>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Neven Jovanović: Zgažena je akademska demokracija

Mislili smo da se na njoj zasniva Sveučilište u Zagrebu, no sjednica Senata od 28. travnja pokazala je da nije tako. Ako odluke donosi jedan čovjek te se očekuje da svi za njih glasaju – pri čemu onaj tko se usprotivi mora računati s ozbiljnim posljedicama – to se zove tiranija. Monarhija bi zvučalo ljepše, ali monarh ponekad uzima u obzir mišljenja drugih, kaže Neven Jovanović, odbijeni kandidat za dekana Filozofskog fakulteta

Vijeće Filozofskog fakulteta (FF) još je u veljači čvrsto podržalo program i kandidaturu Nevena Jovanovića s Odsjeka za klasičnu filologiju za novog dekana – i to sa 76 glasova ‘za’ i svega 9 ‘protiv’. Međutim, prošlog je utorka, 28. travnja, Senat Sveučilišta u Zagrebu na prijedlog rektora Damira Borasa uskratio suglasnost Jovanovićevom programu i time odbio njegovu kandidaturu. I sam član Senata, Jovanović se redovno protivio Borasovim idejama. Bio je jedan od samo pet predstavnika Sveučilišta koji su glasali protiv dodjele počasnog doktorata predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću. Kad je Senat izglasao da se ocu aktualnog premijera Mariju Plenkoviću dodijeli status profesora emeritusa, jedini koji nisu digli ruku za tu odluku bili su Đurđica Čilić i Jovanović. Oba su poteza Senata motivirana Borasovom željom da se politički dodvori. Rektor ima razloga da se osveti i samom fakultetu s kojeg je potekao. Profesori i studenti FF-a odlučno su 2016. odbili Borasov plan o integraciji s Katoličko-bogoslovnim fakultetom (KBF): da je uspio, taj bi potez snažno pridonio klerikalizaciji visokog obrazovanja. Među eksponiranim protivnicima integracije bio je i Jovanović. Konačno, Vijeće FF-a je početkom 2019. odlučilo da se aktualnom prorektoru Anti Čoviću oduzme zvanje redovnog profesora s obrazloženjem da je desetljećima napredovao kršeći norme – primjerice tako da su mu priznavani znanstveni članci objavljivani u filozofskim časopisima koje je sam uređivao. Kao Borasov bliski suradnik, Čović akademskom zajednicom vlada pomoću klijentelističke mreže građene desetljećima. U obrazloženju odluke o rušenju Jovanovića Boras na stranici i pol napada aktualnu dekanicu FF-a Vesnu Vlahović-Štetić koja je podržavala raščišćavanje Čovićevog slučaja, a samog Jovanovića kritizira zbog pohvalnog mišljenja o dekaničinom radu.

- Rektor i njegovi pomoćnici izazvali su krizu na Sveučilištu samo zato što smatraju da je Filozofski fakultet tri godine bio mjesto otpora njihovim željama. Bili su prisiljeni to trpjeti, no sada se ukazala prilika za slamanje tog otpora i za osvetu, u čemu ima i osobne taštine i povrijeđenog ega. Zato ne smatram da je rektorova odluka usmjerena protiv mene osobno, iako činjenica da sam upravo ja predloženi kandidat svakako nije pomogla - kaže Jovanović za Novosti.

Atmosfera straha

Čak 49 članova Senata podržalo je Borasov prijedlog uskrate suglasnosti, šest je bilo suzdržano, a 12 protiv. Pritom je sjednica 28. travnja održana dopisno i uopće nije bilo rasprave. Kako tumačite činjenicu da fakultetski dekani, koji bi trebali biti nezavisni intelektualci, u tolikoj mjeri poslušno podržavaju diskutabilne rektorove odluke?

Prvi problem je da Sveučilište u Zagrebu, nažalost, ne funkcionira kao cjelina, nego kao skup izoliranih sastavnica. Pojedini dekani sebe doživljavaju kao šefove tih jedinica, pri čemu im uopće nije važno što se događa s ostalima. Takvo je stanje iskoristila sadašnja uprava, štoviše, to je prozvano ‘politikom jakih dekana’. U praksi to znači da oni imaju podršku rektora sve dok njihova fakultetska vijeća ne rade probleme. Drugi problem tiče se slobodnog izražavanja mišljenja. Znam da mnogi u Senatu ne dijele rektorove stavove. Međutim, ne iskazuju to javno, što je tužno.

Radi li se o strahu da bi mogli snositi sankcije ukoliko se suprotstave Borasu?

Atmosfera straha je postojala i prije, no sada je pogodan trenutak da se pokaže što čeka one koji iskažu drugačije mišljenje ili se usude suprotstaviti rektoru, kao što je uradilo Vijeće FF-a. Priča se kako je ‘dekan koji se suprotstavi rektoru gotov’. To je stravično, međutim evidentno na zagrebačkom Sveučilištu tako stoje stvari.

Filozofski fakultet sada po proceduri ima mogućnost predložiti vršitelja dužnosti dekana na rok od godine dana. Njega također mora odobriti sveučilišni Senat. Ukoliko odbije i taj prijedlog FF-a, rektor može nametnuti vlastitog v. d.-a. Dekanica Vlahović-Štetić tu je mogućnost nazvala okupacijom.

Sve ukazuje na to da je nametanje vlastitog upravitelja krajnji rektorov cilj. Mi kao Filozofski fakultet moramo predložiti vršitelja dužnosti dekana prije početka sljedeće akademske godine, do kad traje mandat ovoj upravi. Svakako ćemo to napraviti na vrijeme, tako da Senat o prijedlogu stigne raspravljati, a ne da se samo dopisno glasa.

Hoćete li vi biti predloženi za v. d. dekana?

Sve ukazuje na to da je nametanje vlastitog upravitelja krajnji rektorov cilj. Mi kao Filozofski fakultet moramo predložiti vršitelja dužnosti dekana prije početka sljedeće akademske godine

Ne mogu sada reći tko će to biti. Situacija još nije jasna. Ovakva se odluka Senata može tumačiti i kao vrsta presude sadašnjoj upravi FF-a, pa rektor možda odluči i nju suspendirati. Za sada pokušavamo apelirati na Senat te na sveučilišnu i generalnu javnost. Ne zbog mene ili mog programa, nego zbog zatiranja demokracije na Sveučilištu, što je mnogo važnije.

Što bi bili konkretni Borasovi ciljevi ukoliko zaista nametne vlastitog upravitelja i tako ovlada fakultetom?

Ciljevi su identični onima koje smo već vidjeli na razini Sveučilišta: namjestiti u svim tijelima ljude koji će izvršavati sve rektorove želje.

FF je Ministarstvu znanosti i obrazovanja podnio zahtjev za pokretanjem upravnog nadzora nad sjednicom Senata na kojoj je odbijen vaš program. Ministrica Blaženka Divjak potvrdila je pokretanje nadzora. Ovisno o njegovim rezultatima, odluka o neprihvaćanju vaše kandidature može biti i poništena.

Zahtjev smo podnijeli i prije nego što je moj program odbijen – i to zato što je sjednica Senata organizirana tako da je i sama rasprava o programu onemogućena. Ne znamo čak ni jesu li kolege iz Senata moj program pročitali – on se pri najavi točaka nije ni nalazio među materijalima za sjednicu. I program i rektorovo obrazloženje uskrate suglasnosti dobili smo svega 19 sati prije početka sjednice. Time, kao i dopisnim glasanjem i dopisnom raspravom (još uvijek ne znamo tuđe primjedbe – vidjet ćemo ih tek u zapisniku), zgažena je akademska demokracija. Mislili smo da se na njoj zasniva Sveučilište u Zagrebu, no ova je sjednica pokazala da nije tako.

Na čemu se onda zasniva Sveučilište?

Ako odluke donosi jedan čovjek te se očekuje da svi za njih glasaju – pri čemu onaj tko se usprotivi mora računati s ozbiljnim posljedicama – to se zove tiranija. Monarhija bi zvučalo ljepše, ali monarh ponekad uzima u obzir mišljenja drugih.

Studenti u središtu

Ministrica Divjak već je bila u žestokom sukobu s rektorom u slučaju proglašenja Hrvatskih studija fakultetom, no tu je Visoki trgovački sud odbacio žalbu MZOS-a. S obzirom na Borasovo javno dodvoravanje premijeru Andreju Plenkoviću preko usluge njegovom ocu, može li se očekivati da će odluka MZOS-a biti bez interesno-političkih upliva?

Upravni nadzor bio bi jasan znak da je državi stalo do svojih sveučilišta i do toga da ona budu demokratska. Ministarstvo je tražilo da im pošaljemo dopune zahtjeva. Nadam se da to znači da naš zahtjev uzimaju ozbiljno. Ako nadzor bude proveden tek reda radi, bit će to jasan znak da sveučilištima može upravljati jedan čovjek, dok su njihovi parlamenti tek ukras. Bilo bi to opasno, pogotovo u slučaju javnog sveučilišta. Rektor Boras svakako ima političko zaleđe i na njega računa. Međutim, svakom bi političaru, a premijeru pogotovo, najveći interes trebala biti demokracija.

Znanstveni sustav u Hrvatskoj posljednjih godina kao da je zauzela i privatizirala grupa umreženih ljudi na visokim položajima, klika formirana prvenstveno zahvaljujući nefunkcioniranju kontrolnih mehanizama

Ukoliko ipak dođe do nametanja Borasovog v.d.-a, kakve mogućnosti otpora preostaju? Postoji li mogućnost nove blokade fakulteta, kao što se na FF-u više puta događalo?

Prvi korak je ispitati imamo li potporu javnosti, koja je naš jedini saveznik. Sljedeće što zajednica suočena s nasiljem može napraviti su prosvjedi. Mi na Filozofskom smo vrlo dobro i unutar propisa i pravila znali iskazivati otpor stvarima koje nismo smatrali pravednima u društvu, ali i u vlastitoj ustanovi. Osobno sam na dvije mailing liste – jedna se obraća zaposlenima, a druga studentima – poslao upit je li rektorovo obrazloženje rušenja mog programa valjano. Dobio sam velik broj odgovora, ali niti jedan koji podržava Borasovu odluku. Na osnovu toga vjerujem da bi fakultet u normalnim okolnostima bio pun nezadovoljnih ljudi, profesora i studenata, da bi blokada bila itekako ‘u zraku’. Međutim, tijekom pandemije masovno je prosvjedovanje zabranjeno, kao i javno okupljanje.

‘Inicijativa za Filozofski’ koja okuplja radnike i studente FF-a pokrenula je peticiju za Borasovu ostavku koju su do sada potpisale već tisuće ljudi. Inicijativa poručuje i da bi se FF trebao odcijepiti od zagrebačkog Sveučilišta – je li to realno?

Sam Filozofski nije do sada to smatrao potrebnim. Međutim, ako među 32 sastavnice Sveučilišta strši jedino FF i ako nas se sa Sveučilišta tjera, logično je da nas se pusti da postojimo negdje drugdje. Samu promjenu statusa bilo koje sveučilišne sastavnice svakako bi morao odobriti Senat. S druge strane, vidimo da se zahvaljujući političkoj volji razna sveučilišta osnivaju takoreći preko noći, kao u Zadru ili Puli, dok se sada razgovara o novom vojnom sveučilištu.

Borasu u vašem programu naročito smeta ideja da studenti budu u središtu obrazovanog procesa i samog fakulteta. Kritizira i vaš koncept uloge fakulteta u društvu te ideju ‘klinike FF-a’ kroz koju bi se studenti angažirali u društvu.

Sva se hrvatska sveučilišta niz godina suočavaju s padom broja studenata. Moj program pokušava to nadvladati tako da pokažemo kako studirati na FF-u znači biti važan za društvo. ‘Klinika’ je zamišljena kao program i mjesto gdje bi studenti društvu ponudili znanja koja upravo stječu te surađivali s nevladinim organizacijama, od onih humanitarnih, poput udruga davatelja krvi, nadalje. Ideja je da studenti pomažu naročito isključenim dijelovima društva – starijim ljudima, nezaposlenima ili imigrantima. Što se ideje o studentima u središtu tiče: ako im želimo poručiti da su važni, studente moramo tretirati kao odrasle ljude. To zvuči banalno, međutim često nije dovoljno jasno što odatle slijedi: obaveza da te sebi ravne ljude (zato ih zovemo ‘kolege’) na svaki zakonom predviđen način uključimo u oblikovanje njihovih studija. I to ne samo formalno.

Razlog za osvetu

Obrazloženje sadržava i Borasove kritike FF-a zbog pokušaja oduzimanja znanstvenog zvanja Čoviću. Zašto Boras toliko štiti Čovića? Je li ga Čović toliko zadužio da se Borasu isplati stalno povlačenje po medijima?

U ovom sukobu nasuprot Filozofskog ne stoji samo rektor Boras. Znanstveni sustav u Hrvatskoj posljednjih godina kao da je zauzela i privatizirala grupa umreženih ljudi na visokim položajima, klika formirana prvenstveno zahvaljujući nefunkcioniranju kontrolnih mehanizama. Ti mehanizmi uključuju redovitu provjeru nečijeg znanstvenog rada pri napredovanju, ali i realnu provjeru nečije znanstvene vrijednosti nakon 65. godine života, kad svi znanstvenici po sadašnjem zakonu moraju u mirovinu. Umirovljeni su trebali biti, prema svojim godinama – a ja osobno smatram i prema zaslugama – i rektor Boras i prorektor Čović. Kako im je bilo jasno da će se na FF-u poštivati zakonska pravila, obojica su prešla u druge ustanove. Takvi su važni ljudi morali napustiti Filozofski! Već je to dovoljan razlog za osvetu, a propitivanje Čovićeve karijere bilo je i opasan napad. Jedino ne znam kakve to veze ima s mojim programom, koji se ne zalaže za progon Borasa i Čovića, nego za poštivanje pravila i zakona.

Imate li, nakon svega rečenog, dovoljno povjerenja u institucije hrvatske države da biste mislili kako se moguće izboriti tim putem?

Da nemam povjerenja u institucije ove države, ne bih se ni kandidirao za dekana. Institucije imaju mogućnost da isprave ovakve zloupotrebe, no problem je kad ih blokiraju strah i sitni interesi. Tada društvo gubi hrabrost te se čini da je bolje spakirati se i otići. U to ne želim vjerovati. Odluka da se kandidiram nije bila laka. Na tri godine odričete se svog života zbog uredskog posla koji nosi gomilu odgovornosti i neugodnosti. No kad sam radio program, vodio sam se mišlju da će ustanova pokazati glasanjem ukoliko me ne želi. Zbog velike većine glasova koju sam dobio sada osjećam odgovornost prema ljudima koji su mi poklonili povjerenje i želim pokazati da sam ga dostojan.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1