>

novosti logo

Šetači-preletači

U aktualnom sazivu Sabora dosad je čak dvadeset i dvoje zastupnika promijenilo stranku ili su svoju političku karijeru odlučili nastaviti kao nezavisni. SDP je ostao bez njih sedam, ali osipanja nije pošteđen ni vladajući HDZ. Najveći dobitnik je stranka Milana Bandića, koja je od jednog dogurala do deset mandata i tako postala četvrta snaga u parlamentu

Živi zid najavio je podnošenje kaznene prijave protiv dojučerašnje saborske zastupnice Hrvatske narodne stranke Marije Puh, koja se nedavno priklonila saborskom klubu Milana Bandića, kojega također čeka prijava Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa i Državnom odvjetništvu. Predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić nazvao je njezin stranački prelet zloupotrebom položaja i ovlasti i trgovinom utjecajem jer je otkriveno da je brat zastupnice, kako tvrdi Sinčić, bez javnog natječaja zaposlen u Zagrebačkom električnom tramvaju. Živozidaške sumnje u možebitnu političku trgovinu dodatno je podgrijalo nemušto opravdanje same Marije Puh koja je izjavila da ne zna otkad njezin brat radi u ZET-u, ali da je tamo zaposlen svakako prije nego što je ona službeno upoznala Bandića. ‘Stranka Milana Bandića ušla je u Sabor s jednim zastupnikom, a sada ih ima deset. Mi možemo pratiti nedvojbeni trag da su svi koji su prelazili dobili materijalne dobitke’, tvrdi pak zastupnik Živog zida Branimir Bunjac.

Riječ je o krizi parlamentarnih stranaka. Ljevica je u raspadu, hdz ima internih problema, Most ih je oduvijek imao, a za članove Živog zida nisam siguran postoji li išta oko čega se uzajamno dogovaraju – ističe Furio Radin

Ovakve indicije prisnažio je i SDP-ov zastupnik Gordan Maras koji je kazao da oni koji priđu Bandiću zauzvrat od njega nešto i dobiju: za primjer je naveo Željka Lackovića, zastupnika koji u Saboru mijenja upravo Bandića, a koji je za ovogodišnju Picokijadu u Đurđevcu iz proračuna Grada Zagreba dobio sto tisuća kuna, dok je 2011. i 2012. taj iznos bio samo 35 i 15 tisuća kuna.

Pokušaj podmićivanja izabranih predstavnika, koji svojim mandatima trguju umjesto da politiku vode u općem interesu, dosad je uspjela dokazati samo HDZ-ova vukovarska vijećnica Marija Budimir koja je u srpnju 2013. tajno snimala bivšeg gradonačelnika Vukovara Željka Sabu koji je njoj, ali i vijećniku Radivoju Đuriću, ponudio mito u vidu novčanog iznosa te položaja i zaposlenja za članove obitelji, kako bi u Gradskom vijeću podržali SDP-ovu opciju i tako osigurali potrebnu većinu za konstituiranje vijeća. Sabo je na kraju osuđen na osam mjeseci zatvora i osam uvjetno, a njegov slučaj sudski je presedan u inače poprilično raširenoj, ali teško dokazivoj kupovini zastupnika i vijećnika.

U aktualnom, devetom po redu sazivu Sabora, koji je konstituiran 14. listopada 2016., dosad je čak dvadeset i dvoje zastupnika promijenilo stranku ili su svoju političku karijeru odlučili nastaviti kao nezavisni. Potpredsjednik Sabora i saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin za Novosti kaže da je još više primjera promjene stranaka u lokalnoj politici i da se svaki slučaj mora gledati pojedinačno. Stoga se u slučaju Marije Puh ne može a priori tvrditi da je riječ o političkoj trgovini. Razloge masovnije pojave političkih preletača Radin nalazi u krizi parlamentarnih stranaka. Ljevica je u raspadu, HDZ ima internih problema, Most ih je oduvijek imao, a za članove Živog zida, kaže, nije siguran postoji li išta oko čega se uzajamno dogovaraju. To ne znači da u nekim slučajevima nema političke trgovine koja je, po Radinu, ipak više iznimka nego pravilo. Stranačka kriza odraz je dugogodišnje permanentne krize parlamentarne demokracije, koja u dosadašnjem obliku sve teže egzistira.

Tonči Kursar, profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, za Novosti kaže da je parlamentarna demokracija format koji uglavnom, riječima njemačkog sociologa Ulricha Becka, pripada ‘krajoliku industrijskog društva’ koje je manje-više prestalo postojati, osobito u Hrvatskoj. Beck je davno ustvrdio da su stranke ‘dinosauri industrijske epohe’ ili ‘muzeji koji vladaju’.

Političke stranke u pravilu nagrađuju za ‘vjerno služenje’ svoje članove i pristalice svakojakim položajima. One će, kako god se sutra ‘ukalupile’, uvijek pronaći način da se to ostvari, iako ne uvijek u onom obimu u kojem su to namjerile – kaže Tonči Kursar

- To se odnosi i na stranke za koje želimo vjerovati da i dalje zastupaju ‘klasne’ i ‘staleške’ interese. Ako utvrdimo da to možda nije slučaj, često ih prozivamo da se trebaju vratiti svom programskom, klasnom korijenu. Cijelo desetljeće kod nas traju konkretni eksperimenti s oblicima političkog djelovanja koji se nastoje odmaknuti od standardne forme stranke. Kao alternativa se najavljuju fluidni i dinamičniji oblici u skladu s mrežnim oblicima komuniciranja današnjice. Pored bolje prilagođenosti tehnologijskim dostignućima, oni bi trebali pomoći da se s politike skine moralna stigma. Međutim, teško je povjerovati da će i ovako postavljena priča realno moći prekršiti ‘zakone’ političkog djelovanja na koje je ukazao još njemački sociolog Max Weber. Prvi je ‘sustav plijena’, a drugi je ‘etička izokrenutost svijeta’. U našoj je politici aktualniji ovaj prvi - kaže Kursar.

- Taj ‘zakon’ ukazuje na činjenicu da političke stranke/organizacije u pravilu nagrađuju za ‘vjerno služenje’ svoje članove i pristalice svakojakim položajima. Političke će organizacije, kako god se sutra ‘ukalupile’, uvijek pronaći način da se to ostvari, iako ne uvijek u onom obimu u kojem su to namjerile. Tome će ići na ruku i ono što Beck naziva ‘sirotinjskom individualizacijom’. Ona je posljedica činjenice da kapitalizam i njegovi sustavi socijalne sigurnosti nisu, naročito kod nas, posebno susretljivi - nastavlja Kursar.

- Stoga mnogi i dalje potrebuju solidniju materijalnu aktualizaciju mimo zakonitosti kapitalizma, a političko djelovanje to i danas omogućuje. Za Webera bi to odgovaralo činjenici da politika često privlači odnosno treba one koji dolaze iz ‘neposjedničkih’ klasa pa moraju ‘živjeti od politike’. U tom smislu ništa se ne bi trebalo promijeniti u odnosu na moderna ili predmoderna vremena - zaključuje Kursar.

Većinu onih koji moraju ‘živjeti od politike’ u ovom saborskom sazivu nalazimo u SDP-u, koji je u transferima ostao bez čak sedam zastupnika. Trend je pokrenuo Tomislav Žagar koji je stranku, nakon 17 godina vjernosti, napustio ubrzo nakon parlamentarnih izbora u rujnu 2016. Premda je izrazio želju da se (jednom) vrati u SDP, istovremeno je rezignirano zaključio da se nema kamo vratiti. Kao nezavisnog zastupnika vrbovao ga je Most jer im je, kažu saborski kuloari, brojčano bio potreban za pokretanje saborskih inicijativa. Izgleda da Most tada nije računao s osipanjem u vlastitim redovima. Tomislav Saucha, kojega Uskok tereti za lažiranje putnih naloga u vrijeme dok je bio šef kabineta premijera Zorana Milanovića, lanjske je veljače istupio iz SDP-a i ubrzo postao član Kluba HNS-a, koji podržava vladajuće. Optužnica protiv Sauche, po kojoj je oštetio državni proračun za više od pola milijuna kuna, zasad još nije ni potvrđena. Bivši požeško-slavonski župan Zdravko Ronko istupio je pak iz SDP-a polovicom ove godine, a mogućnost povratka uvjetuje time da stranku napusti Davor Bernardić. Danas je član Kluba Stranke rada i solidarnosti, Reformista i nezavisnih zastupnika. Najnoviji je SDP-ov preletač bivši predsjednik SDP-a Varaždinske županije Mario Habek, koji je nakon 20 godina članstva istupio iz te stranke. Premda ga njegova lokalna organizacija poziva da mandat vrati stranci, Habek je poručio da su ga izabrali građani i da po slovu zakona taj mandat pripada isključivo njemu, a ne stranci. Spekulira se kako bi i on mogao ući u Bandićev saborski klub. Bivši SDP-ov ministar rada Mirando Mrsić osnovao je pak novu stranku Demokrati, a nezavisni zastupnici, bivši SDP-ovci, i dalje su Milanka Opačić i Bojan Glavašević, koji se spominju u kontekstu moguće nove stranke Dalije Orešković, bivše predsjednice Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa.

Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti najveći je dobitnik zastupničkih preleta, a u tome joj nisu naštetili ni procesi što se vode protiv zagrebačkog gradonačelnika, koji je upravo oslobođen za aferu ‘Štandovi’. Već smo kazali da njegov saborski klub broji deset članova. Bandiću su prišli i bivši član Hrvatske stranke umirovljenika Kažimir Varda i Ivica Mišić iz stranke Promijenimo Hrvatsku koju vodi ekonomist Ivan Lovrinović. Otprije su članovi njegovog kluba i neki zastupnici koji su istovremeno članovi Kluba nacionalnih manjina: mađarske Robert Jankovics, koji je i predsjednik Bandićevog kluba, romske Veljko Kajtazi, češke Vladimir Bilek i zastupnica pet nacionalnih manjina Ermina Lekaj Prljaskaj.

Naš sugovornik Furio Radin nije znao kazati zbog čega su navedeni zastupnici prešli u Bandićev klub; sam je član Kluba IDS-a, kojemu je pristupio nakon što je iz te stranke isključen Damir Kajin.

- HDZ je u drugoj polovici 1990-ih iz meni još uvijek neshvatljivih političkih potreba odlučio da zastupnici manjina osim članstva u Klubu nacionalnih manjina mogu biti i članovi nekog stranačkog kluba. Ipak, da bismo bili ravnopravni s ostalim zastupnicima, najlogičnije bi bilo da i mi možemo biti samo u jednom klubu - kaže Radin.

Domeće da je u Italiji prelazak u neku drugu stranku česta pojava i da u tamošnjem parlamentu u vezi toga vlada sveopći metež.

- Ondje imate zastupnike koji su promijenili četiri ili pet stranačkih klubova u roku od dva ili tri mandata. Razlozi su od unutarstranačkih svađa, preko toga da vladajući u nekim trenucima nemaju dovoljnu većinu, do političke trgovine u nekim slučajevima. Osim toga, formiraju se nove ad hoc stranke. Ipak, najveći je detonator nezadovoljstvo u stranci u kojoj djeluju pa onda ili idu u novu stranku ili postanu nezavisni zastupnici - zaključuje Radin.

Novu stranku izabrao je i Hrvoje Runtić, koji je u ovaj saziv Sabora ušao kao član i dopredsjednik Živog zida, a nakon sukoba s čelnicima te stranke u rujnu 2016. postao je član Mosta. Također, jedan od agilnijih živozidaša bio je i Marin Škibola, koji je poslije postao član kluba Promijenimo Hrvatsku.

Stranačko osipanje zahvatilo je i HDZ, iz kojega je lani isključen bivši ministar kulture i član Predsjedništva stranke Zlatko Hasanbegović. On je zajedno s također bivšom članicom HDZ-ovog kluba zastupnika Brunom Esih političke ciljeve odlučio realizirati putem stranke pretenciozna naziva Neovisni za Hrvatsku. Dio HDZ-ovog kluba bio je i hrastovac Hrvoje Zekanović, a Plenkovićevu stranku mogao bi napustiti i Stevo Culej – Bruna Esih već mu je poželjela dobrodošlicu.

Od Bernarda Jurline do Mirka Raškovića

Devedesetih su u HDZ prelazili mnogi koji su se, to je danas posve jasno, time i materijalno i statusno okoristili. Među brojnim političkim preletačima posebno se pamti Bernardo Jurlina, koji je prešao put od istaknutog ‘lijevog’ sindikalista do HDZ-ovog dužnosnika, pri čemu je izvedenica jurlinizam postala sinonim za stranačke prebjege. I sveučilišna profesorica Gordana Rusak jedna je od poznatijih preletačica na ovdašnjem političkom nebu. Njezine kvadrileme počinju već u studenome 2015., kada je izabrana u Sabor na listi Mosta. S Dragom Prgometom potom odlazi u novostvorenu stranku Hrid, gdje se također nasukala pa se kao nezavisna zastupnica priklonila Klubu zastupnika HSLS-a, čime je poduprla vladu Tihomira Oreškovića. U siječnju 2016. prijavljena je za političku trgovinu jer je procurio njezin mail kojim je, navodno, prelazak u HSU uvjetovala zapošljavanjem svoje asistentice na plaću od deset hiljada kuna. Ipak, nisu joj dokazali krivnju, a trenutno je na funkciji zastupnice u zagrebačkoj skupštini na listi – Milana Bandića. Povijest pamti i Mirka Raškovića, bivšeg člana SDSS-a koji je navrat-nanos odlučio ‘pluralizirati’ manjinsku scenu. SDSS je napustio nakon što se predsjednici požalio na pritiske kojima je u toj stranci navodno bio izložen; u vrijeme Orešković-Karamarkove vlade službeno je, iako je to zanijekao, bio dio Kluba zastupnika HDZ-a.

1/1