>

novosti logo

Thaci i malo jači

Haški procesi promijenit će političku sliku Kosova: odlazak Thacija, Veselija, Haradinaja i Limaja, bez obzira na to koliko ih dugo neće biti, značit će veliki udarac njihovim strankama i još će više otvoriti prostor Samoopredjeljenju Albina Kurtija, dakle upravo onome koji se najžešće suprotstavljao ustanovljenju Specijalnog suda

Više od dva mjeseca nakon održanih izvanrednih parlamentarnih izbora, na Kosovu još uvijek nije formirana nova skupštinska većina, pa onda ni nova Vlada. Najizglednija su, prema upućenima, dva scenarija. Prvi je da idući tjedan tijesnu i kompliciranu većinu sastavi koalicija PAN, to jest predizborni savez stranaka koje predvode ratni zapovjednici Oslobodilačke vojske Kosova (Demokratska partija Kosova – Kadri Veseli, s tim da je do izbora za predsjednika Republike u veljači 2016. šef DPK-a bio Hashim Thaci, Alijansa za budućnost Kosova – Ramush Haradinaj, Inicijativa za Kosovo – Fatmir Limaj): PAN je dobio 39 od ukupno 120 mandata u kosovskom parlamentu, što znači da su mu za većinu potrebne još 22 ruke. Imaju deset srpskih zastupnika i još deset zastupnika ostalih nacionalnih manjina, što je 59, pa bi im ključne mandate za većinu trebala donijeti Alijansa za budućnost Kosova Behgjeta Pacollija koja ima četiri zastupnika i Alternativa za Kosovo Ilira Dede s dva zastupnika. Pacolli i Deda na izbore su izišli u koaliciji s Demokratskim savezom Kosova odlazećeg premijera Ise Mustafe, koji ima 24 poslanika u Skupštini, ali su skloni promijeniti stranu da bi se konačno formirala vlast.

Kosovski predsjednik svjestan je da ga samo čudo može spasiti od optužnice Specijalnog suda i haškog suđenja, pa je već rezervirao odvjetničke usluge Luke Mišetića, koji je u Haagu bio šef braniteljskog tima Ante Gotovine

U toj varijanti, Ramush Haradinaj odrekao bi se ambicije da bude premijer i zadovoljio bi se funkcijom prvog potpredsjednika Vlade, a premijerkom bi postala Mimoza Kusari iz Dedine Alternative. Mimoza Kusari sadašnja je gradonačelnica Đakovice, a bivša zamjenica kosovskog premijera te ministrica trgovine i industrije: studirala je ekonomiju u Sjedinjenim Državama i radila za Svjetsku banku, pa se procjenjuje da je politički najprihvatljivije rješenje za krug zemalja koje imaju odlučujuću moć na Kosovu, a to su Amerika, Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija. Pacolli, jedan od najbogatijih Albanaca i bivši kratkotrajni predsjednik Kosova, za svoju bi stranku pritom osigurao položaj potpredsjednika Vlade te još jedno ili dva ministarstva.

Drugi scenarij su novi izvanredni parlamentarni izbori, koji bi se održali u listopadu, paralelno s redovnim lokalnim izborima, što je manje izgledno, jer bi ponovljeni izbori odgovarali samo jednoj od postojećih partija – to je Samoopredjeljenje na čelu s Albinom Kurtijem, radikalnim nacionalistom, zagovornikom ujedinjenja Kosova i Albanije te protivnikom pregovora Prištine s Beogradom. Samoopredjeljenje je na lipanjske izbore izišlo samostalno i osvojilo 31 parlamentarni mandat. Kurti se nikako ne uklapa u profil političara kojeg bi podržale zapadne ambasade u Prištini i stoga će inozemni tutori učiniti, i čine, sve da se formira vlast oko velike ratne koalicije i da se eskiviraju dvostruki listopadski izbori. Jedan od razloga međunarodnog zazora od Kurtija, a to je važno za ovu priču, jest i njegovo agitiranje protiv formiranja Specijalnog suda za Kosovo, odnosno suda za zločine OVK-a počinjene od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 2000. godine.

Koliko-toliko stabilna i relativno kooperativna vlast preduvjet je početka funkcioniranja Specijalnog suda: nakon dugotrajnog odugovlačenja i prolongiranja, krajem srpnja usvojen je Pravilnik o postupku i dokazima, što je bio ključni korak u formalnom osposobljavanju tog američko-europskog pravnog mehanizma za podizanje optužnica i vođenje procesa, a izvjesno je da će se kao optuženici pred tim sudom pojaviti i neki od ljudi koji su dosad spomenuti u ovom tekstu. No prije toga: što je, zapravo, Specijalni sud i kakva će biti njegova pozicija u odnosu na pravosudni sistem i ustavni poredak Kosova?

Kurti se nikako ne uklapa u profil političara kojeg bi podržale zapadne ambasade u Prištini i stoga će inozemni tutori učiniti, i čine, sve da se formira vlast oko velike ratne koalicije i da se eskiviraju dvostruki listopadski izbori

Riječ je o tzv. hibridnom sudu koji u pogledu forme nije organiziran po principu posebnih međunarodnih ad hoc sudova formiranih zbog istraga i suđenja za ratne zločine na području nekadašnje Jugoslavije, Ruande, Kambodže i Sijera Leonea, premda je po svemu ostalom identičan tim sudovima. Razlika je u tome što se u kosovskom slučaju formalno radi o kosovsko-međunarodnom sudu, odnosno o specijaliziranom tužilaštvu te specijaliziranim sudskim vijećima, uključujući i takvo vijeće u Ustavnom sudu, uklopljenima u pravosuđe Republike Kosovo, s tim da kosovska pravosudna tijela neće imati nikakvog utjecaja na konkretno djelovanje Specijalnog suda u bilo kojem segmentu. Razlika je i tome što će ovaj sud, koji bi trebao postojati osam godina, biti financiran iz budžeta Europske unije, dok MKSJ financiraju Ujedinjene nacije. To da Kosovo neće imati nikakvog upliva na Specijalni sud prva je i najvažnija sličnost tog suda s Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Drugo što povezuje ta dva mehanizma jest činjenica da će i Specijalni sud za Kosovo raditi u Haagu, a onda i to što su svi tužioci i suci strani državljani, s tim da je Amerika dominantna u tužiteljskom dijelu, dok je EU nešto zastupljenija u sudskim vijećima. Predsjednica suda je bugarska pravnica Ekaterina Trendafilova, glavni tužitelj je David Schwendiman.

Specijalni sud za Kosovo, dakle, jest formalno ublaženi Haški tribunal koji poznajemo, a Sjedinjene Države i četiri spomenute europske zemlje odlučile su se za presedansko ublažavanje da bi donekle otupile otpor javnosti i političke elite Kosova prema suđenjima za zlodjela OVK-a nad tamošnjim Srbima, ali i Romima i pripadnicima još nekih manjinskih etničkih grupa, kao i prema političkim suparnicima: željelo se izbjeći prigovore da međunarodna zajednica sudi Kosovu i ljudima koje se ondje doživljava ratnim herojima i osloboditeljima te stvoriti, makar i lažni, dojam da Kosovo sudjeluje u kaznenom progonu svojih ratnih zločinaca; željelo se, naravno, tim kozmetičkim manevrom omogućiti i da kosovski političari lakše progutaju neminovnost procesuiranja vlastitih zločina. Nije se time postiglo puno, osim što je sud, eto, osnovan i što počinje raditi: da je Kosovo htjelo i bilo sposobno suditi najvišim časnicima OVK-a, onda ne bi bilo potrebno osnivanje dislociranog Specijalnog suda, čiji će, inače, najveći problem biti u osiguravanju svjedoka optužbe i u pružanju zaštite tim svjedocima.

Optužnice koje će se uskoro početi podizati dijelom se baziraju na nalazima posebnog izvjestitelja Vijeća Europe Dicka Martyja, švicarskog senatora, iz 2010. godine. Marty govori o stotinama etnički i mafijaški motiviranih ubojstava, nestanaka i otmica, kao i o mučenju i protjerivanju nealbanskog stanovništva, a najveću odgovornost pripisuje tzv. Dreničkoj grupi unutar OVK-a koju su činili Hashim Thaci, Kadri Veseli, Fatmir Limaj… Još uvijek nije poznato hoće li specijalni tužitelji prvo krenuti s optužnicama protiv manje važnih izvršitelja i nižih zapovjednika ili će početi s politički krupnim i utjecajnim ličnostima, ali nitko ne sumnja da će na jednoj od optužnica biti ime aktualnog kosovskog predsjednika Thacija, kojeg se sumnjiči da je naređivao, a katkad i osobno nadgledao, zločine svojih vojnika. Kosovski predsjednik svjestan je da ga samo čudo može spasiti od optužnice Specijalnog suda i haškog suđenja, pa je već rezervirao odvjetničke usluge Luke Mišetića, čovjeka iz američkog Squire Patton Boggsa, koji je u Haagu bio šef braniteljskog tima Ante Gotovine. Sva je prilika da će biti optužen i Ramush Haradinaj, ratni zapovjednik OVK-a i bivši kosovski premijer, a ista sudbina čeka i njegovog brata Dauta. Agim Ceku, brigadir Hrvatske vojske i general OVK-a, također se spominje kao siguran putnik za hašku ćeliju: on se za odvjetnika raspituje u Hrvatskoj. Optužnice se spremaju i protiv Xhavita Halitija, Rexhepa Selimija, Bislima Zurapija

Haški procesi protiv ovih ljudi promijenit će političku sliku Kosova: odlazak Thacija, Veselija, Haradinaja i Limaja, bez obzira na to koliko ih dugo neće biti, značit će veliki udarac njihovim strankama – Demokratskoj partiji Kosova, Alijansi za budućnost Kosova i Inicijativi za Kosovo – i još će više otvoriti prostor stranci Samoopredjeljenje Albina Kurtija, trenutačno jedinoj pravoj opoziciji političkom savezu ratnih zapovjednika. Tako bi se moglo dogoditi da najveću političku korist od akcija Specijalnog suda bude imao čovjek koji se najžešće i najotvorenije suprotstavljao ustanovljenju tog suda, no to sigurno imaju na umu i veleposlanici onih pet zemalja ključnih za situaciju na Kosovu, a oni inzistiraju da se što prije počnu podizati optužnice za ratne zločine i da se krene sa suđenjima, odnosno da Kosovo počne uspostavljati pravni poredak i neke od osnovnih mehanizama države. Oni, također, inzistiraju na nastavku dijaloga Beograda i Prištine, a to bi s Kurtijem kao najmoćnijim čovjekom u vlasti i s radikaliziranom političkom i javnom scenom bilo praktički nemoguće. Plan je, po svemu sudeći, da se Vlada i parlamentarna većina – koje bi mogle biti sastavljene do kraja kolovoza – održe što duže, unatoč optužnicama i potresu koji će izazvati optužnice: računa se da je za sve uključene bolja opcija da postupci protiv Thacija i drugih započnu dok je vlast u rukama ljudi koji će i dalje slušati Thacija i suoptuženike, ali računica je riskantna em zbog tijesne parlamentarne većine, itekako ovisne o srpskim i manjinskim glasovima, em zbog teške ekonomske situacije i razgranate korupcije, što je idealno pogonsko gorivo populističkim partijama poput Kurtijeve koju se neće moći dovijeka, umjetnim rješenjima, držati podalje od vlasti.

1/2