>

novosti logo

Društvo Društvo

Sezona kiselih poslodavaca

Turistički uspjeh je, među inim, posljedica eksploatacije radnika i stvaranja prekarijata, kaže sindikalist Bruno Bulić. Dodaje da je u turizmu uspostavljen perfektan robovlasnički sustav koji funkcionira uz ljude koji donose zakone u korist vlasnika, a nauštrb radničke klase

U posljednjih nekoliko godina Ivana je radila sezonske poslove u jednom poznatom turističkom odredištu u Hrvatskoj. U tom je razdoblju promijenila više poslova, od konobarenja do rada u agencijama za booking, ne samo zbog potrage za boljim materijalnim uvjetima, nego i zbog odnosa poslodavaca prema radnicima. Svjedočila je svim standardnim oblicima kršenja njihovih i svojih prava, od isplate plaće na crno i neplaćenih prekovremenih sati do nepostojanja pauze, umjesto koje radnici praktički postaju batleri svojih poslodavaca, obavljajući poslove kao što su pranje gazdinog automobila. Obično je dobivala ugovore na određeno što je, između ostalog, značilo njihovo produživanje svakog mjeseca. Kod nekih je, također nezakonito, bila primorana sama uplaćivati doprinose. Radilo se bez slobodnih dana i godišnjih odmora, bez naknade za noćni i smjenski rad, za rad blagdanom i nedjeljom, od deset do 15 sati dnevno. Premda su neki poslovi podrazumijevali značajne financijske sume, uvjeti smještaja, radnog mjesta i odnos poslodavca prema radnicima ponukali su je na traženje novog. Na drugim poslovima, poput konobarskog, prosječno se zarađuje oko 4000 tisuće kuna, plus napojnice, s čime bi radnik koji nije iz tog mjesta trebao izdržati cijeli mjesec, što nerijetko uključuje troškove hrane i smještaja. Kad se zna da su čišćenje apartmana ili pomoćni poslovi u ugostiteljskim obrtima još slabije plaćeni, a za njih se obično angažiraju žene, i dalje najbrojniji radnički kadar u cijelom sektoru, postaju razvidni razmjeri nemogućnosti bilo kakve normalne egzistencije.

Fizički se radi o izrazitom trošenju, ali je psihička iscrpljenost možda još gora – kaže naša sugovornica, koja je željela ostati anonimna. Radila je, kao i toliki drugi sezonci, bez slobodnih dana, bez naknade za noćni i smjenski rad, od deset do 15 sati dnevno

- Fizički se radi o izrazitom trošenju, ali je psihička iscrpljenost možda još gora - kaže nam sugovornica, dodajući kako je imala sreću da je sama pronalazila smještaj, jer ono što pojedini poslodavci nude sezoncima izvan je svakog ljudskog dostojanstva.

Pored radnice s početka priče, navedeni opis predstavlja presjek svjedočenja svih pet radnika u turizmu s kojima smo razgovarali za potrebe ovog teksta. Zajedničko im je da i ove godine diljem Dalmacije rade zajedno sa 20 tisuća drugih, koliko ih otprilike svake godine sudjeluje u turizmu tijekom ljetnih mjeseci. Obavljaju djelatnosti kuharica, konobarica, čistačica…, sve one koje je Hrvatska udruga poslodavaca uoči sezone oglasila deficitarnima, sablažnjavajući se pritom nad činjenicom da su ove godine naišli na neke radnike koji su se suprotstavili niskim standardima što postoje u dobrom dijelu hrvatskog turizma. Zapravo, pobunili su se protiv neljudskih uvjeta rada, opetovanih kršenja zakona i bazične eksploatacije.

Zbog opasnosti od gubitka posla naši sugovornici ne žele da se spominju mjesta u kojima rade, a kamoli imena poslodavaca. Boje se da će ih prepoznati, čak i ako anonimno svjedoče o svakodnevnim kršenjima radnih prava, koja poprimaju razne varijacije. U nekim slučajevima događa se i fizičko nasilje poslodavaca prema zaposlenicima s dna hijerarhijske kace. Ljudi koji rade u pojedinim booking agencijama ispričali su nam primjerice kako su poslodavci u više navrata udarali radnike i radnice ako im se ne bi svidjelo kako rade. Nitko im pritom ne može ništa zbog njihove povezanosti s lokalnim strukturama moći, koje najvećim dijelom zanemaruju njihove kaznene prijestupe.

Ovo će, prema svemu sudeći, biti još jedna uspješna godina za dobar dio poslodavaca u turizmu. Iako se u posljednje vrijeme pojavljuju priče o vlasnicima ugostiteljskih obrta koji su nezadovoljni potrošnjom klijenata, generalno je riječ o izrazito uspješnoj godini kada se uzmu u obzir dosadašnje brojke prihoda od turizma. No u pozadini većine medijskih napisa koji glorificiraju uspjehe hrvatskog turizma stoje tisuće izrabljenih radnika, koji iz godine u godinu rade u sve nepodnošljivijim uvjetima. O tome govori i sve veći broj prijava kršenja prava koje sindikatima pristižu tijekom posljednjih nekoliko godina. Među njima najučestalije su one da poslodavci ne isplaćuju plaću sukladno ugovorima, nego onu zakonski minimalno propisanu, s tim da su u nekim slučajevima radnici uskraćeni i za puni iznos minimalca. Ostatak dobivaju na ruke što je, pokazalo se, dobar način kontrole lojalnosti radnika.

- Ako šutiš, trpiš sva opterećenja i zlostavljanje gazde, dobit ćeš ostatak. Ako ne, mogao bi ostati bez dijela ili cijelog tog iznosa - kaže nam jedan sugovornik, dodajući kako je potonja metoda jedan od efikasnijih načina suzbijanja svih oblika negodovanja, a kamoli bilo kakvih sindikalnih aktivnosti.

Ovi su trendovi posebno simptomatični za manje ugostiteljske objekte, gdje su poslodavci nerijetko nenaklonjeni mogućnosti udruživanja radnika u sindikate. Ako se pak pobune ili pozovu inspekciju, mogu zaboraviti produženje ugovora na određeno vrijeme. Ako do svega i dođe, puno je neslužbenih načina na koje im se gazde mogu osvetiti. Nedavno je tako Sindikat turizma i usluga Hrvatske objavio rezultate anketiranja radnika u obrtima, gdje se često zanemaruje kolektivni ugovor za sve poslodavce. Tamo se, prema njihovom svjedočenju, ponavlja više uzoraka kažnjavanja nezakonitim uzimanjem dijelova ili cijelih plaća. Kao prekršaji se pritom tretiraju čak i slučajevi ako je gazda nezadovoljan osmijehom radnika, načinom na koji je postavio stolove na terasi ili ako nije zadovoljan stanjem na šanku.

Zbog sezonske naravi posla uvijek je bilo prekarizacije rada u turizmu, reći će sindikalni predstavnici s kojima smo razgovarali, ali njegovo povećanje i svojevrsno strukturalno cementiranje drastičnog pada radničkih prava uslijedio je nakon 2008. godine, pod izlikom financijske krize. Početkom dvijetisućitih godina, kada se liberaliziraju tržišta u Hrvatskoj i povećava interes turista, dolazi i do povećanja broja radnika zaposlenih temeljem ugovora na određeno, odnosno sezonski. To postaje svojevrsno pravilo nakon izbijanja financijske krize. Iako se turistički resor od kraha tržišta oporavio relativno brzo kada je riječ o prihodima i noćenjima, koji su svoj rekord doživjeli upravo 2008. godine, poslodavci su krizu iskoristili kao izliku za trajno rezanje stalnih radnih mjesta: svega nekoliko godina nakon početka krize taj se oblik ugovora smanjio za gotovo deset posto, ali se zato drastično i nezapamćeno povećavala količina ugovora na određeno. Ugovori na određeno često se sklapaju na razdoblje od mjesec dana, a postotak novozaposlenih radnika je veći od 95 posto kada je riječ o radu na određeno/sezonski. Posljedica je da danas na neodređeno radi manje od jedne trećine radnika, nasuprot više od dvije trećine onih koji su zaposleni sezonski.

- Stalno zaposleni su uz otpremnine cijelo vrijeme otpuštani, najviše zbog starosne dobi. Problem je što na njihova radna mjesta nisu zapošljavani drugi, školovani ljudi. Tako je došlo do smanjenja broja radnika s ugovorima na neodređeno i drastičnog povećanja sezonaca - kaže Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH).

Paralelno s tim, posljednjih se godina drastično povećava produktivnost rada. Bruno Bulić, predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, kaže kako je smanjenje zaposlenosti ključan razlog za ovaj trend, puno veći od rasta cijena usluga ili efikasnosti poslovanja. Posljedice su pritom očekivane: povećava se obujam posla radnika, s tim da zbog sve većeg fizičkog rada žene iznad 50 godina, dakle deset do 15 godina prije mirovine, imaju sve manje šanse pronaći posao. U sektoru gdje je 40 godina života bio uobičajen prosjek radnica.

- Ako je hotel imao 200 zaposlenih, kojima je davao plaće 12 mjeseci, pa su to sada prepolovili, naravno da će doći do povećanja produktivnosti. Imali smo primjerice 12 hotela u predstečajnim postupcima. Svi novi vlasnici su bili za smanjenje stalno zaposlenih. Nažalost, rast produktivnosti upravo je uzrokovan ovakvim trendovima, uz povećanje usluga i smanjenje PDV-a - ističe Bulić.

Trenutno u turizmu radi preko 60 posto ljudi koji nisu završili ugostiteljsku školu, što dovodi do toga da su gosti nezadovoljni i kvalitetom usluge i ponude. Svi pokazatelji sugeriraju kako trendovi poput malih plaća, ukidanja ili smanjenog minimalca u pravilu slabe konkurentnost, suprotno tvrdnjama poslodavaca – ističe Eduard Andrić

Napominje i da su plaće u turizmu već godinama 13 do 17 posto niže od hrvatskog prosjeka, pa su pojačani profiti u turizmu posljedica toga da radnici rade više za manje novca. Čak i kada se uspoređuje s odnosom prihoda i troškova osoblja u turizmu zemalja kao što su Španjolska, Italija i Austrija, pa i u nekim manje razvijenim turističkim destinacijama, Hrvatska znatno zaostaje na štetu radnika.

- Turistički uspjeh je, među inim, posljedica eksploatacije radnika i stvaranja prekarijata - zaključuje Bulić.

Po njemu, hrvatski je turizam najveća nevidljiva tvornica invalida rada u Hrvatskoj.

- U turizmu je uspostavljen perfektan robovlasnički sustav i on funkcionira uz ljude koji donose zakone u korist vlasnika, a nauštrb radničke klase - kaže.

No ovakav odnos između rada i kapitala poslodavcima donosi sve veće probleme. Suočeni s time da ne mogu pronaći dovoljno domaće radne snage, koja se radije odlučuje na slične, ali višestruko plaćene poslove u zapadnoeuropskim zemljama, počeli su inzistirati na povećanju kvota stranih radnika.

- Država će im to vjerojatno na koncu i dozvoliti, ali od toga, izvjesno je, neće biti ništa. Naime, zašto bi se Rumunji ili Bugari zaustavili u Hrvatskoj kada mogu raditi u zapadnijim zemljama za duplo veću plaću? - pita ovaj sindikalist, poručujući poslodavcima da će imati radnu snagu, ali u trenutku kada je počnu poštivati.

- Dajte im veće plaće, ako ništa, barem ugovore za stalne sezonske poslove, u sklopu kojih imaju mirovinsko drugih šest mjeseci u godini - navodi.

Nastavi li se ovakav odnos prema radnicima, hrvatski turistički sektor ostat će bez adekvatne radne snage, uvjeren je Andrić.

- Pored konstantnog pada radničkih prava, trenutno u turizmu radi preko 60 posto ljudi koji nisu završili ugostiteljsku školu, što dovodi do toga da su gosti nezadovoljni i kvalitetom usluge i ponude. Svi pokazatelji sugeriraju kako trendovi poput malih plaća, ukidanja ili smanjenog minimalca u pravilu slabe konkurentnost, suprotno tvrdnjama poslodavaca - ističe.

Pored toga, više međunarodnih istraživanja sugerira kako mizerne plaće i ukidanje ili smanjenje minimalca ne bi smjelo biti sredstvo kojim se pravda ‘konkurentnost’.

Obojica naših sugovornika se slažu kako je i politika zaslužna za postojeće stanje. Pored često neefikasnih inspekcija, koje su i brojčano nedostatne naspram razmjera samog sektora, i činjenice da ne postoji zakonska osnova po kojoj bi novčano značajnije bili penalizirani kršitelji radničkih prava a stimulirani oni koji ih poštuju, spominju i radno zakonodavstvo, odnosno većinu minulih vlada koje posljednje desetljeće i pol rade na fleksibilizaciji rada, uzrokujući sve značajniju pojavu obespravljenih radnika, odnosno masovno izrabljivanje.

1/3