>

novosti logo

Od Argentine do Žabokrečine

Ovaj abecedarij nastao je kao plod pritisnutosti refleksnim porivom da se pruži zdravorazumski otpor počesto kičastoj i tupavoj kolektivnoj euforiji, s jedne strane, i iskrenim divljenjem nevjerojatnom sportskom podvigu hrvatske nogometne reprezentacije, s druge. Jedno je neodvojivo od drugog, ali takva je narav sporta, i to ne samo onog koji je dosegao takvu planetarnu popularnost i takav utjecaj, i ne samo u hrvatskom slučaju: plemenitost i ljepota igre, talent i pozitivne emocije isprepliću se s nacionalizmom, političkim zloupotrebama i imperativom monolitnosti po principu nacije i vjere

A kao Argentina. Razočaravajuće mundijalsko izdanje viceprvaka svijeta Argentine i jednog od najboljih igrača svijeta Lionela Messija. Argentinci su ispali u osmini finala u vrlo dobroj utakmici s Francuskom (3:4), ne izazvavši ničije pretjerano žalovanje: svakome je bilo jasno da izbornik Jorge Sampaoli, sad već bivši, nije napravio dobru ekipu i da ne vlada situacijom, a Messi je, ako nema dobru ekipu i dobrog trenera, samo momak koji zna sve o lopti, ali nema što s tim znanjem.

B kao ‘Beograd’. Kafana u Kijevu koju je, kao i njezinog gazdu Jovana, proslavilo video-obraćanje hrvatskog reprezentativca Domagoja Vide nakon utakmice s Rusijom u četvrtfinalu. Vida i Ognjen Vukojević klicali su Ukrajini i Kijevu – gdje je Vida igrao, a Vukojević i danas radi – što je naljutilo domaćine, pa su uslijedile isprike, novčane kazne i ekspresno izbacivanje Vukojevića iz reprezentativnog stručnog stožera. Svi su pazili da ne bude eksplicitne politike na jednom nevjerojatno politiziranom prvenstvu.

Đoković je bio i šampion normalnosti tokom Svjetskog prvenstva: bio je odani i iskreni navijač Hrvatske nakon što je Srbija otišla kući, kao što su hrvatski reprezentativci javno navijali za njega na putu do trijumfa u Wimbledonu

C kao Car. Ruski car. Vladimir Putin iskoristio je veliku globalnu pozornicu da se predstavi ozbiljnim i mudrim državnikom, čija je zemlja sposobna besprijekorno organizirati tako grandiozan i zahtjevan događaj. Bili su primjetni napori čelnika FIFA-e, kao i državnika koji su dolazili gledati utakmice, da ničim ne iritiraju politički tankoćutne domaćine. A onda jedan trenutak nepažnje u finalnoj utakmici i sve je otišlo dovraga: na travnjak stadiona ‘Lužnjiki’ utrčalo je četvero članova aktivističke punk-grupe Pussy Riot u znak prosvjeda zbog ruskog zatvaranja i osuđivanja ukrajinskog redatelja Olega Sentsova. Performeri su uhvaćeni i prekršajno osuđeni na petnaest dana zatvora.

Č kao Čačić, Ante. Prethodnik Zlatka Dalića na mjestu izbornika reprezentacije imao je iste igrače koji su u nedjelju postali viceprvaci svijeta, ali nije imao pojma što bi učinio s tim igračima. A igrači koji nastupaju u ponajboljim klubovima svijeta brzo namirišu tko zna, tko ne zna i u skladu s time se i ponašaju. Pa da ga je Zdravko Mamić i sto puta instalirao za izbornika.

Ć kao Ćiro. Izbornik brončane hrvatske reprezentacije s prvenstva 1998. u Francuskoj bio je medijski sveprisutan u proteklih mjesec dana, i to ne samo u Hrvatskoj. Nije ga napustila inteligencija, osim kad bi ga ponio domoljubni zanos, što se događalo relativno često, pa je lucidno kritizirao lik i djelo Davora Šukera, a još ga je manje napustila sujeta, što ga je jednim dijelom i motiviralo da iznosi precizna zapažanja o Šukerovom karakteru i sposobnostima. Bio je, inače, trener Didieru Deschampsu u Nantesu, a Zlatko Dalić mu je bio prvi suradnik u varaždinskom Varteksu.

D kao Dalić, Zlatko. U pogledu organizacije igre Dalić nije donio nikakvu revoluciju u hrvatskoj selekciji: samo je postavio ključne igrače na njihove logične pozicije, a oni su igrali najbolje što mogu i što znaju. Njegov je najveći doprinos u uspostavi unutrašnje kohezije u ekipi, a to se ne može bez autoriteta koji proizlazi iz znanja i realnog doživljaja stvarnosti. To se, također, ne može bez elementarnog ljudskog poštenja i čestitosti, dobroćudnosti i pozitivnog stava. No da bi se ekipu odvelo do titule svjetskog prvaka ipak treba malo više: i malo više iskustva s velikih natjecanja, i malo više hladnokrvnosti, i malo više kritičke distance prema vlastitim zaslužnim igračima, i malo više koncentriranosti i mudrosti u najvažnijoj utakmici. To ‘malo’ veliko je upravo onoliko kolika je razlika između prvog i drugog mjesta na svijetu.

Đ kao Đoković, Novak. Teniski šampion vratio se u velikom stilu nakon gotovo dvije godine slabije forme i rezultatskog pada: u nedjelju je glatko osvojio Wimbledon, po četvrti put. Đoković je bio i šampion normalnosti tokom Svjetskog prvenstva, što ga je, naravno, izvrglo uvredama nenormalnih: bio je odani i iskreni navijač Hrvatske nakon što je Srbija otišla kući, kao što su hrvatski reprezentativci javno navijali za njega na putu do trijumfa u Wimbledonu.

E kao Europa. U Rusiji su europske reprezentacije pokazale strahovitu dominaciju: od osam momčadi u četvrtfinalu, samo su dvije bile izvaneuropske (Brazil i Urugvaj), a pritom su u ranijoj fazi natjecanja ispali europski divovi poput Njemačke, Španjolske i Portugala. U polufinalu su igrale samo europske ekipe. Nije to teško objasniti: osim što je Europa kolijevka nogometa, na našem kontinentu vrti se najveća količina nogometnog novca, a UEFA-ina Liga prvaka najkvalitetnije je klupsko natjecanje na svijetu. Južna i Srednja Amerika stagniraju ili nazaduju, dok Afrika i Azija na svjetska prvenstva i dalje šalju više ili manje simpatične momčadi, koje tradicionalno odlikuju lepršavost i naivnost.

F kao Francuska. Didier Deschamps postao je treći čovjek na svijetu koji je titulu svjetskog prvaka osvojio i kao igrač (1998.) i kao selektor: ostala dvojica su Nijemac Franz Beckenbauer (1974. i 1990.) i Brazilac Mario Zagallo (1958. i 1962. te 1970.). Za razliku od Zlatka Dalića, francuski trener iskusio je poraze u završnicama velikih reprezentativnih turnira, pa je ovaj put odlučio postaviti igru koja će maksimalno smanjiti rizik od neuspjeha. Dok je Dalić svojim igračima rekao da ‘uživaju u finalu’, Deschamps je svoju čvrstu ekipu, koja pritom itekako zna igrati, poslao da pobijedi. Jer to se pamti.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koliko god se iskreno radovala uspjehu hrvatskih nogometaša, sve je poduzimala s mišlju da je za godinu i pol čeka borba za drugi mandat na Pantovčaku

G kao Griezmann, Antoine. Ostavimo li po strani iskustvo i pamet selektora Deschampsa, Griezmann je arhitekt šampionskog nastupa Francuske u Rusiji. Zabijao je važne golove, dijelio genijalne pasove, skrivao loptu suparnicima i ulijevao sigurnost suigračima. Veliko prvenstvo odigrali su i Mbappe, i Pogba, i Varane, no Griezmann je bio presudni kotačić, ključni čovjek golemog pothvata.

H kao Hazard, Eden. Za belgijskog kapetana vrijedi sve što smo rekli za Griezmanna, osim što je Belgija, na kraju, ostala na trećem mjestu. Plijenio je samopouzdanjem kad bi mu lopta došla u noge, osvajao prostor, rasturao suparničke obrambene formacije i lucidno proigravao kad bi se teška srca odlučio rastati s loptom. Nasušno mu treba bolji klub nego što je to Chelsea.

I kao Index.hr. Najčitaniji domaći news-portal, koji je nedavno otkrio aferu Hotmail i brojne druge afere prije toga, odlučio je, u povodu ulaska Hrvatske u finale, da nekoliko dana neće objavljivati kritički intonirane tekstove o hrvatskoj zbilji i općenito tekstove o nevoljama koje tište građane ove zemlje. Taj ekshibicionizam i otvoreno sprdanje s vlastitom profesijom primjer je čistog populizma i podilaženja površnim emocijama publike: pokušaj da se profitira na odsustvu poštovanja prema poslu od kojeg se živi. To je pucanj u vlastitu vjerodostojnost, ali vjerodostojnost i razmišljanje dugoročnije od današnjeg dana očito više nisu elementi koji ikome išta znače.

J kao Jugoslavija. Prije pedeset godina, u lipnju 1968., Jugoslavija je igrala u finalu Europskog prvenstva u Italiji. Izgubila je od domaćina 2:0, u ponovljenoj utakmici. Ovdje to navodimo em zbog okrugle godišnjice, em zbog toga što taj podatak baš i nije bio istican tokom proteklih tridesetak dana nogometne groznice.

K kao Kalinić, Nikola. Nakon prve utakmice na turniru, koju je Hrvatska odigrala s Nigerijom, napadač talijanskog Milana vraćen je kući iz Rusije, jer je pred kraj susreta odbio ući u igru s klupe, opravdavajući svoj postupak bolom u leđima. Kalinić je i prije utakmice s Nigerijom davao Daliću signale da ne želi biti rezerva, ali selektor to nije shvaćao dovoljno ozbiljno. Nezrelost obojice, s tim da je Dalić svoju pogrešku uspio pretvoriti u element učvršćivanja autoriteta u ekipi.

L kao Lovren, Dejan. Nogometno osporavani stoper Liverpoola odigrao je gotovo perfektnih sedam utakmica u Rusiji, što ne znači da u nastavku svoje karijere opet neće davati povoda da ga se kritizira i ismijava. I ne samo u nastavku karijere, nego i u nastavku sudskih postupaka u čijem je središtu Zdravko Mamić, koji je pobjegao od presude osječkog suda u Bosnu i Hercegovinu: Lovren je, zajedno s Lukom Modrićem, jedan od glavnih svjedoka u Mamićevom procesu, a USKOK je pokrenuo kazneni progon njih dvojice zbog davanja lažnog iskaza.

Nezainteresiranom i vječito mrzovoljnom predsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza dogodio se impresivni rezultat na prvenstvu, jer se njemu više-manje dogodio i Zlatko Dalić na mjestu izbornika

Lj kao Ljeto. Sljedeći turnir najboljih reprezentacija svijeta prvi put u povijesti neće se zbiti u ljetnim ili barem kasnim proljetnim danima: u Kataru 2022. godine igrat će se u studenom i prosincu. Tako diktiraju klimatske prilike. To bi moglo dodatno dignuti kvalitetu, jer će igrači biti odmorniji. Još uvijek nije odlučeno hoće li već na prvenstvu u Kataru nastupiti četrdeset i osam reprezentacija, umjesto dosadašnje trideset i dvije, ali je sigurno da će na turniru u SAD-u, Meksiku i Kanadi 2026. sudjelovati šesnaest timova više nego u Rusiji.

M kao Modrić, Luka. FIFA-ina peteročlana komisija (Bora Milutinović, Marco van Basten, Carlos Alberto Parreira, Emmanuel Amunike i Andy Roxburgh) proglasila ga je najboljim igračem turnira. Da je Hrvatska pobijedila Francusku, taj pokal najvjerojatnije bi pripao Griezmannu. Modrićeva sportska karijera, koja je upravo dospjela do vrhunca, zaista je veličanstvena: od čuvara koza na Velebitu i ratnog izbjeglice do najboljeg igrača prvenstva svijeta, a sve tiho, iz drugog plana, bez razmetanja i arogancije, bez petljanja u stvari koje ne razumije i bez bogataškog neukusa. Nikad Hrvatska nije imala tako velikog igrača kao što je Luka Modrić i utoliko je žalosnije što se uprljao nevještim pokušajima da na sudu zaštiti Zdravka Mamića, čovjeka koji mu je puno pomogao i koji je pritom mnogo zaradio.

N kao Nogomet. Igrao se više-manje odličan nogomet na dvanaest ruskih stadiona u prošlih mjesec dana. Samo jedan susret završio je bez zgoditaka, nije pokazan ni jedan jedini izravni crveni karton, bilo je osjetno manje žutih kartona i teških faulova u odnosu na prethodna svjetska prvenstva, igralo se otvoreno i na gol, ali ne bezglavo i stihijski, igralo se dinamično, srčano i bez pretjeranih glumačkih ispada napadača. Onima koji vole nogomet nije manjkalo užitka i radosti, što se ne može reći za baš svaku dosadašnju svjetsku smotru.

Nj kao Njemačka. Posljednji put se prije osamdeset godina zbilo da Njemačka nije prošla grupnu fazu natjecanja na Mundijalu: sad im se u Rusiji ponovila Francuska 1938. godine. Svjetski prvaci iz Brazila 2014. godine u silaznoj su putanji kad je riječ o igri i rezultatima, ali ne treba sumnjati da će za dvije ili četiri godine opet zauzeti ulogu u kojoj smo ih navikli gledati na velikim takmičenjima.

O kao Otok. Engleska je, s obzirom na sastav koji je dovela u Rusiju, nadmašila sva očekivanja: četvrti su na svijetu, a Harry Kane je najbolji strijelac sa šest golova. Izbornik Gareth Southgate izvukao je maksimum iz relativno mlade ekipe, što ga – uz Dalića – svrstava u red najvećih trenerskih otkrića ovog turnira.

P kao Predsjednica & Premijer. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koliko god se iskreno radovala uspjehu hrvatskih nogometaša i koliko god možda bila ošamućena slavljeničkim ambijentom te globalnom medijskom scenom na kojoj se našla, sve je poduzimala s mišlju da je za godinu i pol čeka borba za drugi mandat na Pantovčaku. I sigurno je da će njezina tragikomična ruska predstava naći poklonike među biračima. Premijer Andrej Plenković bio je diskretniji i odmjereniji u javnom dijeljenju svog oduševljenja rezultatima Modrića i družine, ali je velikodušno najavio gradnju nacionalnog stadiona, što će građane koštati najmanje dvjestotinjak milijuna eura. ‘Kad ćemo, ako ne sad’, glasio je premijerov centralni argument.

R kao Ronaldo. Odigrao je jednu sjajnu utakmicu na turniru, onu između Portugala i Španjolske u Sočiju koja je završila 3:3, ujedno ponajbolju utakmicu čitavog prvenstva. Ali ta jedna, u kojoj je Ronaldo postigao tri gola, pokazala je da je dotični Portugalac i dalje, već nekoliko godina zaredom, najbolji igrač na planeti. Nije mu išla na ruku činjenica što je prvenstvo svijeta došlo nakon iscrpljujuće klupske sezone u Realu iz Madrida, kao i to što selekcija Portugala trenutačno ima premali broj igrača svjetske klase. Od iduće sezone igrat će za Juventus iz Torina, a iz pristojnosti nećemo precizirati financijsku težinu njegovog preseljenja u Italiju.

S kao Srbija. Reprezentacija pod vodstvom nedoraslog Mladena Krstajića oprostila se od Rusije poslije tri sraza u grupnom dijelu takmičenja: minimalna pobjeda nad Kostarikom i porazi od Švicarske i Brazila učinili su nepamtljivim srpski izlet u Rusiju. Onaj dio Srbije koji simbolizira predsjednik Aleksandar Vučić mogao se nakon toga odati patetici, kuknjavi i optuživanju ovih i onih za mržnju prema Srbima te javnom davanju podrške suparnicima Hrvatske u nokaut-fazi takmičenja. U Hrvatskoj su Vučićevi nepotrebni ispadi, nekim čudom, sasvim ignorirani, što je reakcija koju je vatreni navijač Danske, Rusije, Engleske i Francuske valjda najmanje priželjkivao.

Š kao Šuker, Davor. Nezainteresiranom i vječito mrzovoljnom predsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza dogodio se impresivni rezultat na prvenstvu, jer se njemu više-manje dogodio i Zlatko Dalić na mjestu izbornika. Naravno da će lukavi i egocentrični Šuker ovu situaciju pokušati iskoristiti za učvršćivanje svoje netransparentne i bahate vlasti u HNS-u te da će zaradu iz Rusije – više od trideset milijuna dolara – nastojati ne potrošiti na razvoj nogometa i nogometne infrastrukture u Hrvatskoj. Za to bi se valjda trebali pobrinuti porezni obveznici.

T kao Thompson. Dočekivanje srebrnih nogometaša po gradskim trgovima diljem Hrvatske pretvorilo je Marka Perkovića u službenog pjevača hrvatske reprezentacije. To je pak hrvatske sportske junake u inozemnim medijima, ali i u dijelu domaće javnosti, dovelo u kontekst ustašofilije i političkog ekstremizma. Junaci se, međutim, ne obaziru na zdravi razum i civilizacijska dostignuća: suprotno Dalićevim proklamacijama o poniznosti, oni misle da sad imaju pravo na sve, pa i na sramoćenje i pogrešno usmjeravanje zemlje čije su ime proslavili u Rusiji. Poniznost se u ovom slučaju očekuje od onih koje vrijeđa koketiranje s fašizmom.

U kao Urugvaj. To je jedina zemlja koja je igrala u finalu Mundijala – i pobijedila domaćina u Brazilu 1950. pred dvjesto tisuća gledatelja – a koja ima manje stanovnika od Hrvatske, otprilike milijun stanovnika manje. Na ruskom turniru Urugvaj je dogurao među osam najboljih ekipa, a onda su poraženi od Francuske. Te dvije reprezentacije na ovom su prvenstvu, inače, igrale sličan nogomet, u kojem se ne inzistira na dugom posjedovanju lopte, ali Urugvaj, za razliku od Francuske, u obrani i veznom redu nema naročitu igračku kvalitetu. Luis Suarez i Edinson Cavani nisu mogli sve sami.

V kao VAR. Tehnološka inovacija, koja sucima omogućuje da mirno pogledaju snimku sporne situacije i da, ako je potrebno, promijene svoju prvotnu odluku, definitivno ima smisla i utjecaja na generalno pravedniji ishod utakmice, premda nisu sasvim bez argumenata ni oni što negoduju zbog video-pomoći sucima. FIFA-ini stručnjaci sad će analizirati primjenu VAR-a, njegove dobre i loše strane, ali je prilično izvjesno da će ova tehnologija postati nogometni standard: korist je definitivno veća od štete, bez obzira na hrvatsko iskustvo iz finalne utakmice.

Z kao Zajedništvo. To je navodno temeljni sastojak čudesnog hrvatskog nogometnog uzleta na svjetskoj smotri, pa bi taj sastojak, zbore ovih dana raznorazni ugledni prodavači floskula i teoretičari idile i blagostanja, valjalo ugraditi u ostatak društvenog i političkog života. Nevolja je u tome što zagovornici čudotvornih svojstava zajedništva uglavnom smatraju da zajedništvo znači trijumf obožavatelja nacije i priznanje poraza onog dijela stanovništva koji nije naklonjen Thompsonu, Bujancu, Glasnoviću, Željki Markić i biskupu Košiću. Utjerivanje zajedništva u kosti moglo bi se ispostaviti najkonkretnijom društvenom posljedicom velikog nogometnog uspjeha.

Ž kao Žabokrečina. Naravno da nogometni uspjeh neće promijeniti ništa suštinsko u hrvatskom društvu: nogomet ne može i ne treba popravljati društvo, a društvo koje očekuje da ga boljim učini jedan sportski uspjeh nije zaslužilo da mu bude bolje. Kad se smotaju zastave i kad utihnu pjesme i pokliči, kad se heroji raziđu po plažama i pripremama svojih klubova i kad svakodnevica ispere sjećanje na ponos i slavu, bit ćemo gdje smo bili i prije mjesec dana: okruženi kreketom te duhovnom i političkom ustajalošću.

1/5