>

novosti logo

Promocija knjige 'Borovo - sumrak jednog svitanja' Slavka Bubala

Ako je gradnja fabrike Bata bilo svitanje, sadašnje stanje je sumrak iz kojeg se nadamo da će Borovo izići, kazao je autor na predstavljanju knjige u Prosvjetinoj biblioteci

Ova knjiga može da se tumači kao čitanka o Borovu, budući da ne sadrži cjelovitu i kronološki zasnovanu historiju Borova naselja, rečeno je na promociji knjige ‘Borovo - sumrak jednog svitanja’ Slavka Bubala, održanoj u ponedjeljak u dvorani Središnje biblioteke Srba u RH. O knjizi su, osim autora, govorili i historičar Borivoj Čalić, autoritet za historiju Borova Ivica Žabić i Srđan Sekulić, direktor Srpskog kulturnog centra, koji je izdao knjigu.

Sekulić je naglasio dobru komunikaciju s autorom koji je težište stavio na historiju Borova i tvornicu Bata, koja je nakon Drugog svjetskog rata preimenovana u Borovo.

- Ovo je knjiga koja opisuje lepe momente, ali i sumrak Borova i ljudi koji su tamo živeli. Ne radi se o klasičnoj monografiji, jer se Bubalo u pisanju oslanjao na medije i knjigu paroha Bogdana Dejanovića, koji je uz prvog čovjeka Borova Tomu Maksimovića, ostavio dubok trag u tom mjestu, a u obzir je uzeo i iskaze nekadašnjih radnika Borova i Bate - rekao je Sekulić.

- U knjizi su okupljeni novinski tekstovi, koji sabrani u celinu, izgledaju kao nova priča. Bubalo je osetio duh prošlih vremena, u knjizi nema patosa i emocija, ali ima gorke sete. Kapital češkog industrijalca Tomaša Bate uticao je na razvoj Borova i Vukovara i boljeg života njihovih stanovnika. Stvarani su i mitovi, ne bez razloga, da je Borovo bilo ‘raj na zemlji’, rekao je Čalić.

Žabić se osvrnuo na vezu između Borova i Zagreba.

- Tokom 20-ih godina tu je bilo sedište kompanije do selidbe u Borovo 1932. godine. Bata, odnosno Borovo, u Zagrebu je imalo brojne trgovine i magazine, a još 30-ih se javila ideja o neboderu na početku Ilice koji je projektirao arhitekt Drago Ibler, u kojem bi bilo sjedište Bate i poslovni centar.

Bubalo se osvrnuo na ličnosti i događaje koji su obilježili Borovo, među kojima značajno mjesto zauzima aerodrom i Batina pilotska škola namijenjena radnicima tvornice, a jedina žena koja je tu školu završila, Marija Draženović, bila je i jedini pilot Narodnooslobodilačke vojske. Politika svih Batinih tvornica bila je ‘ja imam sve svoje’, pa su za potrebe radnika i njihovih porodica građena stambena naselja s kućama u kojima su bila po četiri trosobna stana i baštice oko njih. Građene su i škole, dom kulture s kino dvoranom, kao i kupalište na Dunavu koje je korišćeno do 50-ih godina.

- Ako je gradnja fabrike Bata bilo svitanje, sadašnje stanje je sumrak iz kojeg se nadamo da ćemo izići, zaključio je Bubalo.

1/4