>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Satiranje Amazone

Amazona je od dolaska Jaira Bolsonara na vlast izgubila 3500 kvadratnih kilometara. Ilegalna sječa drva buknula je do te mjere da se tjedno posiječe površina dva Manhattana, a prema pesimističnim scenarijima, taj bi gubitak mogao pokrenuti ireverzibilan proces u kojemu će se prašuma početi pretvarati u nešto nalik stepi

U vrijeme predizborne kampanje za predsjednika države Jair Bolsonaro nazivan je ‘brazilskim Trumpom’, na što se on, koliko je poznato, nije bunio. Danas, nešto više od pola godine nakon što je postao prvi čovjek ‘najveće latinoameričke demokracije’, ispostavlja se da je ova doskočica skovana za potrebe novinskih naslova bila preciznija nego što se možda na prvu činilo. Jer iz dana u dan u Jaira Bolsonara eskaliraju simptomi Trumpa, stapajući se u posvemašnju, pohlepom motiviranu destrukciju koja ne mari ni za ljudski život danas niti za čovječanstvo u budućnosti.

Bolsonarova vlada smanjila je budžet agencijama za zaštitu okoliša za 24 posto ili 23 milijuna dolara i oduzela im ovlast dodjeljivanja statusa sjedilačkim teritorijima

Dok se pripremao za dolazak na vlast, Bolsonaro je svojim sponzorima iz poljoprivrednog lobija otvoreno obećavao da će najveći brazilski prirodni resurs, amazonsku prašumu, otvoriti za komercijalnu eksploataciju. U roku od šest mjeseci ta je eksploatacija toliko uzela maha da se čak i u britanskom magazinu The Economist, bastionu neoliberalne propagande koji mu je do jučer prostirao crveni tepih, danas pišu vapaji o tome kako ‘svijet Bolsonaru mora poručiti da više neće tolerirati njegov vandalizam’, pa čak i poziva na bojkot brazilske soje i govedine, namirnica čija je proizvodnja glavni motor uništavanja amazonske prašume. Ona se, naime, nemilice krči kako bi se napravilo mjesta za ispašu stoke i sadnju monokulture, industrija na kojima počivaju bogatstvo i moć elita koje su Bolsonara dovele na vlast.

Osim što tvori najveću svjetsku prašumu, Amazona je i dom za oko 10 posto ukupne svjetske bioraznolikosti i nešto manje od pola milijuna pripadnika različitih sjedilačkih naroda. Oni su ujedno i njezina zadnja linija obrane, jedina ljudska bića koja stoje između tog ključnog elementa u Zemljinoj prirodnoj obrani od globalnog zatopljenja i korporativnih bagera koji su se na njega ostrvili.

Amazona i njezini resursi oduvijek su se eksploatirali, no u posljednjih 50-ak godina ona je uslijed ilegalne sječe drva, rudarstva i poljoprivrede izgubila 17 posto ukupne površine. Ipak, za vrijeme dva mandata bivšeg ljevičarskog predsjednika Luisa Inácija Lule da Silve i njegove nasljednice iz Radničke partije (PT) Dilme Rousseff eksploatacija je smanjena na najnižu razinu otkad se ona bilježi, pa je Brazil tih godina u svijetu smatran primjerom dobre politike zaštite okoliša.

PT se prilično dosljedno pridržavao odredbi ustava donesenog nakon ukidanja vojne diktature 1985., prema kojima sjedilački narodi imaju pravo ne asimilirati se, dok se demarkacija teritorija na kojima žive ima obavljati u skladu s njihovim tradicijama. Trenutno se 12,5 posto brazilske kopnene površine nalazi pod zaštitom, pa Jair Bolsonaro smatra da je to prevelika privilegija za tako malo ljudi, koji stoje na putu ‘ekonomskog razvoja’ zemlje.

Iako je zaštita Amazone bila sustavna politika PT-a, pred kraj vladavine Rousseff, koju je desnica uklonila s vlasti dubioznim optužbama za korupciju, eksploatacija je ponovno eskalirala uslijed recesije zbog koje se ekonomija više počela oslanjati na poljoprivredu.

Iako je PT često i nespretno nastojao balansirati razvoj i zaštitu okoliša, hrvajući se istovremeno sa žilavom ekonomskom nejednakošću, katastrofu koja se utjelovila u liku Jaira Bolsonara tada je bilo teško zamisliti. Prema najsvježijim podacima, objavljenima u srpnju, Amazona je od njegovog dolaska na vlast izgubila 3500 kvadratnih kilometara odnosno 39 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Samo u svibnju ove godine, pokazale su satelitske snimke instituta za istraživanje svemira INPE, nestalo je 740 kvadratnih kilometara prašume, što ga čini najgorim mjesecom u posljednjih deset godina i povećanjem od čak 88 posto u odnosu na svibanj 2018.

The Economist, pak, piše da je ilegalna sječa drva buknula do te mjere da se tjedno posiječe površina ‘dva Manhattana’ te upozorava da bi, prema pesimističnim scenarijima, gubitak od oko još pet posto mogao pokrenuti ireverzibilan proces u kojemu će se amazonska prašuma početi pretvarati u nešto nalik stepi. To bi globalnu temperaturu do 2100. moglo podignuti za 0,1 stupanj, pri čemu Pariški klimatski sporazum za svoj cilj uzima održavanje povećanja na 0,5 stupnjeva celzija. Apelirajući na fantomski zdrav razum poslovne zajednice, The Economist ukazuje i na paradoks prema kojemu deforestacija zapravo ne samo da nije nužna, već je i štetna za poljoprivredu, pa to potkrepljuje podacima prema kojima je proizvodnja soje i govedine u Brazilu najviše rasla upravo u razdoblju između 2004. i 2012., kada je sječa šume bila u drastičnom padu.

Osim što je verbalnim signalima potaknula ilegalnu sječu, Bolsonarova vlada također je i smanjila budžet agencijama za zaštitu okoliša za 24 posto ili 23 milijuna dolara i oduzela im ovlast dodjeljivanja statusa sjedilačkim teritorijima. Drastično se smanjio broj razrezanih globi za ilegalnu sječu, kojih se i ranije plaćalo samo oko pet posto, a bilo bi se ukinulo i ministarstvo zaštite okoliša da predsjednika nije ‘urazumio’ upravo poljoprivredni lobi koji je strahovao da će tim radikalnim potezom izazvati globalni bojkot njihovih proizvoda.

Osim samog krčenja prašume eskaliralo je i fizičko nasilje prema pripadnicima sjedilačkih naroda pa je krajem srpnja ubijen Emyra Wajapi, poglavica plemena Wajapi koje živi na području sjevernog Brazila. Prema dostupnim informacijama, 15-ak naoružanih kopača zlata, odjevenih u vojne uniforme, upalo je u selo i nožem izbolo poglavicu. Budući da po zakonu oko 1300 preostalih pripadnika ovog plemena jedini imaju pravo crpiti zalihe željeza, bakra i zlata koje se tamo nalaze, specijalna izvjestiteljica UN-a za prava sjedilačkih naroda Victoria Tauli-Corpuz neuvijeno je Bolsonaru pripisala odgovornost za ovo ubojstvo.

Istih dana u Brazilu se dogodila i premijera dokumentarnog filma koji sadrži u tajnosti snimljene kadrove upada ilegalnih sjekača šume na područje na kojemu živi pleme Awa. Pleme se klasificira kao ‘nekontaktirano’, iako su neki njegovi pripadnici napuštali rezervat u kojemu žive. Organizacija Survival International, koja se bavi zaštitom plemenskih naroda, tim je povodom izdala priopćenje u kojemu upozorava da ‘samo globalni prosvjed stoji između brazilskih sjedilačkih naroda i genocida’. Ubojstvo je osudila i UN-ova visoka povjerenica za ljudska prava Michelle Bachelet, rekavši da je ono ‘uznemirujući simptom rastućeg problema nasrtaja na sjedilačke teritorije, naročito šume, od strane rudara, drvosječa i farmera u Brazilu’.

Prema nedavno objavljenom izvještaju organizacije Global Witness prošle su godine u svijetu zabilježena 164 ubojstva aktivista za zaštitu okoliša, u koje se ubrajaju i pripadnici sjedilačkih naroda, a Brazil je u toj statistici s 20 ubojstava četvrta zemlja svijeta, iza Filipina, Kolumbije i Indije. Po sektorima, rudarstvo i crpljene minerala vodeći su motiv ubojstava aktivista, a za njima slijede agrobiznis te vodni resursi i izgradnja brana.

Osim samog krčenja prašume eskaliralo je i fizičko nasilje prema pripadnicima sjedilačkih naroda pa je krajem srpnja ubijen poglavica Emyra Wajapi

Osude ovakvih zločina s najviših razina pokazuju da su globalne elite Bolsonarove nasrtaje na Amazonu počele shvaćati ozbiljnije nego što se on možda nadao, iako s uobičajenom figom u džepu kojoj je cilj da business as usual što dulje ostane na snazi. Početkom srpnja, naime, potpisan je sporazum o slobodnoj trgovini između Evropske unije i ekonomske asocijacije zemalja Latinske Amerike Mercosur. Tim će se ugovorom za Brazil stvoriti integrirano tržište od 720 milijuna konzumenata, od čega će brazilska poljoprivreda značajno profitirati. Iako dokument članicama Mercosura nameće neke standarde Pariškog klimatskog sporazuma, evropski čelnici, prema mišljenju relevantnih organizacija civilnog društva, propustili su priliku da Bolsonaru postave stroge uvjete.

Gunđanja koja su se tijekom pregovora mogla čuti od nekih evropskih čelnika i parlamentarnih zastupnika nisu rezultirala čvršćim stavom, a sam Bolsonaro ta je gunđanja lakonski otpisivao tvrdnjama poput one da je zabrinutost za budućnost Amazone ‘ekološka psihoza’ te da se ona zapravo ne tiče nikog drugog osim Brazila. U tipičnoj seksističkoj maniri Amazonu je u izjavi evropskim novinarima usporedio s ‘djevicom za kojom žude svi perverznjaci’, a kritičare diljem svijeta, među koje spada i papa Franjo, optužio da su oni ti koji je u budućnosti žele eksploatirati. Bolsonarov stav da pritisci oko upravljanja ovim resursom predstavljaju ‘zadiranje u brazilski suverenitet’ svojevrsni je pravni kuriozitet o kojemu se sve više raspravlja iz perspektive međunarodnog prava jer da je njezino preživljavanje ključno za opstanak cijele planete. Štoviše, Brazil se kao potpisnik klimatskog sporazuma iz Pariza obavezao djelovati u cilju smanjenja stakleničkih plinova, što uključuje i ponovno pošumljavanje 12 milijuna hektara teritorija do 2030.

No Pariški sporazum ne sadrži mehanizme prisile pa neki stručnjaci predlažu primjenu međunarodnih sankcija kakve su se u vrijeme ratnih sukoba uvodile protiv Angole i Sierra Leonea, iz kojih je zabranjen uvoz ‘krvavih dijamanata’, te protiv Liberije, od koje se nije uvozilo drvo. U slučaju Brazila takve bi se međunarodne sankcije mogle primijeniti protiv tamošnje poljoprivredne industrije, prije svega soje na koju otpada 12 posto ukupnog brazilskog izvoza, što ovu zemlju čini najvećim svjetskim proizvođačem ‘kraljice grahorica’ koja se koristi u proizvodnji hrane i biodizela.

Prijetnje Greenwaldu

Nakon što je lipnju portal The Intercept objavio seriju tekstova koji dokazuju kolosalnu zloupotrebu ovlasti od strane brazilskog suca Sergija Mora u cilju političke likvidacije bivšeg predsjednika Lule da Silve, jedan od osnivača portala, američki novinar Glenn Greenwald postao je žrtva Bolsonarovih prijetnji i zastrašivanja. The Intercept je na temelju dostavljene komunikacije između Mora i glavnog tužitelja Deltana Dallagnola antikorupcijsku operaciju Autopraonica razotkrio kao montirani proces kojemu je primarni cilj bio strpati u zatvor i onemogućiti sudjelovanje u izborima Luli da Silvi, koji je u to vrijeme u anketama imao znatno veću podršku od Bolsonara. Lula je u srpnju 2017. osuđen na 12 godina zatvora zbog korupcije iako za to nije bilo dokaza.

Bolsonaro je nakon objave tekstova Greenwaldu osobno prijetio prvo da će ga deportirati, pa kada je uvidio da to nije moguće jer novinar već 14 godina živi u Brazilu, oženjen je i ima dvoje usvojene djece, poručio mu da će ‘završiti u zatvoru’, a zatim i najavio istragu njegovih financija. Ukoliko se takva istraga bude provodila, bit će to još jedan sukob interesa bez presedana jer će njome upravljati upravo glavni junak novinarskog otkrića, sudac Sergio Moro kojega je Bolsonaro nedavno imenovao šefom novoosnovanog ‘superministarstva’, institucije koja objedinjuje pravosudne, policijske i obavještajne ovlasti.

1/2