Saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu i ove je godine uoči Božića bila dupkom puna.

- Ni raj ni pakao nisu geografski pojmovi, to je odnos prema drugome i drugačijem. Pakao je supostojanje s drugim bez mogućnosti da se prevlada distanca i stanje u kojem smo posvađani unutar porodice, naroda i države. Božić je poziv ljudima da prevladaju tu distancu i da se daju drugima, jer je to put za izgradnju raja. Kao što nijedan čovjek nema isti otisak prsta, tako porodice, narodi i države nisu iste: i one imaju svoje pečate i treba da se daju drugima. Sa stidom priznajemo da naša stvarnost nije onakva kakva treba da bude, a upravo se dijeljenjem svojih talenata s drugima stapamo u zajednice - poručio je okupljenima mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije.

Bogosluženju, a potom i svečanom prijemu na Badnju večer prisustvovali su papinski nuncij Giorgio Lingua, pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski, srpska ambasadorica Mira Nikolić, predsjednik SNV-a Boris Milošević, saborski zastupnik Milorad Pupovac, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer, predsjednik Saveza baptističkih crkava Franjo Mraz, izaslanik Vlade Srbije Ivan Bošnjak, diplomatski predstavnici Srbije, Rusije i Grčke te brojni drugi gosti. Posebnu atmosferu stvorili su mali polaznici pravoslavnog vjeronauka koji su uzvanike dočekivali s božićnim kolačima.

- Djeca su se sama dosjetila da prodajom kolača pomognemo jednoj porodici koja teško živi - rekla je njihova vjeroučiteljica Ranka Brkić. Premda je zagrebački Badnjak obilježen incidentom za kojeg je nepoznata žena verbalno napala vjernike, nije pomućena svečana atmosfera sutrašnjeg dana kada je mitropolit Porfirije slavlje u istom hramu započeo božićnom čestitkom.

- Neka mir i radost uđu u naša srca i domove, da steknemo mir u sebi kako bi ga dobili i oni koji će s nama dolaziti u kontakt. Na svakom koraku ljudi se i dalje sukobljavaju, gaze se ljudska prava, vrši se nasilje, caruje egoizam. Kad nema Boga, ne može biti pravde i ne možemo spoznati istinu da je svaki čovjek naš brat – rekao je, nakon čega je pročitana poslanica patrijarha Irineja u kojoj se uz ostalo kaže: ‘Ako sav svijet leži u zlu strasti i grijehova a stvarno leži, onda nijedan čovjek da ne uzima učešća u njemu, to jest u djelima tame. Slobodni smo onoliko koliko smo slobodni od grijeha i tek kao takvi slobodni smo za općenje s Bogom. Glavna poruka ovogodišnjeg Božića je da pravoslavnu vjeru treba čuvati i sačuvati pod svaku cijenu.’ Uz predstavnike srpske zajednice, javne ličnosti i vjernike božićnu proslavu na Preradovićevom trgu uveličali su mnogi stranci te nekolicina migranata.

- Dolazimo iz Eritreje u kojoj za praznovanja Kristova rođenja vlada posebna atmosfera kakvu doživljavam i ovdje, radi čega se dobro osjećam - rekao nam je Kiflom koji je već tri godine u Zagrebu. I on se, poput japanskoga pravoslavca Johna (krsno ime, kazao nam je), pridružio domjenku koji je na sam Božić priredio mitropolit Porfirije.

Blagdansko veselje osjetilo se i u Dalmaciji, gdje su liturgiju za Badnjak u prepunom splitskom hramu Sv. Save služili sveštenici Milan Kadijević i Mladen Skopljak. Prisustvovali su joj Božidar Simić i Ilija Borković, predsjednici ŽVSNM-a i VSNM-a grada te drugi predstavnici vlasti i srpske manjine. Svečano bogosluženje održano je u Sušcima kraj Dicma, a popraćeno je tradicionalnim paljenjem badnjaka.

Kad se u baranjskom Bolmanu na Badnju večer, točno u šest, oglase crkvena zvona, seoski dječaci po tradiciji krenu od kuće do kuće noseći vertep. Taj je stari običaj ondje održan do današnjih dana i nikada nije prekinut.

- Učesnici u vertepskoj igri su školska djeca, dječaci, obično njih šestorica. Jedan je car Irod, trojica su mudraci Gašpar, Valtazar i Melhior i dvojica čobani-gube. Car Irod i mudraci obučeni su u crkvene stihare. Na glavama nose kape od kartona, ukrašene krstom, mjesecom i zvijezdama, a u rukama nose sablje, najčešće drvene. Gube obuku preokrenute kožuške, na glavi nose šubare, u rukama čobanski štap-kuku i klepetušu. Neki prave i brade od kučina, a u ustima drže lule. Sa sobom nose drvenu maketu crkve, a nekad su na dasci nosili ‘crkvicu’ u kojoj je bila upaljena svijeća. Svoj dolazak najave zvonom, pjevajući Roždestvo. Kad uđu u kuću, izvode dramski dio vertepske igre, izgovaraju tekstove kako ih je sveštenik naučio. Po završetku čestitaju ukućanima Božić’, opisuje tu tradiciju Milan Dvornić u svojoj knjizi ‘Oj, Vidovo, Vidovo’.

Vjernici slatinskog i virovitičkog kraja Božić dočekuju u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Slatini, a slavlje je ove godine predvodio pakračko-slavonski episkop, vladika Jovan. Hristovo rođenje čestitao im je i slatinski paroh Dragan Gaćeša, koji ih je pozvao na okup u familijama i crkvama, da u miru, radosti i zdravlju proslave tako značajan praznik te otvore svoja srca Gospodu. Nakon liturgije, narod se još dugo zadržao u crkvenom dvorištu uz toplinu vatre, čaj, kuhano vino, božićnu pogaču i kolo.

Božić je svečanim liturgijama na radost pravoslavnih vjernika dočekan uz tradicionalne običaje i na istoku zemlje: u Dalj Planini, Dalju, Pačetinu, Borovu, Negoslavcima, Trpinji, Bršadinu, Boboti, Veri. U Vukovaru su članovi SDSS-a predvođeni Srđanom Kolarom sugrađanima dijelili kuhano vino i čaj, a najmlađima perece i poklon-paketiće. Dogradonačelnik Srđan Milaković počastio je ljude sa stotinu kila pečenih girica, želeći im time približiti radost Isusova rođenja i božićnog darivanja.

I u Karlovačkoj su županiji crkve bile pune ljudi koji su slavili veliki kršćanski praznik osvećivanjem badnjaka, darivanjem djece i međusobnim čestitanjem. Najsvečanije je bilo u karlovačkom hramu Svetog Nikole, gdje je liturgije predvodio episkop Gerasim uz sasluženje sveštenika Radoslava Anđelića, Milidraga Stokanovića, Darka Dugonjića i Budimira Kokotovića.