>

novosti logo

Rabljena sedmica: Uplašene ustaše

Od zlokobne okrutnosti prema srpskim ženama i djeci sadržane u transparentu s kojim je u lipnju grupa BBB-a pozirala pred fotoaparatom, na razgovoru kod istražitelja nije ostalo gotovo ništa. Suočeni s bezuvjetnom robijom, autor i suradnici pravdali su se alkoholom

Neobjašnjivo

Nevrijeme, korona, obljetnica Oluje, žalopojke zaposlenih u turizmu i optimističke informacije u državnim medijima, Zoran Milanović… ratni trijumfalizam i neobjašnjivi događaji, eto tako, u najkraćem, izgleda minuli tjedan u Hrvatskoj.

Transparent

A skupina poznata i kao BBB-ovci s Kustošije, koja se u lipnju postrojila pred kamerom fotoreportera Nikole Šolića i pozirala s antisrpskim transparentom čiju poruku nećemo citirati iz barem dva razloga – prvi, odvratna je, drugi, vjerojatno vam je poznata – pred policajcima je bila skrušenija no što bi se dalo pomisliti. Kako prenose prijestolničke novine, autor transparenta, dvadesetjednogodišnji L. J. zvani Joško, istražiteljima je priznao da je napisao morbidnu poruku, ali i da mu je ‘žao zbog toga’ i da se ‘sve dogodilo zbog velike količine alkohola. Ne znam zašto sam to uopće napisao. Kriv je alkohol, a i društvo me ponijelo’, objasnio je te potvrdio da je nacrtao ušato U, simbol NDH, ali nije znao ‘je li isticanje toga simbola kažnjivo’. On i petorica drugara iz Bad Blue Boysa proveli su dva mjeseca u istražnom zatvoru, prijete im i bezuvjetne zatvorske kazne. Upravo za skrušenog autora natpisa tužitelji traže bezuvjetnih 14 mjeseci zatvora od kojih bi morao odležati najmanje pola godine. Fotografirani mamlazi na ispitivanju su ponudili zanimljivu paletu izlika: ‘Samo sam skakao i mahao rukama, ali nisam vikao ubij Srbina; Mislim da sam vikao ubij Srbina, ali nisam siguran; Držao sam sporni transparent, ali uopće nisam znao što piše na njemu’. I slično. Jedan je rekao da je bolesni natpis vidio tek sutra na portalima te da se ne bi slikao s njima da je znao što piše. Drugi je otkrio da su ga sa sadržajem napisanoga idućeg jutra upoznali roditelji.

Turudić

Ivanu Turudiću završava drugi mandat na čelu zagrebačkog Županijskog suda što, po zakonu, znači da se više ne smije kandidirati na to mjesto, a čak se ni u Republici Hrvatskoj zakoni ne smiju baš tako izigravati. Barem ne bi smjeli čelnici sudova. Turudić je spadao u prepoznatljiva lica, ljude koji su obilježili jednu etapu hrvatskog pravosuđa, a ne znamo nijednu koju bismo smatrali pohvalnom. Etapu hrvatskog pravosuđa. Nećemo o vjerojatnim kandidatima za dosadašnje Turudićevo mjesto, nego o njegovoj pomalo turobnoj budućnosti. Sve je bilo podešeno da postane prvi predsjednik Visokog kaznenog suda, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković povjerio mu je upravljanje osnivanjem tog suda dvojbene svrhe. K tome, Državno sudbeno vijeće lani je imenovalo 11 sudaca Visokog kaznenog suda, među njima je, dakako, Turudić, činilo se kako će iz jedne predsjedničke fotelje u drugu, a onda je uslijedio šok. I nevjerica. SDP-ovci Peđa Grbin i Orsat Miljenić zatražili su ocjenu ustavnosti zakona o Visokom kaznenom sudu i njegovo je osnivanje zastalo. Do daljnjeg. A s njim i Turudićeve upravljačke ambicije. Sada ostaje samo jedan od silnih sudaca zagrebačkog Županijskog suda. Nemamo pojma kako se nosi s tim, ali pratit ćemo.

Besparica

Nižu se udari na zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, šamara ga teška neefikasnost upravljačkog aparata koji je ustrojio, grad drmaju potresi, natapaju poplave, ali ništa dugogodišnjem vladaru metropole neće teško pasti kao pomanjkanje glavnog sredstva vladanja, a to je, dakako, novac. Čitamo kako će najavljenim smanjenjem oporezivanja dohotka Grad Zagreb ostati bez minimalno 800 milijuna kuna. Čovjek koji je svevlast u metropoli utemeljio na velikodušnom dijeljenju javnog novca, kupovini svega što se može kupiti, sustavu takozvanih žetončića, sada gubi i novac. Kada bi ovo politički preživio, Bandić bi se mogao proglasiti besmrtnim.

Analiza

A SDP je analizirao izborne rezultate. I, dokle se stiglo, zapitat će se imaginarni čitalac, iz misterioznih razloga zainteresiran za mišljenje trusta mozgova iz najveće opozicijske stranke o uzrocima debakla na nedavnim parlamentarnim izborima. Nije se ni maklo, odgovorit ćemo imaginarnom čitatelju. Da bi se nekamo stiglo, trebalo bi krenuti dalje od analiza vječnih lica poput Davorka Vidovića. Baš on, Davorko, opazio je kako su trendovi zabrinjavajući, izgubili su pola milijuna birača, a ‘problem je započeo još 2011. godine sa Zoranom Milanovićem. Ekipa predvođena Davorom Bernardićem nije uspjela zaustaviti ovaj trend’, ustvrdio je Vidović te za loš izborni rezultat okrivio utjecaj covida-19 na Hrvatsku i svijet, datum izbora, izborne poruke, sklonost ljudi da ništa ne mijenjaju, pojavu Domovinskog pokreta, ali i ‘percepciju predsjednika kao slabijeg lidera u odnosu na HDZ-ovog’. Malo viša sila, malo birači slabog karaktera i njihove percepcije i eto liste problema. Vidović je uvjeren da ni savršen SDP ne bi mogao dobiti prošle izbore, a mi da je u toj stranci smjenu generacija trebalo provesti prekjučer, jer su sa svakim danom odgode sve dalje od šanse da ikad i igdje išta više urade.

Beljak

Kad već kopamo po onemoćaloj opoziciji, spomenimo i da Krešo Beljak ostaje predsjednik Hrvatske seljačke stranke. Nekad mu je išlo, odavno mu ne ide, čini se kako bi i sam mogao napustiti svoju stranku, ali na odlazak s predsjedničkog mjesta ne pomišlja. Ili, ako pomišlja, radi to tako samozatajno da nitko nije primijetio.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1