>

novosti logo

Društvo Društvo

Pričaju nam o vidrama, a nas zanima odšteta

Nitko od predstavnika HEP-a i općine nije znao reći hoćemo li se seliti ili ne. Uglavnom su raspravljali o vidrama, rakovima i pticama, tobože da gradnjom brane ne bi nastradao životinjski svijet, a o narodu – ni riječi, govori Jovo Glumičić iz Mlakve, jednog od sela u Kosinjskoj dolini koja bi uskoro mogla biti potopljena

Kad smo prije gotovo pet godina razgovarali s Bogdanom Gruičićem, mještaninom sela Mlakve u Kosinjskoj dolini, u povodu ondašnje pompozne najave iz Hrvatske elektroprivrede (HEP) o izgradnji akumulacijskog jezera na rijeci Lici i Hidroelektrane Kosinj – Senj II, kazao nam je da smo prvi koji se raspituju što će biti s narodom tog dijela Like i tko će im, kad njihovo selo bude potopljeno a oni iseljeni, platiti odštetu.

Nakon nedavno zaključene javne rasprave o Studiji o utjecaju na okoliš za izgradnju hidroenergetskog sustava Kosinj/Senj, stanovnicima nekoliko sela i zaseoka u općini Perušić budućnost je, čini se, nešto izvjesnija, ali istovremeno i dalje mutna, baš poput rijeke Like nakon jačih kiša: ni predstavnici projektanta, tvrtke Elektroprojekt, ni HEP kao investitor nisu našli za shodno decidirano ljudima kazati koliko bi mogla iznositi odšteta i pod kojim uvjetima bi zbog gradnje projekta morali zauvijek napustiti svoju djedovinu. To frustrira stanovnike kosinjskog kraja, jer se zbog dugogodišnje neizvjesnosti oko projekta hidroelektrane i mogućeg preseljenja na svojoj imovini ne usude ništa graditi ni planirati.

Izgradnjom brana Kosinj i Bakovac stvorila bi se nova akumulacija, a sela Mlakva, Poljan i Gradina u kojima žive Srbi te hrvatski Gornji Kosinj i zaseoci Podjelar i Sušanj bili bi potopljeni. Studija predviđa i premještanje četiriju pravoslavnih i dva katolička groblja, crkava i spomen-kosturnice iz Drugoga svjetskog rata iz Mlakve.

Jovo Glumičić (54) uz brata Stevu (50) jedan je od mlađih u Mlakvi, selu od tridesetak stanovnika. Na javnoj raspravi u Perušiću, kaže, ništa važno nije doznao.

Treba misliti na djecu. Ako me baš pitate, možda bih se sutra odselio u Gospić. Za koju godinu selo će biti pusto, a život leti. Znam da nitko ne bi volio iz svoje kuće, ali ako baš moramo… – govori Rajko Štakić

- Nitko od predstavnika HEP-a i općine nije znao reći hoćemo li se seliti ili ne. Uglavnom su raspravljali o vidrama, rakovima i pticama, tobože da projektom gradnje brane ne bi nastradao životinjski svijet, a o narodu – ni riječi. Jedna gospođa postavila im je pitanje oko statusa groblja, jer ne bismo željeli da se kosti naših pokojnika miješaju u zajedničkoj grobnici, kao što je to napravljeno u obližnjoj Kruščici - govori Jovo Glumičić.

Pokazuje nam požutjele papire iz vremena kad je Kruščica postala umjetno jezero, nakon radova na brani za potrebe HE Senj i kasnije HE Sklope. Njegov otac, ali i ostali stanovnici morali su se tada s obližnje Kose preseliti nešto niže – do Mlakve. Od tadašnjeg investitora, HE Senj, njegov otac i dvojica braće za ekspropriranu nekretninu dobili su nakon tri godine čekanja 5,541.635 dinara. Očev dio novca bio je nedovoljan za izgradnju imanja i kuće u kojoj danas braća žive, pa se njihov otac morao dodatno zadužiti.

- Za mene moja imovina vrijedi više nego da mi daju čitavu općinu Perušić. Teško ćemo se dogovoriti, bojim se. Oni taj kvadrat sigurno žele isplatiti po najnižoj cijeni, kao što su to uradili davno i na Kosi. Za mene ničije tuđe ne vrijedi koliko vrijedi moje. Nisam za potapanje niti imam kake želje za seljenjem. Najmilije je ostati tamo gdje si rođen, slažete se? - pita nas Jovo.

Njegov brat kaže da mu je jedan prijatelj iz Gospića otkrio da bi dogodine trebalo početi s pripremnim radovima, čišćenjem prostora za akumulaciju vode.

- Ovaj kraj se može jednostavno potopiti, struktura zemljišta je takva da voda prolazi između brda. S druge strane, ovdje nema nikakvog razvoja, škole su srušene, ni u što se ne ulaže. Zadnje dijete ovdje je rođeno prije petnaest godina - govori Stevo.

- Navodno je pola ljudi za selidbu, a pola nije. Ako do nje dođe, neka nas se pošteno isplati, pa da ja odlučim gdje ću i što dalje. Ali, ponavljam, najviše bih volio ostati ovdje, u selu. Da se dalje ne naganjamo, neka nas ostave na miru - ubacuje se Jovo.

Pristiže i Bogdan Gruičić, valjda mu je zamirisala sarma iz kuće Glumičićevih. I on je sudjelovao u javnoj raspravi.

- Novac bi mi dobro došao, ali samo ako bi odšteta bila poštena. ‘Oće li biti ili ne, recite mi? Ma nismo mi još osvijestili da će sela biti potopljena i pitanje je šta će od toga na kraju biti. Da ti pravo kažem, ne može me zadovoljiti ni novac ni seljenje. U svom se selu u mrklom mraku mogu snaći, a sad da me protjeraš negdje drugdje, kud ću i što ću - kaže Bogdan.

Obilazimo selo: krave Jove Glumičića mirno pasu, dok se istovremeno dašak oštrog vjetra spušta sa Sjevernog Velebita. Na seoskoj cesti nailazimo na stado ovaca, koje na motoru prati njihov vlasnik. Rajko Štakić (50) otac je dvoje srednjoškolaca, zaposlen u gospićkom HEP-u.

- Ne znamo ništa o eventualnim obeštećenjima. A opet, možda će drugdje biti bolje, ovdje ionako sve izumire. Treba misliti na djecu. Ako me baš pitate, možda bih se sutra odselio u Gospić. Nema smisla iz ove džungle ići u neku drugu. Za koju godinu selo će biti pusto, a život leti. Imam dosta zemlje i nešto imanja, pa se nadam pravednoj isplati. Znam da nitko ne bi volio iz svoje kuće, ali ako baš moramo… - govori Rajko.

No projekt izgradnje hidroelektrane osim projektnih mora zadovoljiti i druge uvjete. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike tek treba prihvatiti Studiju o utjecaju na okoliš, protiv koje su nedavno svoj glasi digli članovi Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF Adria) iz Hrvatske i Zelena akcija, pod geslom ‘Kosinjska dolina – razvoj, a ne potop’, upozoravajući, između ostalog, na upumpavanje 75 tisuća tona cementa u osjetljive podzemne ekosustave kako bi se osigurala vodoodrživost akumulacije na krškom terenu. Ako je Ministarstvo prihvati, Studija je jedan od dokumenata koji se prilaže uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole investitoru, što je korak bliže realizaciji projekta. Prema riječima Đorđa Pražića, publicista i predsjednika Radne grupe potomaka srpskih žrtava iz Kosinja – Lika, studijom je obuhvaćeno i istraživanje i ekshumacija jama-grobnica na području budućeg akumulacijskog jezera, gdje se nalaze žrtve Drugoga svjetskog rata. O tome govori i odluka Ministarstva branitelja od marta 2014., što je definirano Zakonom o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugoga svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

- Od 2010. surađujem s ljudima iz HEP-a, Ministarstva branitelja i Srpskim narodnim vijećem. Jame i grobnice upisane su u studiju na moju intervenciju, kad sam 2013. bio kod tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića koji mi je pomogao da to uđe u zakon. HEP bi kao investitor trebao platiti ekshumaciju, a istraživanje će izvršiti Ministarstvo branitelja sa speleolozima, s tim da ćemo mi kao potomci žrtava izvršiti monitoring. Zalažem se da se ekshumiraju i srpske civilne žrtve na tom prostoru, a na lokalitetu su 1945. sahranjena i dvojica njemačkih vojnika te dvojica američkih pilota. Svi oni, ali i Hrvati, također sahranjeni po gudurama, imaju pravo na svoje grobno mjesto, s imenom i prezimenom - kaže Pražić za Novosti.

Uz neke tehničke ispravke, Studiju o zaštiti okoliša smatra jako kvalitetnom, ne ulazeći u moralni sud oko potapanja Kosinjske doline.

- Geodetski zavod će izvršiti premjer i utvrđivanje vlasništva zemljišta, jer tu vlada haos. Za to je izdvojeno 700 hiljada eura. Zbog toga sam najviše angažiran. Oko 60 do 70 posto vlasnika zemlje živi izvan Kosinja. Želim s tim upoznati ljude, kako bi riješili svoje vlasništvo i bili obuhvaćeni isplatom. Mnogi još misle da od projekta neće ništa biti - ističe Pražić.

Neriješene zemljišne knjige problem su i stanovnika Gornjeg Kosinja. Trojicu tamošnjih mještana nalazimo tik uz seosko groblje, gdje pile grane s drveća.

- Na javnoj raspravi predstavljali su projekt izgradnje brana i studije utjecaja na okoliš, pričali o rakovima, pticama i koliko bi vode brana trebala propuštati…, ma, nas to uopće ne zanima - govori Slavko Jurković.

‘Da nam barem dadu neke preliminarne procjene koliko ovdje zemlja vrijedi’, predlaže Tomislav Delač. ‘Uz stvarnu vrijednost zemljišta i druge imovine, morali bismo dobiti i naknadu za iseljenje’, smatra Zvonimir Jurković

- Volimo mi prirodu, ali nije nas briga za rakove, već nas zanima isplata odštete - ubacuje se Tomislav Delač.

- Da se konačno kaže selimo li se ili ne, a ne da nas svakih nekoliko godina vozaju - nastavlja Slavko.

Dođe li do seljenja Kosinjana, naši sugovornici slažu se da ne bi napuštali prostor svoje županije.

- Svi nagađamo kamo bismo i kako, ali nismo svjesni hoće li i kad doći do seljenja - kaže Slavko.

- Problem je i mnogostruko vlasništvo na kućama i zemljištu, i što ću ja od toga dobiti? - pita se Tomislav.

- Šuma je pretežno državna, a čak su i kuće pravljene na državnom zemljištu i kad se sve sabere, male ćemo mi otpremnine dobiti - sumira Zvonimir Jurković.

- Da nam barem dadu neke preliminarne procjene koliko ovdje zemlja vrijedi - predlaže Tomislav Delač.

Najveću korist od projekta hidrocentrale imat će općina, slažu se naši sugovornici: prema njima, na projektu višegodišnje izgradnje brana i hidroelektrane zaposlilo bi se oko pet tisuća ljudi. Procvala bi građevina i gospodarstvo u tom ličkom kraju.

- Uz stvarnu vrijednost zemljišta i druge imovine, morali bismo dobiti i naknadu za iseljenje - smatra Zvonimir Jurković.

Po procjenama Elektroprojekta, troškovi izgradnje HES Kosinj, uključujući i one izvlaštenja ljudi, iznosili bi oko 221 milijun eura. Naš izvor iz HEP-a kaže da su projektanti prilikom procjene troškova izvlaštenja pretpostavili neku tržišnu cijenu i uzeli u obzir broj i površinu obradivih površina: nešto je više od 700 hektara privatnog zemljišta, procjenjivao se broj oranica, voćnjaka, pašnjaka, stambenih i gospodarskih objekata…

- Mislim da je cijena ipak bliža 200 milijuna eura. Studija je preporučila individualne razgovore sa svim vlasnicima zemljišta kako bi se našao najoptimalniji način njihovog obeštećenja, a projekt bi trebao početi za najmanje dvije godine - kaže naš izvor iz HEP-a.

Domeće da se upravo radi na tome da Državna geodetska uprava i sud u Gospiću naprave tzv. inventuru stanja u zemljišnim knjigama kako bi se vidjelo tko je vlasnik čega. Za kraj pitamo Đorđa Pražića što bi se ovim projektom dobilo, a što izgubilo.

- Potopio bi se velik prostor prelijepe Kosinjske doline, uz koju sam emotivno vezan, ali dobili bi se sistem akumulacije kojim bi se višak vode pretvorio u električnu energiju koja je potrebna cijelom svijetu i rezerve vode koja će u budućnosti biti strategijska stvar. Znam da će za mnoge ljude šok iseljenja, ako do njega dođe, biti velik, ali treba se dobro organizirati i izvući što više novca u odšteti - zaključuje Pražić.

U sablasno praznom Kosinju borba malog čovjeka s pravilnicima, zakonom i vlašću se nastavlja.

SNV: Projekt se ne smije zloupotrebljavati u političke svrhe

Srpsko narodno vijeće je kao zainteresirana strana od početka uključeno u HEP-ove planove podizanja hidroenergetskog sustava Kosinj 2, prije svega zato što postoji niz pitanja koja se povijesno-memorijalno, imovinski i kulturno tiču srpskog naroda na tim prostorima. ‘Aktivni smo u suradnji sa Srbima koji su porijeklom s tih prostora, potomci su žrtava iz Drugog svjetskog rata, ali i nasljednici ognjišta na kojima je iz dana u dan sve manje ljudi. Njih od 2010. zastupa kolega Đorđe Pražić koji je istovremeno i jedan od inicijatora suradnje na ovom pitanju. U međuvremenu smo koordinirano slali svoja mišljenja, reagirali na javne rasprave i sastali se sa nadležnima u HEP-u i tadašnjim predsjednikom Josipovićem. Naši uvjeti su uvršteni u Studiju o utjecaju na okoliš i time možemo biti zadovoljni, no operacionaliziranje naših zahtjeva vezano je za lokacijsku dozvolu investitoru. Smatramo da ne može biti gradnje dok se ne zadovolje zahtjevi vlasnika zemljišta i nekretnina na području buduće akumulacije. Osim toga zahtijevamo prijenos groblja, zaštićenih spomenika kulture te posmrtnih ostataka žrtava ustaških zločina iz Drugog svjetskog rata kao i ekshumaciju masovnih grobnica. Razumijemo da se radi o dugogodišnjem procesu, ali za razvoj ovog područja od izuzetne je važnosti da se kompleksnost svih faza u izgradnji ne zloupotrebljava u političke svrhe već da se temeljem nalaza struke i zainteresiranih strana poput SNV-a i pozitivnih propisa Republike Hrvatske omogući stanovnicima stabilan život i održivost ostanka na ovim područjima neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti’, piše u saopćenju SNV-a.

1/4