Točno dva tjedna nakon velikih poplava koje su krajem marta i početkom aprila zadesile Hrvatsku, BiH i Srbiju, hodamo ulicama Slavonskih Bara, sela u općini Zdenci, na krajnjem istoku Virovitičko-podravske županije.
Voda se povukla relativno brzo, ceste su očišćene ali tragovi poplave su vidljivi. Posvuda su nanosi mulja kojeg je lako ukloniti s cesta i nogostupa, ali sa zelenih površina treba pričekati da to učini vrijeme što će, kažu nam domaćini, potrajati.
Ponegdje se još vide vreće napunjene pijeskom kojima su branili, ili točnije, pokušali obraniti kuće i vrtove od nadolazećih valova. Da se ovdje odvijala drama, najzornije svjedoči pogled na korito rijeke Vučice u središtu sela. Izbrazdano je ostacima zemlje, kamenja, granja i ostalog bujičnog nanosa.
Komisija za procjenu šteta obišla je sva ovdašnja domaćinstva i baš je dan našeg posjeta bio zadnji rok za prijavu. Štete se sada zbrajaju i uskoro će biti obznanjene javnosti, a onda, nadaju se mještani, i valjano nadomještene jer je općina proglasila stanje elementarne nepogode. To bi značilo da imaju pravo na naknadu troškova sanacije. No, Srpsko narodno vijeće nije čekalo službene rezultate.
Namočila se drva za ogrjev – Nada Popović (Foto: Goran Gazdek)
- Dva dana nakon poplava u selo je, interesirajući se kako pomoći, došao zamjenik župana iz redova srpske manjine Igor Pavković i zajedno smo obišli cijelo područje. Spašavajući imovinu, bageri su dizali mostove na kanalima gdje je voda zaustavljana kako bi se pojačao protok i došli smo do zaključka da su nam potrebne nove cijevi za tih trinaest srušenih mostova. SNV nam je donirao novac za 50 komada cijevi promjera 40 centimetara i ovih dana će nam ih dovesti iz orahovačke tvrtke Radlovac – govori predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Općine Zdenci Branislav Marković, preciziravši kako se radi o mostićima ispred kuća i poljoprivrednih površina. Njegova kuća nije poplavljena jer su temelji malo povišeni, ali četrdesetak centimetara vode zadržalo se u dvorištu i dvorišnim prostorijama. Prisjeća se tog dana.
- Svakih sat vremena smo išli kod doma u središtu sela jer se vidjelo da će tamo biti kritično zbog pješačkog mosta koji je počeo "štopati" bujicu navuklim granjem. Tako se napravila svojevrsna brana. Tu je voda počela rasti i negdje oko ponoći se izlila na lijevu i desnu stranu. Na nesreću, vodoprivredno poduzeće je počelo krčiti rijeku par mjeseci prije poplava i nije stiglo odvesti to raslinje. Nitko nije očekivao da će kiša padati tri dana i da će s Papuka sliti tolika količina vode. Cijelo selo je odmah mobilizirano. Načelnik općine Tomislav Durmić je svo vrijeme bio prisutan i aktivirao je sve službe. Dovezli su komunalci vreće s pijeskom i s desne strane pravili nasipe, ali voda je bila jača tako da su dvije kuće s desne strane potopljene. Sreća je da s te strane i nema više kuća, ali ima njiva pa je šteta na ozimim usjevima znatna – kaže Marković.
Ne priznaju štetu na zidovima štala jer nisu ofrajkani – Dalibor i Dragan Stanisavljević (Foto: Goran Gazdek)
Na gospodarstvu obitelji Stanisavljević s te desne strane Vučice, zatičemo oca Dalibora i sina Dragana, treću i četvrtu generaciju porodice koja se bavi poljoprivredom. Ukupno je to stotinu godina tradicije. Na dva gospodarstva uzgajaju više od 200 grla stoke - 150 svinja, stotinu ovaca, 40 goveda, 18 telaca. Jedno je tele uginulo od upale pluća.
- Voda im je bila do koljena. Utovarali smo ih i istovarali po najvećoj kiši. Odvezli smo ih u Bankovce kod gospodina Josipa Majora, stočara koji nam je izašao u susret i puno pomogao da zbrinemo našu stoku. Vratili smo ih nakon dva dana - govori Dalibor. U svinjce nisu mogli deset dana jer se voda sporo povlačila, a nisu mogli ni u polja jer je bilo teško hodati natopljenom zemljom, a kamoli na njoj išta raditi strojevima. U ovo vrijeme prošle godine, kukuruz je već bio posijan. Kad će ga ove sezone sijati ne znaju. Pitamo ih za štetu.
- Mi je procjenjujemo na najmanje deset tisuća eura, ali komisija misli drugačije. Problem je što nam na procjenu šalju ljude od osamdeset godina koji nemaju ni dvije kokoši u dvorištu. I još su drski, a šteta se vidi golim okom, ne moramo im posebno objašnjavati. Ovdje skladištimo hranu i gnojivo, rekli su nam da imamo 500 kila štete, ali ih je sigurno bilo pet-šest tona. Žitarice smo potrpali u prikolicu i dali lovcima, to više nije za stoku. Kažu to je zdrava hrana. Kako može biti zdrava kad je četiri dana bila pod vodom? Oni već u startu tvrde kako nema štete, a bilo je dva metra vode. Kažu, oprali ste dvorište. Pa morali smo oprati, nismo mogli hodati po blatu i mulju. I ne priznaju štetu na zidovima štala jer nisu ofrajkani. Moramo ih valjda svake godine frajkati ako slučajno bude poplava da nam priznanju štetu – ljutit je Dragan. Pitamo ih, može li osiguranje nadomjestiti štetu?
- Osiguranje ne plaćamo petnaestak godina. Led nas tada potukao, a procjenitelj rekao da je šteta iznosila tri posto uroda. Tada sam digao ruke od toga - odlučan je Dalibor.
Bitno da je glava na ramenu – Đurđa Bošnjak (Foto: Goran Gazdek)
Nada Popović živi sama u središtu sela, tik do Vučice. Pažljivo hodamo njezinim travnjakom jer propadamo. Voda se povukla, ali površina nije posve isušena. Trava raste, treba kositi, ali to u ovakvim uvjetima nije moguće. Uz obalu su duboki tragovi ljudskih stopa, korito je puno granja.
Gospođa Nada se pribojava i smrada koji ostaje nakon velikih poplava. Pokazuje nam riječno korito, sve što joj je voda donijela i prostorije koje su bile poplavljene. Stradala su joj drva za ogrjev koje je već pripremila za sljedeću zimu i sada ih suši. Bujica je odnijela nekoliko cjepanica.
- Bilo me strah te večeri, nisam mogla iz kuće. Čula sam kako netko govori "ovdje je najgore", tek sam ujutro vidjela zašto. Čisteći korito, tog prvog dana jedan se bager iskrenuo, dobro da nije pao u rijeku. Došao drugi, izvukao ga i više se nisu vratili. Voda je nadirala sa svih strana. Vreće s pijeskom nisu pomogle, možda su tek ublažile dotok vode. Tu je bila gomila smeća koje sam čistila i strugala, ali ne stignem i ne mogu sve sama. Otišla sam u općinu pitati mogu li nam nekoga poslati, rekli su da će doći. Kod mene još nitko nije došao pitati kolika šteta. Htjela su moja djeca koja žive u Valpovu doći po mene, ali sam rekla da ne dolaze, da ne mogu ostaviti kuću – kaže gospođa Popović.
Ni Đurđi Bošnjak koja živi u podrumskom prostoru obiteljske kuće nije bilo ugodno. Stradalo je sve što može stradati, ali bitno je, kaže nam, da je glava na ramenu. Tragovi poplave su vidljivi, crta je točno na pola zida.
Vjeruje da će uspjeti isušiti zidove specijalnim uređajem koji su joj odmah donijeli iz općine.
- Neke stvari smo uspjeli spasiti, ali ne i spavaću sobu. Kako god bilo, ne idem iz svoje kuće. Sanirat ćemo štetu već nekako – optimistična je Đurđa. Vučica je i ranije plavila, zadnji put prije dvadesetak godina. Bilo je to 2006. kada se izlila još jače nego sada.
- U vodoprivrednom poduzeću su nam obećali da će nastaviti s radovima sječe vrba, johe i ostalog drveća koje raste na bentovima te počupati sve panjeve tako da će biti bolji prohod vode – zaključuje naš domaćin.
