U organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Općine Kistanje održane su u subotu u Varivodama i Gošiću komemoracije i služeni parastosi za 16 mahom starijih žrtava srpske nacionalnosti ubijenih u tim selima u kolovozu i rujnu 1995. godine nakon operacije ‘Oluja’. Dana 27. kolovoza 1995. ubijeno je sedam mještana Gošića, a 28. rujna, mjesec i pol dana nakon ‘Oluje’, ubijeno je i devet mještana obližnjih Varivoda. Svi ubijeni u tim selima, u kojima ni ranije ni u vrijeme zločina nije bilo ratnih aktivnosti, bili su civili, a ni nakon 23 godine za njihovu smrt nitko nije osuđen.

Obilježavanje je počelo u Varivodama parastosom koji je služio episkop dalmatinski Nikodim, a prisutnima su se obratili saborski zastupnik i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, voditeljica udruge Documenta Vesna Teršelič i zamjenica šibensko-kninskog župana Anja Šimpraga. Obilježavanju stradanja srpskih civila prisustvovali su posebni izaslanik predsjednika Srbije za pitanja nestalih Veran Matić, izaslanik predsjednika Sabora i Vlade RH Krešimir Partl, kninski gradonačelnik Marko Jelić sa zamjenikom Željkom Džepinom, kao i predstavnici ambasade Republike Srbije, članovi porodica i udruženja žrtava te brojni predstavnici Srba u županijskim i lokalnim vlastima sa područja Šibensko-kninske i Zadarske županije.

Ubijani su zato što su bili drugačiji, zato što su bili pravoslavni, zato što su bili Srbi, istakao je u svom obraćanju episkop Nikodim

Episkop Nikodim se u svojem govoru osvrnuo na objavu saborskog zastupnika SDSS-a Borisa Miloševića o tome da su ubijeni civili u Varivodama bili izvjesili na svoje kuće bijele krpe kao znak mira i nadanja da će na neki način biti zaštićeni.

‘Međutim, upravo taj znak mira, koji se vjekovima stavljao kada je je netko htio da pokaže da dolazi pod imenom mira, bio je znak koji je uputio na njih, da se nalaze u kućama, gdje su oni poslije postradali, gdje su ubijani pod znakom mira, braćo i sestre. Ubijani su zato što su bili drugačiji, zato što su bili pravoslavni, zato što su bili Srbi’, istakao je episkop Nikodim.

U Varivodama su kobnog dana ubijeni Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84), iz čijih se godina starosti jasno vidi da se radi o civilima koji nikome nisu predstavljali prijetnju, na što se osvrnuo i Milorad Pupovac.

‘Ti ljudi su ostali u svojim kućama, kao što reče vladika Nikodim, imali su na svojim kućama bijela platna, koja su trebala biti znak mira, odsustva spremnosti na bilo koju agresiju prema onome koji može ući u njihovo dvorište ili pokucati na njihova vrata. Bio je to znak da je u kućama ljudska čeljad i da ako netko, kao što se masovno činilo, krene paliti kuće, zna da u tim kućama žive ljudi. Ništa im od toga nije pomoglo. Zato što oni koji su ušli u njihova dvorišta nisu došli ni sa kakvim dobrim namjerama, nego su došli da bi ubijali, pljačkali i palili, kao što su ubijali, pljačkali i palili danima i nekoliko godina nakon ‘Oluje’. Na sjednici Vlade Republike Hrvatske te godine, nakon što se ovaj zločin dogodio, tadašnji ministar unutrašnjih poslova izvijestio je Vladu i predsjednika Vlade, stoji u zapisniku sa te sjednice, da je ovdje u Varivodama ubijeno devetoro ljudi, da su ti ljudi mahom starije životne dobi i da su svi ubijeni vatrenim oružjem. Dovoljno da nadležne sudske institucije i istražni organi pokrenu postupke, bez rezervi, bez zadrške, odlučno. Jer, uzeti devet ljudskih života, opljačkati i zapaliti kuće u uređenoj državi, u državi koja želi poštivati građanska i ljudska prava, nije moguće. I neki ljudi, doista, jesu bili optuženi, ali optužba nikad nije izrečena… Želim kazati samo jedno: nemojte se bojati! Što god oko nas netko govorio, kako god oko nas netko pokušao raditi, nemojte se bojati! Bojte se svojih grijeha, a tuđih grijeha neka se boje oni koji misle da ih ne čine ili koji misle da kazne nema. Neka je vječni pomen ovdje mučki ubijenim mještanima Varivoda i svih drugih naselja u razdoblju ‘Oluje’ i nakon nje’, kazao je Pupovac.

Vesna Teršelič podsjetila je da danas, dok pamtimo ubijene civile, opet svjedočimo valu mržnje i netrpeljivosti te verbalnom nasilju koje prerasta u fizičko, kada se svi moramo zapitati približavamo li se zapravo fašizmu.

‘Jako je bitno da jedni drugima pružimo ruke i nađemo način da budemo jedni s drugima, kao podrška, jer je ovo država svih nas, pa i Srba i ostalih nacionalnih manjina. Ovo je trenutak kada se trebamo zapitati koliko smo spremni jedni druge prihvaćati i živjeti jedni s drugima u solidarnosti i miru’, rekla je Vesna Teršelič, dodajući da hrvatsko pravosuđe još čeka ogroman posao jer ovi zločini nisu završili kaznom i pravdom, što je u svojem govoru istaknula i zamjenica šibensko-kninskog župana Anja Šimpraga.

Nakon parastosa i obraćanja u Varivodama, prisutni su posjetili i susjedno selo Gošić, gdje su 1995. ubijeni Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75) i Dušan Borak (56) i gdje je položeno cvijeće u znak sjećanja na njihovo stradanje.

Za zločine u Gošiću i Varivodama sumnjičilo se šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, i to protiv nepoznatih počinitelja, pripadnika Hrvatske vojske. Temeljem odgovornosti Republike Hrvatske pojedini članovi obitelji žrtava sudski su ishodili odštete za stradanja svojih najbližih.