovim zadatkom i nagovijestio dolazak Tesle i Miculinića. I zaista, ovaj neobični dvojac uskoro kreće u obilazak banijskih, kordunaških i ličkih brigada, kao i jedne primorsko-goranske, i započinje potragu za muzički obrazovanim ljudima kojih je bilo malo ili ih uopće nije bilo.

Zbog borbi koje su te jedinice vodile, ponekad je posao ovih dvaju pionira oko okupljanja ljudi bio znatno otežan. No, oni su često odlazili na prve borbene linije. Bilo je poslije i šala na račun toga, poput one Nikole Grubora, komandanta 35. ličke divizije, koji je prilikom svakog kasnijeg susreta s Teslom i Miculinićem pričao: ‘Puca se na sve strane, borbe se vode i, dok mitraljezi pjevaju tra… tra… tra…, oni mi odvode jednog po jednog borca iza bukve i muziciraju – la… la… la…’

Organizatori hora nastojali su da i sastav društva bude raznovrstan, što je također predstavljalo teškoće u okupljanju ljudi. Ipak, u sjedište društva u Glini pristizali su stalno novi članovi iz svih krajeva Hrvatske. Tako je došla jedna grupa Slavonaca, nekoliko pjevača iz Hrvatskog primorja i Dalmacije. Kada je na kraju izabrano četrdesetak članova društva, dirigent Miculinić mogao je početi s osnovnim uvježbavanjima, što je bio dosta naporan i težak posao. No, pokazalo se u većini slučajeva da se raspolagalo sa talentiranim, iako muzički neobrazovanim pojedincima. Upornim radom brzo se prešlo na lakše, a zatim i na teže horske kompozicije. Istovremeno, za sve članove društva organiziran je općeobrazovni tečaj, koji se nastavio učenjem plesnih igara i podukom pravila lijepog ponašanja. Kroz sve te oblike rada i muzičko obrazovanje (solfeđo, povijest muzike, tehnika vokalnog muzičkog izražavanja, čitanje notnih znakova, itd.), članovi Obilića sticali su određena znanja i pripremali se za javna nastupanja.

Prvi nezvanični nastup, kome su prisustvovali samo visoki rukovodioci na čelu s političkim komesarom Glavnog štaba Hrvatske dr. Vladimirom Bakarićem, održan je u Topuskom, povodom proslave dana Velike oktobarske revolucije. Dva tjedna kasnije, 20. listopada 1944. osnovan je u Glini SPD Obilić. Za prvog predsjednika izabran je pukovnik Stanko Ćanica Opačić, za podpredsjednika generalmajor Pavle Jakšić. Društvo je imalo i svoju zastavu – srpsku trobojku ukrašenu izvezenim ćiriličnim natpisom društva i crvenom zvijezdom petokrakom u sredini. Zastava je bila izrađena od svile, za koju suvremenici tvrde da je u Glinu stigla iz Zagreba!

Svečanom posvećenju barjaka, na ruševinama glinske pravoslavne crkve 22. listopada 1944., prisustvovao je partizanski vojni i politički vrh, kao i predstavnici sovjetske, američke i britanske vojne misije. Tom se prilikom u Glini okupilo nekoliko hiljada ljudi, boraca i učesnika narodnooslobodilačkog pokreta. Kao upečatljivo svjedočanstvo tog vremena, ostao je snimak članova Obilića prilikom posvećenja barjaka. To posvećenje na ruševinama okrvavljene Presvete Bogorodice, a u partizanskim uniformama, puno je simbolike i temeljnih proturječja koja će obilježiti nastanak i trajanje Obilića, kako su primijetili pojedini istraživači. Navečer je u prepunoj dvorani Kasine priređena svečana akademija na kojoj je Obilić održao svoj koncert sa bogatim programom borbenih pjesama svih jugoslavenskih naroda. Nije nevažno spomenuti da je poslije akademije priređen banket u glinskom Hrvatskom domu, kako je u svojim objavljenim uspomenama zapisao Branko Sučević, jedan od sudionika ovih događaja.

Nepunih mjesec dana kasnije, 18. studenog, opet u Glini, Obilić nastupa u umjetničkom programu povodom osnivanja Srpskog kulturnog društva Prosvjeta. Do kraja 1944. Obilić je na oslobođenom teritoriju Hrvatske, posebno Dalmacije, priredio preko 50 koncerata, od kojih je najznačajniji onaj od 6. prosinca u Zadru. Novinski članci govore da je tada u prostorijama tzv. Turskih kuća, Srpsko pjevačko društvo Obilić priredilo vokalni koncert čijoj je izvedbi, u kojoj je otpjevan niz partizanskih i savezničkih pjesama, prisustvovalo preko 8000 slušalaca (plakati s navedene priredbe i danas se čuvaju u fondu Znanstvene knjižnice Zadar).

Svečanom posvećenju barjaka, na ruševinama glinske pravoslavne crkve, prisustvovao je partizanski vojni i politički vrh, kao i predstavnici sovjetske, američke i britanske vojne misije

Društvo bilježi zapažene nastupe i početkom naredne 1945. Novine tako javljaju da je 7. siječnja SPD Obilić izveo vrlo uspjelu priredbu u splitskom kazalištu, a da je 21. istog mjeseca sudjelovao na svečanoj akademiji u Šibeniku povodom 21. godišnjice Lenjinove smrti. U istom gradu ali nekoliko dana kasnije, 27. siječnja, Obilić sudjeluje i na Svetosavskoj besjedi. Nakon ove prve, prema sjećanjima Bogoljuba Rapajića, vrlo uspješne turneje po Dalmaciji, društvo je vrlo aktivno i nastupa u gotovo svim većim mjestima Hrvatske. Poslije oslobođenja Karlovca i Ogulina, Obilić je gostovao i u ovim gradovima, a 2. lipnja 1945. nastupio je prvi put u oslobođenom Zagrebu. Također je, sa velikim uspjehom, obišao Slavoniju i Vojvodinu, gdje je primljen sa živim oduševljenjem. Po povratku u Zagreb, 25. kolovoza 1945., Obilić je održao svoj stoti koncert.

Iako obilježeni ideologijom, rezultati u radu ovog društva bili su ozbiljni, a njegova važna uloga na kulturno-prosvjetnom polju nastavila se i tijekom 1946. i 1947. Među brojnim nastupima tog vremena izdvaja se veliki koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu od 17. svibnja 1947., kojem su prisustvovali brojni predstavnici tadašnjeg javnog i kulturnog života.

Ipak, kasnih 1940-ih politička sudbina više nije bila naklonjena ovdašnjim Srbima koji su se kroz ratne i poratne godine probili do partijskog i državnog vrha tadašnje federalne Hrvatske. Ona je bila još manje naklonjena Srpskom pjevačkom društvu, koje ubrzo potpuno nestaje s javne scene. Danas znamo da se poslije oslobođenja Zagreba Obilić ujedinio sa starim zagrebačkim Srpskim pevačkim društvom i nastupao do 1948. godine, kada se ujedinio sa Hrvatskim pjevačkim društvom Lisinski u novo društvo imena Bratstvo i jedinstvo, koje je također ugašeno nakon nekoliko godina.

No, kad se s ove današnje distance osvrnemo na sudbinu Srpskog pjevačkog društva, osnovanog u Glini ratne 1944., ne bismo trebali gubiti iz vida jednu važnu činjenicu: u vrijeme utemeljenja Obilić se borio za ideju slobode, što je tada značilo mnogo više od ideje identiteta.

1/1