Novosti

Politika

Sankcije i akcije

Dok europski i ruski političari svakodnevno prijete Srbiji guranjem u crnu balkansku rupu, kompanije iz njihovih zemalja šutke u njoj šire i razvijaju svoje poslove, potičući je da dodatno razvija već dostignute europske uvjete poslovanja

Large daska

Europarlamentarka Viola von Cramon-Taubadel (foto Stephan Röhl/Heinrich Böll Stiftung)

Zbog rata u Ukrajini politički odnosi Srbije s većinom članica Europske unije i Rusijom sve su napetiji i turbulentniji. Premda traje od početka godine, ta sve glasnija i prijetnjama ispunjena politička povika na Srbiju sa zapada i istoka zasad nema odjeka u njezinim ekonomskim odnosima s članicama EU-a i Rusijom. I dok prijeteće političke poruke upućene Srbiji svakodnevno natapaju srpske i regionalne medije, informacije o aktualnoj ekonomskoj suradnji uglavnom su gurnute u zapećak.

Ovih su se dana, na primjer, izjave njemačke europarlamentarke Viole von Cramon-Taubadel i zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Aleksandra Gruška poput poplave širile medijima i naširoko tumačile kao upozorenje Srbiji da će joj i EU i Rusija oderati kožu ako ne uvede, odnosno uvede sankcije Rusiji zbog njezine agresije na Ukrajinu. Von Cramon tvrdi da je Srbija zbog oklijevanja da uvede sankcije Rusiji već sada udaljenija od EU-a nego svih proteklih godina od početka stoljeća, a Gruško joj poručuje da će izvršiti harakiri ako se pridruži europskim sankcijama.

Makroekonomski podaci o ekonomskoj suradnju Srbije s Europskom unijom i Rusijom istovremeno pokazuju da se ona bez većih poteškoća i poremećaja odvija i razvija i u ovoj godini. To potvrđuju i pojedinačni primjeri o poslovanju i ulaganjima europskih i ruskih kompanija. RTS-ova novinarka Anica Telesković tako navodi: "Zbog ruskog kapitala, NIS je, reklo bi se, u Srbiji imao tešku poslovnu godinu. Ali sve dok se ne pogleda finansijski izveštaj. Zbog rasta cena nafte, u prvih šest meseci ove godine NIS je prihod od prodaje uvećao za čak 108 odsto. Sada on iznosi više od 240 milijardi dinara, što je oko dve milijarde evra. A dobit ove kompanije dostigla je 43 milijarde dinara, odnosno 370 miliona evra. U odnosu na isti period prošle godine profit NIS-a veći je čak sedam puta. Ili još jasnije – za 6 meseci ove godine NIS skoro da je zaradio ono što je ruski većinski vlasnik Gaspromnjeft 2008. platio kad je kupovao ovu kompaniju. Za NIS je to rekordno polugodište od kad su ga kupili Rusi". I Rusija, odnosno njezin naftni gigant Gazprom, dakle ima što u Srbiji izgubiti ako će je kažnjavati zbog njezinog eventualnog priključenja europskim sankcijama.

Sličnih primjera ima i sa zapadne strane Srbije. Prije desetak dana nadomak Beograda, u Novoj Pazovi, njemačka kompanija MTU Aero Engines otvorila je pogon za remont avionskih motora. Portal Biznis.rs piše da je "investicija  vredna 100 miliona evra. U prvoj fazi biće zaposleno nešto više od 500 ljudi, a ukupno je planirano do 2.000 radnih mesta za stručnjake iz te visokotehnološke industrije. Platu veću i do tri puta od prosečne i uslove rada kao u svim ograncima MTU grupacije, najavili su zvaničnici pre tri godine, prilikom polaganja kamena temeljca za novu fabriku".

Biznis.rs dodaje i da je "u predviđenom roku izgrađen objekat veličine 37.000 kvadratnih metara, čiji je kapacitet 400.000 sati remonta godišnje. Osnovna delatnost MTU-a je popravka i održavanje letelica i svemirskih letelica. Bave se dizajnom, razvojem, proizvodnjom i podrškom za motore komercijalnih i vojnih aviona, i jedan je od tri najbolja pružaoca usluga održavanja motora komercijalnih aviona i industrijskih plinskih turbina". U tekstu se citira i izjava direkrora MTU Srbije Rainera Beckera: "Kad god nas je neko pitao zašto smo došli u Srbiju, mogu sa 100 odsto sigurnosti da kažem da je ovo izuzetno okruženje za investicije, i da može da se nađe mnogo posvećenih ljudi ovde i poslednje ali ne manje važno, tu je ogromna podrška srpske vlade koja je spremna za saradnju sa investitorima. Sve što nam je obećano u startu, 2019. i dogovori koje smo postigli tada sa vladom Srbije, sve je ispoštovano i ispunjeno".

Kad je prije tri godine najavljena izgradnja MTU-ova pogona u Srbiji, glavni programski direktor MTU-a Michael Schreyögg naglasio je da njemačka kompanija "nije lako donela odluku o odabiru destinacije za svoje ulaganje". Presudili su "stabilnosti zemlje, odlična investiciona klima, saobraćajna infrastruktura i visoko obučeni i motivisani stručnjaci", otkrio je Schreyögg i dodao: "Zahvalio bih se i premijerki na velikom zalaganju za obrazovni sistem, koji je remek-delo u ovom delu sveta i koji omogućava da imate visoko obučene profesionalce". Schreyögg je zaključno poručio: "Nama su potrebni ovi kapaciteti. Prethodnih godina naše usluge u održavanju su rasle oko 20 odsto godišnje, dok je prosek u avio-industriji sedam odsto u ostatku sveta. Mi smo kompanija koja je dugoročno orijentisana. Rekao sam predsedniku Vučiću da smo mi ovde došli da radimo bar 50 godina".

I dok europski i ruski političari svakodnevno kinje Srbiju i prijete joj odmazdom i guranjem u crnu balkansku rupu, kompanije iz njihovih zemalja šutke šire i razvijaju svoje poslovanje u Srbiji potičući je da već dostignute europske uvjete poslovanja dodatno reformira i razvija. Što god govorila Viola von Cramon-Taubadel, činjenica je da njemačkom MTU-u prije dvadesetak godina nije padalo na pamet ni da zaviri u Srbiju, a kamoli da u njoj izgradi svoj najmoderniji pogon koji će raditi "bar 50 godina".

Hajka koju je protiv Srbije poveo dio europskih političara kako bi je natjerali da uvede sankcije Rusiji i tako dokaže svoje europejstvo ušla je u fazu sustavnog pljuvanja po svemu što se u njoj događa. Srbiji se opet nameće uloga crne europske ovce. Sada je se već promovira i u glavnog krivca za novi val migranata koji stiže u Europsku uniju. Sve brojniji europarlamentarci i pojedini njemački politički lideri naprasno su se sjetili ucjenjivački tražiti od Srbije da svoju viznu politiku uskladi s europskom i to nakon što su austrijski i mađarski premijeri, Karl Nehammer i Viktor Orbán, još početkom ovog mjeseca s Aleksandrom Vučićem dogovorili da će Srbija do kraja godine to učiniti. Bahato nogom udaraju na već otvorena srpska vrata, a od pjene koja im udara na usta ne vide da se i Srbija našla na udaru novog migrantskom vala.

Uzalud srpski dužnosnici govore, a mediji prenose da je "ove godine u Srbiji 30.000 migranata više nego čitave prethodne", odnosno da je "od početka godine u prihvatnim i centrima za azil registrovano više od 95.000 migranata, dok ih je tokom čitave 2021. bilo njih 68.308". Pritom srpski podaci govore da liberalnija srpska vizna politika od europske nije glavni razlog većeg priljeva izbjeglica i migranata u Srbiju i preko nje u Uniju jer najviše migranata u Srbiju stiže iz Afganistana (34,8 posto) i Sirije (34,5 posto), a na trećem je mjestu Pakistan s 4,35 posto. Zapjenjeni kritičari Srbije šute i o tome da u Srbiji boravi preko 3.500 izbjeglica iz Ukrajine te da je preko njezina teritorija prošlo "117.637 Ukrajinaca na putu ka drugim destinacijama".

I dok sve brojniji europski i ruski političari lupaju po Srbiji, njihovi poduzetnici u tišini u njoj rade i grade. Njemačka europarlamentarka Viola von Cramon-Taubadel tvrdi da "ljudi kolutaju očima kad se spomene Srbija i njezin napredak na sastancima u okviru europskih institucija", a poslovni lideri njemačkog MTU-a ("lidera u pružanju usluga održavanja i servisa motora V2500 koji se nalazi u airbus-u A320") istovremeno kažu: "Zamislite, prošlog leta stajali smo ovde na polju i šatoru, kompanija koju smo angažovali za gradnju, za 11 meseci izgradili su fabriku što je rekord" te dodaju "sada smo na dobrom putu da obezbedimo početak rada od decembra". I nemaju namjeru stati sljedećih pedeset godina.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više