Kako vidite općinu u kojoj živite?
U Krnjaku preteže starije stanovništvo od kojih su mnogi nemoćni i nesposobni za samostalan život. S druge strane, velik broj mladih zbog teških životnih uslova napušta općinu. Situaciju u velikoj mjeri spašava što je načelnik općine Dejan Mihajlović mlada osoba koja okuplja i nas mlade, a stanovnicima općine ulijeva stabilnost, povjerenje i nadu u bolje sutra. Tako ćemo, ako se udružimo, nešto postići i osigurati uslove za bolji život u jednoj ruralnoj općini. Tako i ja pokušavam pomoći starijim ljudima u sredini u kojim živim.
Osim toga, Krnjak je multinacionalna općina u kojoj žive Srbi, Hrvati starosjedioci, Hrvati iz BiH, bošnjačka i romska zajednica. Ne da nema nekih većih, nego nema nikakvih međunacionalnih problema. Toliko godina nakon rata mi se međusobno družimo, idemo jedni drugima na Božić, na Uskrs i na slave, kao i na druge skupove. Kao pripadnik srpske nacionalne manjine ne gledam drugim očima Hrvata ili pripadnika neke druge nacije, a tako gledaju i mene. Živimo u zajednici u kojoj su prvenstveno financijski problemi, nezaposlenost, teško ostvariva egzistencija. U općini smo svi u istoj kaši, nemamo dosta toga, ali to pogađa sve podjednako i toga smo svjesni.
Vi imate OPG. Da li je to rješenja da mladi ljudi ostanu u općini?
Kad su ljudi pitali jednog čovjeka kako se u njegovoj općini živi s obzirom da su ljudi siromašni, on im je rekao: ‘Kod nas nema siromašnih ljudi, Kod nas ili su bogataši i barem imućni ili su ljudi koji neće da rade. Trećeg nema’. Moja općina je bogata resursima za poljoprivredu, pogotovo ekološku, za turizam i još mnogo toga. Tko god želi nešto postići, tko ima ideju i inovativan je, može normalno živjeti. Imat će ono osnovno: za hranu, odjeću, režije i poreze, pa čak i da jednom godišnje ode na more. Najgore je govoriti ‘ovdje se ne može živjeti, ne isplati se’. Moja obitelj broji četiri generacije od moga djeda i bake do moje dvoje djece i tu imamo prednost utoliko što baka, djed i otac imaju penzije, ali svi zajedno radimo na poljoprivrednom gospodarstvu i imamo krave, ovce, svinje. Osim što radim na OPG-u, zaposlen sam u Karlovcu i ne kažem da ne bi bilo teže da nema neke od penzija, ali nije da se ne može. Na takvom smo području koje pruža raznovrsne ideje od kojih se može živjeti. Čak i da ne radim, od poljoprivrede bih mogao živjeti, koliko god kukao da je mlijeko slabo plaćeno ili da se odojci nemaju kome prodati. Na OPG-u radimo tri, četiri godine, a obnova kuće i gradnja nekih gospodarskih objekata financirana je iz bavljenja poljoprivredom. Znači, može se.
Kakav stav imate o radu županijskog VSNM-a čiji ste član?
Nažalost, mislim da koliko god u današnje vrijeme govorili da je ‘bitno ovo ili ono’, najvažniji je novac, pa tako i za djelovanje Vijeća. Iako i motivacija ima važnu ulogu, Vijeće može učiniti onoliko koliko ima novčanih sredstava. Županijski vijećnik sam nekoliko mjeseci, ali koliko vidim, postoje interesi i volja da Vijeće nešto napravi. Osim toga, član sam i KUD-a ‘Kordun’ koji je osnovan sredinom prošle godine.
Vi ste i zapovjednik DVD-a Debela Kosa u Krnjaku.
Naši vatrogasci, a ima ih 21, dobro djeluju. Do sada smo se suočavali s požarima,ali u posljednje dvije godine događaju se poplave, pa moramo kupovati i opremu kojom možemo vodu crpiti iz kuća. Trudimo se da mlade članove afirmiramo, a stare da zadržimo. Iako smo zbog iseljavanja u Njemačku i druge zemlje, ostali bez dijela mladih ljudi. Imamo vatrogasni kamion i kombi, dobili smo i terensko vozilo. Naša oprema je stara, ali
s tim što imamo, borimo se i do sada vrlo uspješno rješavamo svaku intervenciju.
Kako ocjenjujete Akademiju SNV-a koju ste upravo završili?
Vjerujem da će svatko od polaznika reći da je oduševljen, ali to je zbilja tako. Oduševljen sam akademijom jer se nauči i čuje mnogo toga, ali druženje s mladim ljudima iz cijele Hrvatske, razmjena mišljenja i informacija u diskusijama za mene je neprocjenjivo, pogotovo u vrijeme kad smo svi na ‘fejsu’ i kad se gubi ljudski kontakt.
