Dobroslav Paraga obratio se Novostima vezano uz članak Tamare Opačić objavljen pod naslovom ‘Praonica zlikovaca’ u tiskanom izdanju Novosti 17. kolovoza 2018. i na Portalu Novosti 18. kolovoza 2018., tražeći objavu ispravka informacije. Ispravak donosimo u nastavku:
‘Negiranjem pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tjednik Novosti financiran iz državnog proračuna Republike Hrvatske eklatantno negira njezin ustavni poredak, dakle djeluje protuzakonito i protuustavno.
Naime, taj tjednik predbacuje pogubljenim i rehabilitiranim ličnostima osuđivanost za najteža kaznena djela po presudama jugoslavenskih komunističkih sudova koje su pravomoćno poništene i ponovno ih lažno ocrnjuje i kleveće. Suprotno konačnim sudskim odlukama ne priznaje njihovu nedužnost, vrijeđa uspomenu na njih, ali i sve njihove potomke, rodbinu i prijatelje. Ne priznaje žrtve komunističke strahovlade i totalitarizama.
Pod pravno i moralno neprihvatljivim naslovom ‘Praonica zlikovaca’ Tamara Opačić, autorica teksta, svrstala je mog djeda i njegovog školskog kolegu blaženika Katoličke crkve kardinala Alojzija Stepinca i druge poimence navedene u zlikovce prema kriterijima takozvanog jugoslavenskog revolucionarnog komunističkog pravosuđa iz 1945. godine kada je zloglasni predsjednik Vojnog suda Jugoslavenske armije, Komande grada Zagreba, Vlado Ranogajec u svojem ubilačkom pohodu presudio preko noći više stotina hrvatskih intelektualaca, svećenika, pravoslavnih episkopa i patrijarha, evangeličkih svećenika i islamskih vjerskih službenika na smrt vješanjem i strijeljanjem, a među tim žrtvama nalazio se i moj djed, liječnik, novinar i publicist Arsen Pozaić iz ugledne zagrebačke obitelji odvjetnika Josipa Laufera.
Važno je dakle ne samo oklevetati pokojne već i širiti mržnju i netrpeljivost prema živima pa kada se u članku navodi da je Paragin djed zlikovac, nije bilo dovoljno što je osuđen na temelju grubih laži za aktivno ustaštvo, pripadanje neprijateljskim formacijama, pokretanje masovnog odvođenja u logore, mučenja i ubijanja stanovništva te agitaciju i propagandu s ciljem istrebljenja Židova i Srba, već se u članku krivotvori i sama presuda Vojnog suda u Zagrebu kada tvrdi da se u presudi zagrebačkog Vojnog suda navodi da je ‘…taj ustaški liječnik i jedan od trojice potpisnika pisma Hitleru, kojim su ga 1940. pozvali da osnuje hrvatsku državu’.
Podatak o upućivanju pisma Hitleru ne navod se nigdje jer nije utvrđeno u optužnici i u presudi i pogubljenju doktora Arsena Pozaića, liječnika Medicinskog fakulteta u Zagrebu, prijatelja i kolege rehabilitiranog patologa dr. Ljudevita Juraka, koji je i sam pogubljen od istog suca i Vojnog suda pod lažnom optužbom da je krivotvorio izvještaj o boljševičkom pokolju 2000 ukrajinskih radnika i seljaka u Vinici.
Dokumentacija Hrvatskog državnog arhiva svjedoči da je nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac po povratku iz Rima u ljeto 1943. godine prenio instrukcije dr. Arsenu Pozaiću da se u tajnosti pripremi narod za uspostavljanje budućeg saveza katoličkih država (Hrvatska, Austrija, Mađarska). No to su za tjednik Novosti zlikovci koji su trebali mirno čekati slom hrvatske države i pokolj vlastitog naroda na Bleiburgu i križnom putu.
Moj djed i sam iz obitelji koje je najuži dio nestao u logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata, kolega i prijatelj dr. Pavla Gregorića kojeg je puno puta skrivao kao kolegu, ali i pripadnika jugoslavenske i sovjetske komunističke stranke, kasnijeg ministra i narodnog heroja Titove Jugoslavije, nije bio ni zagovornik ni organizator bilo kakvih progona ni počinitelj ratnih zločina.
Zbog svojih uvjerenja živio je pod stalnom prijetnjom uhićenja od starojugoslavenskog režima. Njegova jedina krivica je bila što je bio uvjereni pravaš, starčevićanac i frankovac i što je naslijedio ili stekao znatnu i vrijednu imovinu od kuće i gradilišta u središtu Zagreba do gradnje privatne bolnice u Zlataru, od koje meni i ostalim pravnim nasljednicima nije vraćena niti jedna cigla ili isplaćena jedna kuna u Republici Hrvatskoj.
Inače, komunističke vlasti ukazale su posebnu milost Arsenu Pozaiću kada su na njegov 43. rođendan na Vojnom sudu u Zagrebu u zadnji čas presudu na smrt vješanjem izmijenile u presudu na smrt strijeljanjem prema pismenoj potvrdi suda, dok je njegov 15-godišnji sin Arnold istovremeno pogubljen i bez sudske procedure i bez suvišnog trošenja papira.’
