Križ umjesto antifašističkog spomenika uobičajena je pojava u zadnjih 30 godina historijskog revizionizma. Na kartu trendovskih izmjena ideoloških simbola uvrstilo se i mjesto Oljasi, poznato kao selo s popisa za evakuaciju stanovništva srpske nacionalnosti iz jednog od najkompromitiranijih dokumenata devedesetih, poznate "Naredbe" Kriznog štaba Požege.

U Oljase, selo s hrvatskim i srpskim stanovništvom, dio Srba ipak se vratio, ali stradao je spomenik žrtvama fašizma, odnosno ustaškog režima, podignut 1967. u čast 44 poginulih i ubijenih partizana i civilnih žrtava srpske nacionalnosti iz tog mjesta. Ispred društvenog doma, na općinskom zemljištu, skoro tri decenije stajalo je prazno postolje, bez ikakvog spomenika. Nekolicina mještana Oljasa odlučila je nedavno postolje popuniti drvenim križem, za što im je trebao i traktor s prikladnim priključkom. Iako je Hrvatska po Ustavu sekularna država koja se bazira na antifašizmu, načelnik Općine Velika Robert Hofman amenovao je postavljanje križa.

- Seljani su htjeli uljepšati svoje mjesto, postaviti križ. Sami su se udružili, organizirali, financirali. Zašto da ne? Sad je ljepše. Pa mi smo katolička država, ne vidim u čemu bi bio problem. Kad je bio rat, imao sam 20 godina, bio sam u njemu, ali ne znam kakva je ondje ploča bila postavljena - kaže za Novosti Hofman, dodajući da "30 godina nitko od antifašista nije pokrenuo inicijativu za uređivanje tog postolja ili vraćanje spomenika".

- Da je srušeno bilo narednih 30 godina, nitko ništa ne bi rekao. Sad kad su ljudi pokrenuli nešto, odjednom se diže pompa, ne znam zašto. Na kraju krajeva, imat će župnik gdje posvetiti za Uskrs i Božić. Ja dobro surađujem sa Srbima. Kod zgrade općine imamo spomenik antifašizmu, devastiran je, ja ću ga obnoviti. To treba poštovati, to je sve naša prošlost. Ako čovjek ne zna kakva mu je prošlost, nema ni budućnost - govori Hofman.

Da ovakva zamjena simbola neće doprinijeti zbližavanju rimokatolika i pravoslavnih vjernika požeškog kraja smatra Vinko Tadić, profesor povijesti i predsjednik Povijesnog društva Požega.

- Razmišljajući o tom činu, dobronamjernom čovjeku nameće se niz pitanja. Zašto je baš na tom mjestu postavljen križ koji pripada rimokatolicima? Jesu li pokretači te inicijative znali da je tu nekada bio spomenik palim borcima Narodnooslobodilačkoga rata i žrtvama fašizma? Kao rimokatolik zaista ne mogu pronaći opravdan razlog za podizanje križa baš na tom lokalitetu - kaže Tadić.

- Podržavam i razumijem potrebu vjernika da ističu svoje simbole, ali zašto na mjestu gdje spomenuti križ ipak ne pripada? Postolje je bilo trag da je na tom mjestu nekada bio spomenik sa zvijezdom petokrakom koji je potonuo u zaborav. Postavljanje križa na njegovu postolju probudilo je sjećanja na uništene spomenike poginulim borcima i ubijenim žrtvama. Javile su se poznate emocije i dileme - navodi Tadić.

Ističe da tamošnji Srbi i Hrvati, s kojima je razgovarao o spornoj izmjeni, nemaju ništa protiv postavljanja križa te da čak podržavaju tu inicijativu, ali također smatraju da odabrano mjesto nije primjereno. Požeški paroh Nikola Petrović smatra da taj lokalitet, iako uništen, predstavlja važno mjesto pamćenja Srba tog dijela Požeške kotline.

- Srpska pravoslavna crkva spremna je pokloniti nekoliko kvadratnih metara crkvenog zemljišta za postavljanje križa. Izražavam nadu da će inicijatori postupiti razumno. Srbi tog kraja masovno su sudjelovali u Narodnooslobodilačkoj borbi. Antifašizam je važan dio identiteta Srba u Slavoniji. To je neraskidiva nit koja nas povezuje s Hrvatima i drugim narodima Zlatne doline - poručuje paroh Petrović.