>

novosti logo

Provedba ilustracije

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zorno demonstrirala političke prioritete: Predstavnike protumanjinskih inicijativa je promptno primila, dok je Nataši Kandić poslala više odbijenica

Ništa tako dobro ne ilustrira politiku koju vodi predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović kao njene aktivnosti zabilježene na dan 29. novembra 2018. godine. Prošlog je četvrtka naime, dok je hrvatska predsjednica primala predstavnike inicijativa Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj, direktorica Fonda za humanitarno pravo Beograd i zagovornica Inicijative za REKOM Nataša Kandić primila još jednu odbijenicu s Pantovčaka na službeni zahtjev da je predsjednica primi kako bi razgovarale o regionalnoj suradnji o žrtvama i kažnjavanju ratnih zločinaca.

Dakle, s jedne strane dvojbene inicijative koje muku muče s državnim tijelima i pronađenim lažiranim potpisima građana u zahtjevima za raspisivanje referenduma o smanjivanju prava, a s druge aktivistkinja koja od početka devedesetih ustrajno radi na otkrivanju ratnih zločina i pomoći žrtvama, bez obzira na nacionalnost. Predsjednica je prve primila odmah nakon njihovog zahtjeva, a drugoj je poslala više odbijenica.

Reagirali su iz Inicijative REKOM izrazivši nezadovoljstvo činjenicom da predsjednica RH nema vremena ni volje za razgovor o regionalnoj suradnji na kažnjavanju ratnih zločina. U saopćenju, koje potpisuje Eugen Jakovčić, kaže se da je REKOM-u neprihvatljivo obrazloženje s Pantovčaka da ‘utvrđivanje činjenica o žrtvama i ratnim zločinima počinjenim tijekom ratova devedesetih nije u nadležnosti predsjednice Republike Hrvatske’. Pa ako nije u nadležnosti, kako je točno u kolumni u Novom listu napisao Boris Pavelić, zašto onda predsjednica neprestano spominje ratne zločine? Zašto je imenovala osobnog izaslanika za traženje nestalih? Zašto je primila predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i s njim se lako složila oko tog pitanja?

Bit će da je nešto drugo u pitanju, posebno zato što je predsjednica sklonija proširiti ovlasti i miješati se tamo gdje joj po Ustavu nije mjesto, nego ih dobrovoljno sužavati, što potvrđuje i ovo primanje građanskih inicijative koje bi smanjile broj zastupnika nacionalnih manjina i suspendirale primjenu Istanbulske konvencije kojom se štite prava žena. Njihovi predstavnici izvijestili su predsjednicu da Ministarstvo uprave nema zakonske ovlasti provjeravati valjanost potpisa i objasnili joj zašto su privremeno odustali od uvida u one nevažeće, kojih nije mali broj. Štoviše, Istina o Istanbulskoj predala je 390.916 potpisa, od čega 44.974 neispravna; Narod odlučuje za pitanje o izmjeni članka 72. Ustava ima 412.325 potpisa, neispravnih 40.875 tisuća, dok je za dopunu Ustava člankom 72.a prikupljeno njih 407.835, od čega neispravnih 40.666. Usprkos tome, predsjednica je izrazila razumijevanje za njihovo nezadovoljstvo, jer im nije bilo dopušteno promatrati tijek kontrole valjanosti potpisa te je ponovila ocjenu kako bi nazočnost tih promatrača bitno olakšala i poziciju Vlade prema zainteresiranoj javnosti.

S druge strane, Nataša Kandić, nominirana za Nobelovu nagradu za mir 2018., i Fond za humanitarno pravo kao jedna od ovdašnjih najzaslužnijih organizacija za procesuiranje ratnih zločina, kao što su oni počinjeni u Vukovaru, na Ovčari, u Lovasu i Sotinu, nisu dobrodošli ni da porazgovaraju o inicijativi REKOM-a za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenih na teritoriju nekadašnje SFRJ od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001. godine. Uzalud je Nataša Kandić pisala predsjednici kako je u ratovima na području bivše Jugoslavije ubijeno najmanje 130 tisuća žrtava, a sudbina njih deset tisuća ni nakon 27 godina još nije razjašnjena.

1/1