Kada smo poznatog mađarskog marksističkog filozofa G. M. Tamása zamolili da nam komentira tvrdnje hrvatske desnice prema kojima mađarski premijer Viktor Orban nije samo odlučni suverenist, nego je svome narodu omogućio socijalnu sigurnost i dobro plaćena radna mjesta, naš sugovornik bio je poprilično iznenađen.

- Nijedno slovo u toj tvrdnji nije točno. Nisam ni znao da se okolo šire takve priče. Istina je upravo suprotna - kaže Tamás, jedan od najlucidnijih kritičara Orbanovog režima.

- Ono što je donedavno ostalo od socijalne mreže, a nije ostalo mnogo, uništeno je - dodaje on.

Kao primjere navodi prebacivanje socijalnih davanja za nezaposlene na projekte ‘javnih radova’ koji drastično snižavaju cijenu rada i rezervirani su samo za probrane pojedince bez posla. Penzije gube na vrijednosti, javno obrazovanje se raspada, radno zakonodavstvo je proturadničko, sindikati su skršeni ili ucijenjeni, beskućnicima prijete zatvorske kazne, a o stanju javnog zdravstva najbolje govori činjenica da su i siromašniji slojevi društva počeli odlaziti u skuplje privatne bolnice. Jedino su prihodi srednje klase ponešto povećani, ali svatko tko ovisi o javnim servisima u ozbiljnoj je nevolji. Trenutno stanje u Mađarskoj naš sugovornik opisuje kao kombinaciju ‘tačerizma i balkanskog raspada’.

Orbanov režim zapravo je popularan zahvaljujući umjetno stvorenom rasističkom, seksističkom i homofobnom ludilu – ističe filozof G. M. Tamás

- Ukoliko je doista istina ono što kažete o percepciji Mađarske u Hrvatskoj – što mi se i dalje čini poprilično nevjerojatnim – to je svakako primjer vrhunske lukavosti mađarske državne propagande i utjecaja krajnje desnice. Unatoč svemu, režim je zapravo popularan zahvaljujući umjetno stvorenom rasističkom, seksističkom i homofobnom ludilu - ističe Tamás.

Razgovor smo zapodjenuli na dan kad je rukovodstvo Central European Universityja (CEU) najavilo odlazak iz Budimpešte u Beč. U isto vrijeme Orban je gostovao u Zagrebu na sastanku zemalja Srednjoevropske inicijative. Tom prilikom sastao se s premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, a njegov dolazak naišao je na oduševljenje dijela domaće javnosti. Naime, Orbana i njegovu politiku posljednjih nekoliko godina otvorena hvale istureni hrvatski desničari, od Velimira Bujanca, Zlatka Hasanbegovića, Marijane Petir, Hrvoja Zekanovića, Ante Đapića, Željke Markić, Vice Batarela, Tomislava Karamarka i Milana Ivkošića, pa do medija poput Hrvatskog tjednika ili portala Narod.hr i Direktno.hr.

Opisane propagandne strategije Viktora Orbana vidljive su u slučaju CEU-a, sveučilišta koje je devedesetih inicirao George Soros, liberalni američki filantrop rođen u Budimpešti, u židovskoj obitelji. Nakon duge kampanje u kojoj je Soros demoniziran kao ultimativni neprijatelj mađarskog naroda, a CEU kao rasadnik opasnih protunacionalnih ideja, sveučilištu je uskraćeno produženje dozvole za rad. Na konferenciji za medije predstavnici CEU-a nazvali su događaj ‘mračnim danom za Mađarsku’.

- Priča o CEU-u je primjer uspješnog isprepletanja mržnje prema intelektualcima i slobodi govora s antizapadnim i antisemitskim sentimentima. Kao na svakom području gdje se proširio utjecaj krajnje desnice i alt-righta, prezir prema eliti i osjećaj klasne deprivilegiranosti vješto su kombinirani. Samo, za njih su elita lijevi intelektualci, a ne bankari ili najutjecajniji političari - kaže Tamás.

Podsjeća da je Orbanu za uspješno provođenje takve politike bilo potrebno dosta godina, tijekom kojih su oligarsi pod njegovom kontrolom preuzeli većinu medija i gospodarskih sektora. Kritičkom civilnom društvu je otežano ili onemogućeno djelovanje, a kulturno-obrazovne institucije predane su predstavnicima krajnje desnice. Opisano stanje u Mađarskoj, koje Tamás naziva ‘mekanom diktaturom’ jer se ljudi još ne zatvaraju, već je duže vrijeme vlažni san hrvatskih domoljuba. Zatvorena, iliberalna država orbanovskog tipa, koja stremi uništenju vrijednosti demokracije i potpunom ovladavanju društvenim i ekonomskim procesima, uzor je hrvatskoj desnici, a na Orbana se izravno znao pozivati bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Sličan kleptokratski program provodio je donedavni premijer Makedonije Nikola Gruevski, a na tom političkom narativu i dalje jaše slovenski političar Janez Janša. Za ovaj dio priče ključan je pritom podatak da programi isturenih političara iz zemalja u okruženju Mađarske nisu samo ostali na preslikavanju ideologije tamošnjeg autokrata, nego su provođeni zahvaljujući Orbanovim konkretnim financijskim i političkim potporama.

U Hrvatskoj je gotovo neprimijećena ostala priča plasirana u mađarskim medijima prema kojoj je hdz u predizbornoj kampanji savjetovao Árpád Habony, Orbanov čovjek iz sjene

Nakon što je 2015. godine privukao pozornost svjetske javnosti rasističkim odgovorom na priljev imigranata, Orban je u želji da se nametne kao jedan od predvodnika novog desnog ekstremizma u Evropi počeo na razne načine širiti svoj utjecaj u regiji. Gostujući prije nekoliko dana kod zagrebačkog domaćina Andreja Plenkovića, podsjetio je da u Hrvatskoj nije bio punih sedam godina. Njegov politički utjecaj, međutim, primjetan je u tom razdoblju na mnogim razinama, i to ne samo u slučaju najveće priče o odnosu INA-e i MOL-a. Gotovo neprimijećena ostala je u hrvatskom prostoru priča plasirana u nekim mađarskim medijima, prema kojoj je HDZ u predizbornoj kampanji savjetovao mađarski marketinški stručnjak Árpád Habony. Krajem 2016. godine tek je nekoliko hrvatskih portala prenijelo tu informaciju. Iz HDZ-a su negirali njegov angažman za vrijeme kampanje pod vodstvom Andreja Plenkovića, izbjegavajući odgovoriti je li Habony savjetovao njegovog prethodnika Karamarka. Poznavatelji prilika u Mađarskoj Habonyja nazivaju ključnim Orbanovim savjetnikom iz sjene. Iako je, poput HDZ-a, i mađarska vlada u više navrata negirala njegov angažman, u stvarnosti je, kažu nam kolege iz Mađarske, imao ključnu ulogu u umjetnom stvaranju Orbanovog imidža kao ‘premijera iz naroda’. Pritom je odgovoran – što je još značajnije – za cjelokupnu antiimigrantsku politiku 2015. godine. Laboratorijski proizvedena strategija huškanja na ‘liberalne elite’, uključujući laži i poluinformacije usmjerene prema Orbanovim neistomišljenicima i došljacima koji prijete bijeloj kršćanskoj Evropi, proširena je na većinu državnih i privatnih medija pod kontrolom mađarske vlade, posebno onih koji su posljednjih godina ustupljeni Habonyju i partnerima. Habony je pokrenuo i uspješni konzultantski posao pod firmom Danube Business Consulting, pružajući posljednjih godina usluge političkim istomišljenicima Viktora Orbana po Balkanu.

S obzirom na spomenuti Karamarkov program, njegov posao s HDZ-om čini se poprilično izglednim, posebno u kontekstu sličnih operacija iz HDZ-ova stožera. Uoči kampanje za parlamentarne izbore 2016. godine, MOL-ov lobist Josip Petrović sudjelovao je u akciji širenja ekstremističke agende bivšeg predsjednika HDZ-a Karamarka. Tako je, među ostalim, dao veliku financijsku potporu tada novom desničarskom portalu Direktno.hr, sklonom Karamarku i njegovoj politici, kupivši navodno još nekoliko medija u Hrvatskoj. Iste, 2016. godine, Nacional je objavio priču da su Petrović i Karamarko sudjelovali na sastanku sa Patrikom Tkačom, slovačkim medijskim magnatom i vlasnikom fonda koji je 2011. sudjelovao u neprijateljskom preuzimanju INA-e za potrebe mađarskog MOL-a. Kasnije je ista poslovna grupacija preuzela riječki dnevnik Novi list. Priča o MOL-u ubrzo će Karamarka stajati političke karijere, nakon što su mediji, a potom i sudovi, potvrdili da je bio u sukobu interesa jer se kao drugi čovjek Vlade zalagao za kraj arbitraže protiv MOL-a, dok mu je supruga poslovala s MOL-ovim konzultantom Petrovićem. Odnos između Orbana i aktualnog predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića značajno je hladniji zbog hrvatskog zahtjeva za izručenje Zsolta Hernadija, bivšeg šefa MOL-a i bliskog Orbanovog prijatelja koji je osumnjičen za davanje mita Ivi Sanaderu. Mađarski novinari kažu nam da se Orban u slučaju Vlade RH ponešto primirio nakon što su Plenkovićevi zastupnici u Evropskom parlamentu glasovali protiv postupka koji je trebao disciplinirati mađarsku vladu zbog sustavnog kršenja vladavine prava i temeljnih evropskih vrijednosti.

Gotovo u isto vrijeme slovensko državno tužiteljstvo pokrenulo je istragu zbog sumnji da je Mađarska sudjelovala u financiranju kampanje Janeza Janše. Zasad je potvrđeno da se preko Orbanovih oligarha mađarski novac usipava u medije bliske Janši i njegovom SDS-u. Tri kompanije iz medijskog imperija Modern Media Group (MMG), koji je suosnovao spomenuti Habony, navodno su uložile 800 tisuća eura u slovensku Novu TV24, dobivši tako udjel od 45 posto u televiziji koja podupire Janšinu stranku. Gotovo identično kao u slučaju HDZ-a, Janšu je prema pisanju tamošnjih medija savjetovao Habony, pod obrazloženjem da je riječ o besplatnim konzultantskim poslovima. Tako je, uoči slovenskih parlamentarnih izbora, došlo do umnožavanja lokalnih antiimigrantskih i ekstremističkih medija naklonjenih Janši. Iako je samo te godine za propagandu iz Budimpešte proslijeđeno najmanje 1,43 milijuna eura, a Janša je dobio najveći broj glasova na izborima, nije uspio formirati vladu. Prije nego što je odobrila azil političkom kriminalcu i bivšem makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom, Mađarska mu je davala potporu sve do smjene, potičući makedonske građane na prosvjed protiv ‘stranih sila’. Orbanovi oligarsi kupili su prije toga udjele u jednoj privatnoj makedonskoj televiziji bliskoj Gruevskom i u trima makedonskim kompanijama koje drže sedam magazina i internetskih stranica. Svim tim medijskim ispostavama bilo je zajedničko širenje laži i histerije protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja, civilnog društva i migranata.

Pored savjetodavne i medijske potpore političkim istomišljenicima u gotovo svim balkanskim zemljama, Orbanova vlada odnedavno je prionula i neobičnom investicijskom ciklusu. Posljednje dvije godine mađarski investitori po susjednim zemljama kupuju nogometne momčadi, grade stadione i pripadajuće sportske komplekse za djecu. Akvizicije se obavljaju u Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji, Slovačkoj, Rumunjskoj, ali i u Hrvatskoj. Ponekad iza svega stoji Mađarski nogometni savez, nekad stadione financira MOL, a najčešće se spominje ime Lőrinca Mészárosa, koji je naveden kao investitor i vlasnik NK Osijeka. Orbanov prijatelj iz djetinjstva, Mészáros je utjelovljenje današnje vladajuće elite u susjednoj zemlji. Mađarski istraživački novinar Gergely Brückner kaže da je počeo kao plinski instalater s jednom kompanijom. Danas ih ima više od 200, a poslovni imperij mu se prostire na banke, elektrane, poljoprivredu, sport, medije i druge oblike biznisa. Iako se godinama u mađarskoj javnosti spekulira da je Mészáros zapravo paravan za Orbanovo bogatstvo, nitko to dosad nije uspio dokazati.

- To vam je kao u nekim banana državama, u kojima uvijek postoji kraljev bogati prijatelj - sarkastičan je Brückner.

Mađarski novinari s kojima smo razgovarali kažu da je više razloga za investiranje u nogometnu infrastrukturu. S jedne strane, riječ je o zgodnoj propagandnoj kampanji za vabljenje budućih birača. U posljednjih nekoliko godina Orban je naime udijelio preko milijun državljanstava pripadnicima mađarske manjine u susjednim zemljama, koji mahom glasaju za njegovu stranku. S druge strane, kažu da ne treba izuzeti ni ideološko koketiranje s neofašističkom desnicom, koja i dalje svojata teritorije ‘Velike Mađarske’, pa tako i hrvatske županije. Kao treći razlog navodi se i mogućnost zamračivanja javnih financija preko nekretninskog biznisa.

Malo tko, međutim, više propituje ove i druge slučajeve potrošnje javnog novca u Mađarskoj, čak i kad se radi o posve otvorenoj korupciji. Mađarski premijer gotovo je temeljito počistio javni prostor od svih koji se usude ukazati na rijetko zabilježenu grabež ekonomskih i društvenih resursa. Preostali disonantni glasovi koji pružaju otpor iščekuju zakone koji će i njih službeno proglasiti neprijateljima Mađarske.

- Intelektualci su utišani, dominantna je atmosfera straha, apatije, rezignacije. Ne postoji značajnija međunarodna reakcija na mađarsku tragediju. Evropa je u problemu. Pogledajte Brexit, francuski kaos, političke probleme u Njemačkoj, proboj krajnje desnice u Italiji i drugim mjestima. Češka, Slovačka, Rumunjska i Bugarska su nestabilne, Poljska ide u tom smjeru, a Ukrajina je još jedan blistavi primjer - zaključuje G. M. Tamás.