Demobilizacija
Kolinda Grabar Kitarović, NATO-ova tajnica na dužnosti predsjednice Republike Hrvatske, ovog je tjedna na tri dana preselila ured iz Zagreba u Rijeku. Predsjednica i suradnici tako nastavljaju hrvatsku turneju: prethodno su boravili u Splitu, Puli, Zadru i Vukovaru. Ne znamo u čemu je smisao predsjedničinih lutanja po zemlji. Možda ispraznu predsjedničku rutinu lakše podnosi u drugačijem ambijentu, možda bolje pamti studentsko gradivo kad nije na Pantovčaku, možda ne može bez vojske? Tokom boravka u Rijeci spavat će u delničkoj vojarni, u Splitu je ured imala u vojnoj luci Lora, u Zadru je posjetila zrakoplovnu bazu u Zemuniku, u Vukovaru se družila s ratnim zapovjednicima. I godišnji je odmor provela u vojnom objektu Peneda na Brijunima. Usput, civili je, bilježe rejting agencije, sve manje podržavaju. Trenutno, navodno, uživa potporu 11,7 posto birača, što je pad od čak 19 posto u odnosu na lanjski kolovoz.Debilaterala
Prije nego što je skoknula do kasarne u Delnicama, predsjednica se, u sklopu redovitog stvaranja dojma o vlastitu značaju, sastala s Draganom Čovićem, članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ništa nakon tog razgovora nije isto. Na primjer, komparacija: besmisleno, besmislenije, razgovor Čovića s Grabar Kitarović. Predsjedničin Ured objavio je priopćenje o sastanku u kojem stoji da je susret započeo o blablabla u Orašju, a u razgovoru su blablabla o predstojećim koracima na blablabla putu Bosne i Hercegovine koji Hrvatska blablabla. Konačno, blablabla se o blablabla Hrvatima u Bosni i Hercegovini, posebice u znanosti i obrazovanju te zdravstvu i umjetnosti. Govoreći za Dnevnik Nove TV o hapšenjima u Orašju, Čović je naglasio: ‘Blablablablablabla, truć, truć.’ U istom je tonu protekao Čovićev razgovor s premijerom Andrejom Plenkovićem.Pedeveisanje
Da treba snimati film o aktualnoj Vladi, potencijalni bi naslov bio ‘Od dosade do očaja’. Nepojmljiva dosada pratila je proces njezina nastanka, tek je ridanje neutješnog Zlatka Hasanbegovića remetilo zamorno beskonfliktan proces koji je vodio Andrej Plenković.Sada je na redu očaj. Nakon svake vladavine HDZ-a zbrajali su se mrtvi i ranjeni ili, u mirnodopskoj verziji, opljačkani i osiromašeni, pa nema razloga ni ovaj put očekivati nešto bolje. Uvod nas je doveo do ovotjednog nastavka priče o poreznoj reformi te aktualnog sukoba između Zdravka Marića, ministra financija i Garija Cappellija, njegova kolege iz turističkog resora, zbog najavljenog porasta PDV-a na usluge u ugostiteljstvu sa 13 na 25 posto. Cappelli se protivi, Marić uzvraća da reformu treba gledati u cjelini. Cappelli je, izgleda, učinio i to, ali i dalje mu se 25 čini višim od 13. Uz to, ni Most nije zadovoljan s Marićevim prijedlozima, porezi im se čine kao prečica za izborni poraz. A lokalni su izbori već na proljeće.
Menadžerija
Izreka veli – pametni uče na tuđim greškama, Hrvati na svojim. Kod Hrvata se, naime, ukorijenila vjera u pojavu menadžersko-poduzetničko-financijskog maga koji će im besplatno ustupiti alkemičarsko znanje o pretvaranju veresije u gotovinu i bakšiša u krupne apoene. Nakon silnih svjetskih biznismena koji su se po povratku u Domovinu posvetili isisavanju državnih novaca ili osiromašivanju nekad uspješnih društvenih firmi, nakon svih keruma, ufanje u bogatog spasitelja posrnule nacije postalo je tako nevjerojatno da se u odnosu na njega čak i vjerovanje u međugorsku Gospu čini, hm, razumnim. Svejedno, rasprostranjeno je. Primjerice, prošlogodišnje instaliranje Tihomira Tima Oreškovića, menadžera u farmaceutskoj industriji, na čelo propale Vlade, popraćeno je tupastim zaključcima kako je ‘znao za sebe, pa će znati i za nas’. Nisu u gluposti prednjačili neupućeni, nego ugledni analitičari, kolumnisti koji su se pretvarali u lokvice čiste sreće zbog Oreškovićeve ‘fokusiranosti’ na probleme. Mediji su nagađali da su mu se godišnja primanja ‘u biznisu’ kretala u rasponu od 700 tisuća do milijun dolara bruto, što je 10 do 15 puta više od premijerske plaće, pa su poentirali kako se dobri Tim odrekao milijuna za spas Hrvatske.Ovih se dana, međutim, doznalo kako je Orešković zatražio da mu se iz hrvatskog budžeta šest mjeseci isplaćuje puna, a šest mjeseci pola plaće. Zahtjev mu je odobren, baš kao i predstojniku njegova ureda Nevenu Zeliću te bivšim ministrima Bernardici Juretić i Dariju Nakiću. Orešković je objavio i imovinsku karticu koja informira da mu se ušteđevina smanjila sa 15 milijuna kuna na 14 milijuna i 300 tisuća. Konačno, obitelj uspješnog menadžera koji se odrekao milijuna (dolara) da bi nas obogatio, prošlog se ljeta dokopala MUP-ove vile kod Opatije gdje je, kako su pisali mediji, spiskala više od sto hiljada državnih kuna. No on je sam izračunao obiteljske troškove, došao do brojke od svega 18 tisuća kuna i uplatio ih u budžet. Tko zna koliko će proći dok iz svjetske menadžerije među Hrvate ne stigne novi spasitelj i još jednom im ne proda staru laž.
