Dubravko i ja smo zaključili da su prevodioci siročad u svijetu, i zato im je zanat, i sinhronijski i dijahronijski, iza najstarijeg zanata u svijetu. Pa smo se opet smijali sebi, u tom kafiću Loptica, i rekli da mi prevođenje mrzimo, a volimo, kao Dubravkov Katul Lezbiju