>

novosti logo

Plan za Evropu

Na dnevnom redu Evropskog parlamenta uskoro će se naći rezolucija kojom najveće političke opcije traže golemi financijski paket za podršku gospodarstvu u krizi, izdavanje obveznica iz proračuna EU-a, digitalnu transformaciju, ulaganje u poljoprivredu i zdravstvo te uspostavu snažnijih mehanizama za očuvanje demokracije i vladavine prava. Sve ovisi o stavu Njemačke

Ova je kriza pokazala ograničenja u kapacitetima Unije da djeluje odlučno i razotkrila manjak izvršnih i financijskih moći Evropske komisije. Potrebno je ubrzati dovršenje Ekonomske i monetarne unije i olakšati proces donošenja odluka u svim pitanjima koja bi mogla pomoći u suočavanju s izazovima trenutne zdravstvene krize. Pod hitno je potrebno donijeti dugoročni i enormni financijski proračun koji će sanirati postojeću zdravstvenu krizu, spasiti ekonomiju i radnike, spriječiti socijalni kolaps u najpogođenijim zemljama i potaknuti veliki investicijski ciklus nakon okončavanja pandemije.

To je sukus prijedloga rezolucije koja će ovoga tjedna vjerojatno biti usvojena u Evropskom parlamentu. Rezolucija, čiji su sadržaj Novosti imale priliku pročitati prije izglasavanja, potpisali su predstavnici četiri najveća evroparlamentarna kluba: zeleni, socijaldemokrati, liberali i pučani. Sam dokument nije obvezujući za provedbu, ali odražava stavove dobrog dijela srednjostrujaških političara i ekonomista u državama Unije, ali i samih članica. Riječ je o prvome dokumentu takve vrste na razini Evropskog parlamenta koji je obuhvatio kratkoročne, srednjoročne i dugoročne planove u suočavanju s krizom kakva nije zabilježena od osnutka EU-a.

Članovi eurozone će morati odlučiti hoće li im prioritet biti smanjenje duga ili oporavak. Ne mogu raditi obje stvari odjednom, tvrdi Gabriele de Angelis, istraživač sa Sveučilišta u Lisabonu

Prema najnovijim procjenama MMF-a, gospodarstvo eurozone može ove godine očekivati pad aktivnosti u prosjeku za 7,5 posto, pri čemu se među vodećim gospodarstvima u zoni primjene zajedničke evropske valute daleko najizrazitiji pad predviđa Italiji, za devet posto. Njemačko gospodarstvo smanjit će se po MMF-ovim prognozama sedam, francusko 7,2, a španjolsko osam posto. Evropa je, kao i svijet, pred kolapsom, a ekonomske i socijalne posljedice mogle bi biti najrazornije od Drugog svjetskog rata.

Nakon što su najpogođenije zemlje tjednima samostalno borile protiv zdravstvene i nadiruće gospodarske krize, kritizirana Unija odlučila je reagirati. Dosad je tako donijela kratkoročne mjere za spas poduzeća, radnih mjesta i hitno kreditiranje najpogođenijih država. Odobreno je 500 milijardi eura za spas gospodarstva u zemljama članicama, dok je dugoročno najavljen fond za oporavak u mogućoj vrijednosti od 1,5 bilijuna eura, ali zasad nije poznato što će podrazumijevati.

Rezolucija koja će ovih dana doći na dnevni red Evropskog parlamenta, a koju supotpisuju predstavnici najvećih političkih opcija, govori o mogućem smjeru tih mjera. Tamo je, naime, zatražen golemi financijski paket za oporavak i investicije za podršku evropskom gospodarstvu nakon krize. U duhu prijedloga šefice Evropske komisije Ursule von der Leyen, financirao bi se iz novog višegodišnjeg proračuna, mimo Evropskog mehanizma za stabilnost, Evropske investicijske banke i Evropske središnje banka. Predlaže se i izdavanje obveznica za oporavak iz proračuna EU-a, uz napomenu da to ne bi uključivalo zajednički postojeći dug, nego bi taj paket trebao biti orijentiran za buduća ulaganja. Ako se države članice brzo ne dogovore oko višegodišnjeg financijskog okvira, onda bi Komisija trebala predstaviti plan za izvanredne situacije. Traži se također i ciljani paket mjera za prekarne radnike, kao i povećanje financija za socijalnu zaštitu najranjivijih.

U rezoluciji stoji da bi ovaj paket za oporavak i obnovu trebao biti u osnovi Green New Deal i poslužiti za digitalnu transformacija kako bi se nakon pandemije pokrenulo gospodarstvo, poboljšala njegova otpornost i stvorila radna mjesta, a istodobno pomoglo u ekološkoj tranziciji, održivom ekonomskom i društvenom razvoju, uključujući stratešku autonomiju evropskog kontinenta i provođenje industrijske strategije koja čuva ključne industrijske sektore u Evropi.

Hitno se zaziva pojačavanje pouzdane i kvalitetne opskrbe hranom iz poljoprivrede, ribarstva i prehrambene industrije tijekom i izvan neposredne zdravstvene krize te potreba da se ciljano podrže ti sektori i zaštite njihova stalna proizvodnja i transport bez prepreka na jedinstvenom tržištu. Traži se i kreditna linija Evropske investicijske banke koja će garantirati likvidnost malim i srednjim poduzećima. Evrozastupnici pozivaju na koordinirani pristup u micanju restrikcija u Uniji kako bi se izbjeglo ponovno stvaranje virusa, dok se od država članica traži da zajedno razviju kriterije za ukidanje karantene i druge hitne mjere. Predloženo je i uspostavljanje zajedničkog sustava za pronalazak i opskrbu lijekova te smanjenje ovisnosti o trećim zemljama.

U fokusu je osmišljavanje nove industrijske strategije za konkurentniju i otporniju industriju u kontekstu globalnih šokova. Traži se financijska potpora za reintegraciju opskrbnih lanaca unutar EU-a i povećanje evropske proizvodnje ključnih proizvoda poput lijekova, farmaceutskih sastojaka, medicinskih proizvoda, opreme i materijala. Posebno se naglašava potreba uspostave snažnijih EU mehanizama za očuvanje demokracije, vladavine prava i fundamentalnih građanskih sloboda. Potonje je posebno povezano uz snažno osuđivanje Mađarske koja je suspendirala rad parlamenta. Hitno se traži od Komisije i procjena mjera zabrane kretanja i nadzora koje su podnijete na razini članica, uz napomenu da te mjere moraju biti u skladu s vladavinom zakona, strogo proporcionalne potrebama situacije, jasno povezane s tekućom zdravstvenom krizom, vremenski ograničene i podložne redovitom nadzoru. Ove mjere posebno su značajne i za Hrvatsku, čija je vlada predložila izmjene Zakona o elektroničkim komunikacijama bez ikakvih nadzornih osigurača.

Povijesni Marshallov plan predstavljao je napor moćne vanjske države, SAD-a, da potakne Evropljane na suradnju. Bila je to vježba hegemonije. Ono što sada treba Evropi nije hegemonija, već suradnja, kaže povjesničar Adam Tooze

Dok su evropske nadnacionalne institucije pružile i predložile nezanemarive iznose za socijalna davanja, zdravstveni sustav i poduzeća, a ubuduće i gospodarski oporavak, nejasno je i dalje ostalo najkontroverznije pitanje – kako podijeliti financijski teret. Odluka je u tom kontekstu na državama članicama. One najmoćnije i s najboljim financijskim saldom zadnjih nekoliko tjedana odbijaju sve glasnije prijedloge o izdanju euroobveznica, prema kojima bi dug bio zajednički, a novac bi išao u najpogođenije zemlje poput Italije. Takav prijedlog Francuske i devet evropskih članica s juga Evrope odbile su Nizozemska, Austrija, Finska i Njemačka, preporučujući korištenje Evropskog mehanizma za stabilnost, koji je postao zloglasan tijekom financijske krize u Grčkoj.

Zemljama juga ponuđeno je bezuvjetno zaduživanje iz Evropskog mehanizma za stabilnost, ali samo privremeno. Kad dođe do završetka zdravstvene krize i ekonomskog oporavka, ionako opterećene države su prisiljene prihvatiti novi paket mjera štednje za dovođenje u red financija i povratak novca koji su dobile za isplatu naknada nezaposlenima.

Akademski istraživač sa Sveučilišta u Lisabonu Gabriele de Angelis kaže Novostima da su nadnacionalna tijela dosad dobro odradila programe, osim što je po njemu Evropski mehanizam za stabilnost financijski potkapacitiran za aktualne potrebe. Po njegovom mišljenju, problem je nastao kada su članovi eurogrupe, odnosno predstavnici vlada država članica, podbacili kada je trebalo donijeti mjere za sigurnosnu mrežu od srednjoročnih i dugoročnih opasnosti najpogođenijih ekonomija.

- Članovi eurozone će morati odlučiti hoće li im prioritet biti smanjenje duga ili oporavak. Ne mogu raditi obje stvari odjednom - kaže Angelis, dodajući da bi rizik takvih politika mogla biti stagnacija u najpogođenijim zemljama i vrlo spor oporavak u cijeloj eurozoni. Najzaduženije zemlje mogle bi pritom imati problema s dostupnošću financijskih tržišta ako Evropska centralna banka prestane s aktualnom povoljnom politikom.

- U političkom kontekstu, ozbiljno sumnjam da će ih države koje su se tek sada počele oporavljati od višedecenijskog iskustva mjera štednje samo prihvatiti bez porasta antievropskih sentimenata - zaključuje on.

S tom se konstatacijom slaže i povjesničar Adam Tooze sa Sveučilišta Columbia, koji smatra i da je devet evropskih država dalo konstruktivne prijedloge o euroobveznicama i o reakciji na krizu. Preko puta su, dodaje, bile Njemačka i Nizozemska, koje su odbile suradnju iz sitničavih razloga.

- Prevladale su sitne kalkulacije oko financijske koristi, uske političke kalkulacije konzervativnih političkih vođa i pridržavanje pojednostavljenih ekonomskih teorija - kaže Tooze za Novosti. Dodaje da treba uzeti u obzir i zamjerke sa sjevera Evrope, odakle postoji bojazan da će ih prezadužene države ‘iskoristiti’.

- Ali ja te dvije dileme ne vidim kao ekvivalent. Posao odgovornog političkog liderstva u Nizozemskoj i Njemačkoj je komuniciranje prema glasačima o nužnosti kolektivne akcije. Trebaju im objasniti pragmatične i moralne razloge. Umjesto prihvaćanja predrasuda, trebaju raditi na njihovom nadvladavanju. To je odlika pravog demokratskog liderstva - veli on.

Ne dođe li do popuštanja i uvođenja nekog oblika traženih obveznica, Tooze smatra da će se evropske zemlje dodatno udaljiti.

- Jaki će rasti jače, a slabiji slabije. U političkom kontekstu zamjerke koje razdvajaju sjever i jug također će se produbiti. A te zamjerke treba ozbiljno shvatiti - dodaje on.

Iako za najveće protivnike evropskih obveznica glase Nizozemci i Austrijanci, najveći fokus usmjeren je prema Njemačkoj. Stranka Angele Merkel CDU zasad je rezolutna i ne popušta, ali njemački eurozastupnik iz stranke Zelenih Rasmus Andersen kaže da se reakcije tamošnje javnosti mijenjaju i da se brojni ekonomisti također zalažu za euroobveznice.

- Nadam se da će kancelarka Merkel pokazati evropsko liderstvo. To nije samo pitanje solidarnosti, već i ekonomski interes Nizozemske i Njemačke. Ako euro oslabi, kriza će vrlo teško pogoditi i Nizozemsku i Njemačku - ističe on.

Zastupnik SPD-a u Bundestagu Josip Juratović slaže se da je jednim dijelom razumljivo i opravdano ponašanje sjevernih zemalja koje se, nakon tradicionalne fiskalne discipline, boje da će morati snositi većinu zaduženja zemalja koje su se godinama ponašale neodgovorno. No dodaje da nas propusti i greške iz prošlosti ne vode dalje, već da moramo vidjeti kako što bezbolnije proći krizu koja se ne svodi samo na zdravstvenu, nego ekonomsku i društveno-političku.

- Zato trebamo jaku i solidarnu Evropu. Za razliku od koalicijskih partnera iz CDU-a, mi, njemački socijaldemokrati smo za euroobveznice, odnosno podjelu snošenja tereta dugovanja na europskom nivou. Jasno nam je da Evropa više neće biti ono što je bila, ali sada imamo mogućnost iz propusta i nedostataka u prošlosti stvoriti jaču Evropu za budućnost. Nadam se da ćemo uspjeti nagovoriti koalicijske partnere iz CDU-a da pristanu na euroobveznice jer treba posebno misliti i na to da bi odbijanje moglo izazvati porast euroskepticizma, a time i ojačati popularnost desnice koja se hrani nemirima, strahom i nezadovoljstvom - kaže nam Juratović.

Kao i od samih početaka, politička volja Evropske unije na koncu se svodi na mišljenje najmoćnijih i najutjecajnijih članica. Dosad su evropske institucije, uključujući Komisiju i parlament, predložile niz mjera koje imaju za cilj gospodarski oporavak cijele Unije, uz raspodjelu dužničkog tereta. Jedan od najzapaženijih bio je i prijedlog predsjednica Evropske komisije Ursule von der Leyen da se uspostavi Marshallov plan za obnovu Evrope koji bi se financirao iz sedmogodišnjeg evropskog proračuna.

Adam Tooze smatra da bi potrošnja koju podrazumijeva taj historijski plan, a riječ je o nekoliko postotnih bodova BDP-a na ulaganja, infrastrukturu i prevladavanje nekih problema u evropskom gospodarstvu, bila sasvim poželjna i prikladna.

- Ali ironija ovog prijedloga je u tome što je povijesni Marshallov plan predstavljao napor izuzetno moćne vanjske države, Sjedinjenih Država, da potakne Evropljane na suradnju. Bila je to vježba hegemonije. Trebalo je također upamtiti da se njime željelo ojačati savezništvo protiv Sovjetskog Saveza. Sve to u ovom trenutku nedostaje. Ne postoji vanjska koordinacijska sila. Ne postoji veliki sukob koji bi dao razloge za jedinstvo, čak i pod cijenu podjele. Ljudi gledaju u Njemačku, ali Njemačka nerado igra ulogu hegemona iz razloga koji su očigledni (trošak) i komplicirani (povijest). Sveukupno nisam uvjeren da je to pravi model. Ono što sada treba Evropi nije hegemonija, već suradnja - zaključuje Tooze.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/4