Novosti su dobile na uvid pravnu analizu Odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o uskrati suglasnosti na prijedlog programa rada kandidata za dekana Filozofskog fakulteta Nevena Jovanovića, a koju je na molbu svojih članova s tog fakulteta izradio Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO). Podsjećamo, Senat je 28. travnja na prijedlog rektora Damira Borasa uskratio suglasnost Jovanovićevom programu i time odbio njegovu kandidaturu, iako je Jovanović dobio ogromnu potporu Vijeća Filozofskog fakulteta. Odluka koju je Senatu nametnuo Boras pri tom je prije svega motivirana željom da slomi Filozofski fakultet, koji se godinama opire njegovim željama i privatnim interesima. Međutim, u pravnom mišljenju koje potpisuje pravnica Ana Petošić iz Pravne službe NSZVO-a se tvrdi da je Odluka Senata protivna samom Statutu zagrebačkog Sveučilišta, nejasno obrazložena te donesena u proceduri kojom je povrijeđen Statut, pri čemu je opsežno argumentirano šest točaka koje to dokazuju.

Prvo, Odluka Senata o uskrati suglasnosti koristi nestatutarne pojmove, pa se govori o ‘programu rada kandidata za dekana’, odnosno ‘kandidatu za dekana’, dok u Statutu stoji pojam ‘predloženik za dekana fakulteta’.

Drugo, Odluka Senata utemeljena je na protustatutarnom postupanju rektora Borasa. On je, naime, 23. ožujka – više od mjesec dana prije odluke Senata - samostalno donio odluku o uskrati suglasnosti Jovanovićevom dekanskom programu. Boras je time postupao suprotno članku 13. stavka 1 točke 8. Statuta te članku 21. stavka 1 točke 15. statuta, po kojima rektor ima obvezu i pravo Senatu podnijeti isključivo svoje prethodno mišljenje te prijedlog odluke, ali ne i donijeti svoju samostalnu odluku kojom uskraćuje suglasnost na prijedlog programa predloženika za dekana sastavnice Sveučilišta. ‘S obzirom da je jedna od osnova za donošenje Odluke Senata o uskrati suglasnosti i prethodna Odluka rektora o uskrati suglasnosti, a koja je, kako je objašnjeno, protustatutarna jer na njeno samostalno donošenje rektor Statutom nije ovlašten, ona nužno utječe na pravnu valjanost cjelokupno provedenog postupka donošenja Odluke Senata o uskrati suglasnosti i čini je pravno nevaljalom’, stoji u analizi. Upućuje se i da je Odluka Senata protustatutarna i u svom izričaju, jer navodi da se prijedlog Jovanovićevog programa ‘negativno ocjenjuje’, iako Senat i rektor po Statutu nemaju ovlasti taj program ocjenjivati, već samo izdati ili uskratiti suglasnost.

Treće, Odluka Senata o uskrati suglasnosti sadrži netočna tumačenja Statuta Sveučilišta u Zagrebu i netočna tumačenja pozitivnih pravnih propisa koji uređuju rad javnih ustanova, javnih visokih učilišta te sustava znanosti i visokog obrazovanja općenito. Naime, u obrazloženju Odluke Senata navodi se kako je aktualna dekanica Filozofskog fakulteta Vesna Vlahović-Štetić pogrešno adresirala dopis te Jovanovićev prijedlog programa adresirala i na rektora i na Senat. Odluka Senata tumači sveučilišni Statut tako da se taj prijedlog dostavlja isključivo rektoru. No, ‘upravo člankom 42. stavkom 2. Statuta izrijekom je određeno da se prijedlozi koji dobiju suglasnost stručnog vijeća upućuju Senatu, koji mora na prijedlog rektora, u roku od mjesec dana odlučiti o davanju suglasnosti na uredno podnesen zahtjev. Dakle dekanica je uputivši zahtjev za izdavanjem suglasnosti Senatu postupila upravo kako to nalaže Statut, pri čemu je pitanje organizacije unutarnjih stručnih službi rektorata Sveučilišta u Zagrebu da tako zaprimljeni zahtjev pravodobno upute rektoru na prethodno mišljenje, da bi ukupna procedura bila provedena unutar Statutom propisanog roka od mjesec dana’, stoji u pravnom mišljenju. Nadalje se napominje da su rektor i Senat povrijedili Statut time što su rok za izdavanje ili uskrate suglasnosti probili za više od mjesec dana.

Četvrto, Odlukom Senata ‘vrlo se konfuzno i pravno netočno objašnjava uloga Filozofskog fakulteta kao javnog visokog učilišta, te se u navedenom kontekstu navodi netočna tvrdnja da je Filozofski fakultet javna ustanova, koja obavlja javnu službu kao javnu ovlast. Visoka učilišta obavljaju javnu službu i pri tome su joj povjerene ili imaju određene javne ovlasti, ali nikako se ne može reći da obavljaju cjelokupnu javnu službu kao javnu ovlast, kao što se to u Odluci netočno tvrdi. Također, tvrdnja sadržana u Odluci (strana 4.) da ‘Filozofski fakultet ima status ustanove od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku’, u strogo formalnom smislu, nije točna. Naime, pravne osobe od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku utvrđene su Odlukom Vlade Republike Hrvatske o pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku (NN br. 71/2018), a među tim pravnim osobama se ne nalazi ni Sveučilište u Zagrebu, niti njegova sastavnica Filozofski fakultet’, navodi se u pravnoj analizi.

U istoj se točki pravnog mišljenja komentira stav iz Odluke Senata po kojem Jovanović ‘ne koristi formalne zakonom i podzakonskim propisima predviđene pojmove’ te ‘da kandidat za dekana mora imati određena znanja i vještine iz područja djelatnosti javnih službi’. Analiza NSZVO-a upućuje da ‘niti jedan pozitivni pravni propis formalno od predloženika za dekana ne traži poznavanje rada javnih službi’. Komentira se da su konfuzne i netočne tvrdnje iz Odluke Senata ‘u najmanju ruku dokaz da poznavanje funkcioniranja javnih službi i jasno razlikovanje pojedinih zakonom predviđenih pojmova očito nije uvjet za izbor ni za dekana, ni za rektora’.

Peto, pravna analiza navodi da ‘Odluka Senata o uskrati suglasnosti obiluje proturječnim i netočnim navodima koje su na nekoliko mjesta u Odluci usmjerene na samu osobu predloženika za dekana’. To se smatra ‘posebno problematičnim obzirom da Senat nema ovlasti prosuđivati osobu predloženika za dekana, nego isključivo njegov prijedlog rada’. U nastavku se navodi niz kontradiktornih tvrdnji iz Odluke Senata te upućuje da Odluka imputira Jovanoviću stavove koji ne proizlaze iz njegovog programa, poput navodne ‘namjere djelovanja izvan granica propisanih pozitivnim pravnim propisima’. Nadalje, Odlukom Senata se ‘nekritički odbacuju ocjene predloženika za dekana o društvenim promjenama kao glavnim uzrocima pada broja upisanih studenata na Filozofski fakultet te se tvrdi da je ‘golemi’ pad broja upisanih studenata ‘rezultanta’ lošeg upravljanja Fakultetom’, iako je, primjerice, na Ekonomskom, Geotehničkom, Metalurškom ili Šumarskom fakultetu nepopunjenost upisnih mjesta ista ili bitno veća no na Filozofskom, pa to svejedno nije uzimano ‘kao bitan kriterij za izdavanje suglasnosti na programe njihovih predloženika za dekane’.

Posljednje, vrlo se opsežno argumentira neutemeljenost primjedbi na Jovanovićev prijedlog programa. Potom se navodi kako je znatan dio teksta Odluke Senata o uskrati suglasnosti posvećen isticanju mnogobrojnih primjedbi na rad aktualne dekanice, za koje pravna analiza tvrdi da su potpuno irelevantne za ocjenu Jovanovićevog programa ‘čak i u kontekstu najave predloženika za dekana da će nastaviti ‘kontinuitet upravljanja’ Fakultetom. Predloženik najavom kontinuiteta upravljanja nije najavio kontinuitet nastavljanja s eventualnim greškama ili nezakonitim postupanjima, kako se to Odlukom pogrešno tumači.’ Mišljenje se dotiče i procesa oduzimanja zvanja redovnom profesoru Borasovoj sivoj eminenciji Anti Čoviću, te se komentira kako se ‘zakonito vođeni postupci oduzimanja znanstvenog ili znanstveno-nastavnog zvanja (pa i prorektoru zagrebačkog sveučilišta) ni u kojim uvjetima ne mogu ocijeniti uznemiravanjem ili povredom dostojanstva nastavnika’ - kako to u svojoj Odluci navodi Boras - ‘već obvezom visokog učilišta i njegovih tijela u okolnostima kada su za to ispunjene zakonske pretpostavke’.

Zaključno, ‘uzimajući u obzir da je Odluka Senata o uskrati suglasnosti u pojedinim segmentima protustatutarna te da su razlozi za uskratu suglasnosti na prijedlog programa predloženika nejasni, sami sebi proturječni i u najvećoj mjeri sasvim irelevantni jer im sadržaj uopće ne predstavlja objektivno valjanu osnovu za uskratu suglasnosti, smatramo da bi istu bez odgode trebalo staviti izvan snage’, stoji u pravnom mišljenju NSZVO-a. Umjesto toga, trebalo bi ‘ponoviti postupak izdavanja suglasnosti na prijedlog programa predloženika sastavnice, vodeći računa da se u novom postupku otkloni sva šteta koju je Sveučilište nepravilnim radom svojih tijela u ovom postupku nanijelo Filozofskom fakultetu’.

Inače, Filozofski fakultet je Ministarstvu znanosti i obrazovanja podnio zahtjev za pokretanjem upravnog nadzora nad sjednicom Senata na kojoj je odbijen Jovanovićev program, a ministrica Blaženka Divjak potvrdila je pokretanje nadzora. Također, danas je objavljeno i otvoreno pismo koje je potpisalo gotovo tisuću zaposlenika i studenata Filozofskog fakulteta. U pismu se Senat i rektora proziva za tešku povredu ideje sveučilišta i ugleda Sveučilišta u Zagrebu. Traži se da se povede otvorena rasprava o načinu organiziranja sporne sjednice Senata – i to na novoj, posebnoj sjednici, potom da se svakom predloženiku za dekana omogući da se njihovi programi procjenjuju ‘pošteno, iskreno, otvoreno i u skladu s načelima kritičkog mišljenja’. Također se sve zaposlenike i studente Sveučilišta poziva da zbog ‘institucionalnog nasilja pozovu na odgovornost rektora i Senat Sveučilišta u Zagrebu’, potom da ne dozvole da ‘demokratske procedure i demokratska načela budu zatrti, a da ih zamijene nasilje i šutnja, strah i oportunizam’ te da se obrane ideja i demokratski ustroj, statut i institucije Sveučilišta u Zagrebu i spriječi njegova dezintegracija.