>

novosti logo

Kronika Kronika

U Gomirju nema nezaposlenih

Novosti u Gorskom kotaru, u mjestu koje se diči čuvenim manastirom: ‘Tu su dvije privatne pilane, šumarija, dvije trgovine, prijevoznik, razne privatne tvrtke, OPG-ovi i apartmani. Radišni smo, poduzetni i plaćamo poreze’, kaže Anđelka Mamula, zamjenica gradonačelnika Vrbovskog

Na spomen riječi ‘Gomirje’, najveći broj ljudi prvo pomisli na najzapadniji srpsko-pravoslavni manastir u Evropi koji ove godine obilježava 420 godina postojanja i 300 godina od izgradnje crkve Sv. Jovana preteče u sadašnjem obliku. Tek onda pomisle na mjesto u Gorskom kotaru, čijih 300 stanovnika, najvećim dijelom Srba, živi svakodnevicu bez diskriminacije, u suživotu i suradnji s većinskim narodom.

Broj stanovnika Gomirja od 1995. lagano opada; kao rezultat demografskih kretanja, između ostalog iseljavanja dijela mlađih ljudi. Tako je po popisu stanovništva 2011. Gomirje imalo 343 stanovnika, ali se broj u zadnjih nekoliko godina još smanjio. Ipak, Gomirje se može pohvaliti podatkom da nema nezaposlenih; ljudi rade u Vrbovskom, Ogulinu i okolnim mjestima, Zagrebu, Rijeci, pa i mjestima u Sloveniji koja je nedaleko odavde. Zbog toga izjave nekih stanovnica Gomirja djeluju vrlo optimistično uz njihova uvjerenja da mjesto koje je vrlo povezano s manastirom, itekako ima perspektivu.

Anđelka Mamula, zamjenica gradonačelnika Vrbovskog živi upravo u Gomirju. Podsjeća da Grad Vrbovsko obuhvaća također Severin na Kupi, Lukovdol i Moravice.

Iako je obnovljen Dom kulture, ranije je bilo više manifestacija, a i kud Gomirje se osipa, tako da je ostao na 20 do 30 članova najmlađe skupine – kaže Nikolina Kosanović

- U Vrbovskom su po zadnjem popisu živjela 5.073 stanovnika; naše je učešće 35.11 posto i konzumiramo sva prava po pitanju manjina. Vlasti u Vrbovskom ne zapostavljaju Gomirje, možda sva naselja na dobivaju iz proračuna u dlaku jednako, ali ako iskrsne neki problem, on se promptno rješava, tako da nitko nije ciljano izostavljen. U Gomirju nema nezaposlenih - tu su dvije privatne pilane, šumarija, dvije trgovine, prijevoznik, razne privatne tvrtke, OPG-ovi i apartmani. Radišni smo, poduzetni i plaćamo poreze - kaže Anđelka, ističući da je manastir duhovni centar u koji dolaze brojni posjetioci.

- Turistička zajednica koja pokriva sva naselja, uključila je Gomirje usvoje programe i na svoju web stranicu – kaže, ističući da je ranije bilo više poljoprivrednika, ali kod OPG-ova se mogu kupiti svježe mlijeko sir, krumpir i jaja. Mladih u Gomirju ima ali ne kao ranije, iako ima potrebe za radnim mjestima, doduše ne toliko za visokoobrazovanima koji su ionako otišli u evropske zemlje ili u veće gradove.

Zbog blizine autoputa, mnogi svakog dana odlaze u Rijeku na posao. Odlaze i u Sloveniju, gdje rade u proizvodnji ili manje složene poslove; odnosno isti posao koji bi radili ovdje, ali su puno bolje plaćeni. Mamula dodaje da gradske vlasti donose mjere za poticanje stanovnika na ostanak – kao što je pomoć mladim obiteljima za novorođeno dijete, kao i pri kupnji nekretnina. Tim se obiteljima daje 100.000 kuna ali uz rigorozne uvjete koje moraju ispuniti; zbog toga nije bilo većeg odziva, a iz Gomirja se nije nitko javio.

- Papirologiju rješavamo u Vrbovskom koje je udaljeno šest kilometara, dok u Ogulin, udaljen 14 kilometara, idemo u trgovinu jer su tamo trgovački lanci. U kupovinu se ide i u Karlovac, dok je Rijeka rezervirana za liječničke specijalističke preglede, iako ima i doktora koji dolaze u Vrbovsko. U Vrbovskom je Dom zdravlja, ali srijedom zbog starijih ljudi doktor dolazi i u Gomirje, dok je Hitna pomoć dobro organizirana, tako da se ljudi ne žale. Organizirana je patronažna služba pomoći starijima, a zimi se organizira čišćenje puteva u nadležnosti Primorsko-goranske županije ili Grada. Vrlo se rijetko događa da zbog snijega ne možete krenuti u nekom od željenih pravaca. U mjestu ima dosta udruženja, među kojima i DVD Gomirje čija sam članica; ima nas 120, ali ne gasimo svi požare, već svatko doprinosi na svoj način – govori Mamula.

Naglašava da učenici područne škole ‘Desanka Trbović’ u kojoj se održava nastava od 1. do 4. razreda, njih desetak, pohađaju C model. U januaru je školu posjetio generalni konzul iz Rijeke i svima podijelio torbe, a kako imaju jednog učenika koji pohađa katolilcki vjeronauk, pa zbog njega dolazi kateheta iz Ogulina, torbu je naravno dobio i on. Nikolina Kosanović, učiteljica razredne nastave u Vrbovskom, predsjednica je udruženja ‘Gomirje u srcu 1599.’

- Udruženje je osnovalo nas osam entuzijasta, dijelom i zbog toga što se druga udruženja osipaju, ne zbog gubitka interesa, nego zbog odljeva stanovništva. Željeli smo da ponovo potaknemo druženje među stanovnicima Gomirja, ali i s ostalima koji dolaze nama. Sada imamo tridesetak članova koje preko Facebook stranice redovito obavještavamo o našim aktivnostima. Kroz udrugu ćemo pokušavati organizirati što više kulturnih događanja kako bi ljudi, družeći se, vjerovali u budućnost, a da se ne osvrću na prošlost – kaže Nikolina. Naravno, okupljaju se oko manastira jer je to njihova duhovna okosnica.

- Najnovija akcija je Kino na otvorenom koje smo ostvarili s Mrežom kina na otvorenom (Kinodok) jer smo jedno od 27 susjedstava Rijeke kao evropske prijestolnice kulture 2020. Organizatori nisu htjeli ostati samo na području grada, nego su programe i aktivnosti podijelili na prostoru cijele Primorsko-goranske županije i to po mjestima odakle su stigli najzanimljiviji prijedlozi. Tako su osim nas za susjedstva određeni Cres, Unije, pa čak i jedan riječki neboder - priča Nikolina i dodaje da slijede druge projekcije hrvatskih dokumentarnih filmova. No žali što se sadržaji za mlade gase.

- Iako je obnovljen Dom kulture, ranije je bilo više manifestacija, a i KUD Gomirje se osipa, tako da je ostao na 20 do 30 članova najmlađe skupine koja jednom godišnje ima program u Domu. Ali imamo nogometni klub u koji su uključeni momci, ne samo iz Gomirja, nego i iz Rijeke, pa zbog toga postoji nogometni rivalitet s našim sunarodnicima iz Moravica s kojima su odnosi predivni. Zapravo, teško je zadržati mlade aktivnima, prije svega zbog posla. Muškarci rade na pilanama u Gomirju, šumariji, željeznici, neki rade u Črnomlju u Sloveniji, neki u Ogulinu, neki putuju za Rijeku… Sam prijevoz nije problem, iako nemamo autobusne linije osim za učenike kad je školska godina, a i to je isključivo za njih jer autobusi nemaju uređaj za prodaju karata. Postoji željeznica, svi mi imamo aute, pa se dogovaramo tko će koji tjedan voziti. Imamo jako dobar strateški položaj, pa smo za 40 minuta u Rijeci – govori Nikolina Kosanović. Vjeruje da će Gomirje opstati.

– Bilo bi šteta da sve ostane na par starijih ljudi koji bi svoja iskustva prenosili unučadi u Njemačkoj ili Irskoj - zaključuje.

Živjeti u Gomirju slično je kao u drugim dijelovima Hrvatske. Kako se u Gorskom kotaru uvijek živjelo od šuma i željeznice, tako je i danas, započinje svoju priču M.M. (podaci poznati redakciji).

- Nema kuće u kojoj nema bar jedne zaposlene osobe, a kako imamo živuće roditelje, imamo i kuće koje su napravljene prije nekih pola vijeka. Kuće i mjesto su dobro uređeni i živi se pristojno. Ljetuje se, putuje, a kako nam ni Rijeka ni Zagreb nisu daleko, među prvima smo koji možemo pogledati neku predstavu ili manifestaciju – kaže ova sugovornica. Ističe da Grad i Županija brinu oko manastira. Prije 20 godina imali su proslavu ‘okrugle’ godišnjice i otada do danas mnogo je toga obnovljeno, pogotovo jer je manastir ne tako davnih žezdesetih godina prošlog stoljeća bio u ruševnom stanju s jednim parohom, dok su se monahinje tek okupljale.Vjerski život je intenzivan, a osim dolazaka vjernika, dolaze i brojni turisti jer voditelji u svojim agencijama imaju manastir u svojim rutama. Jedna od stanovnica je i Natalija kojoj Gomirje znači sve.

- Mnogi moji vršnjaci su otišli u Zagreb ili Rijeku; ja sam ostala jer volim ovdje živjeti u lijepoj prirodi i miru, u svom dvorištu, bašti i cvijeću. Svaki dan idem na rad u Vinicu u Sloveniji i vraćam se ovdje. Ovdje su svi sadržaji koji nam trebaju: kupimo ono osnovno ili popijemo kavu, a za sve ostalo, s obzirom da smo mobilni, nije problem otići drugdje. Bilo bi lijepo da ima više mladih, ali oni su se raštrkali. Više razrede osnovne pohađaju u Vrbovskom, srednju školu u Ogulinu, Moravicama, Rijeci ili nekom drugom gradu, kao i fakultete, pa tu počinje udaljavanje.

- Ali ja ne mogu otići. Živim za ovaj manastir i imam ljubav prema ovoj svetinji i Bogu. Možda neki u Gomirju nisu do kraja svjesni njene duhovne vrijednosti, ali dolaze ljudi iz drugih krajeva zemlje, pa i iz Ljubljane da pomognu koliko i kako mogu. Gomirje jest i uvijek će biti duhovno sjedište, ali svakako treba biti i turistička destinacija kako bi se drugi upoznali s našom vjerom i historijom. Tu smo dugo godina i kod nas nije bilo rata; mi smo za mir i to treba često isticati kao pozitivan primjer - kaže Natalija.

420 godina manastira

S Natalijom, našom sugovornicom u reportaži, koja kaže da zbog ljubavi prema rodnome mjestu jednostavno iz njega ne može otići, umnogome bi se složili učesnici skupa ‘420 godina Manastira Gomirje – Srbi u Gorskom kotaru u historijskoj i savremenoj perspektivi’ održanog 6. jula u ovom duhovnom sjedištu Gornjokarlovačke eparhije SPC.

Potpredsjednik ‘Prosvjete’ Siniša Tatalović naglasio je da taj skup može pomoći u proučavanju historije Srba u Hrvatskoj koja je od doseljavanja krajem 16. vijeka bila vrlo zanimljiva jer život na ovom području nije bio lagan. Naglasio je važnost 1657. godine kad su pravoslavni Srbi od plemićke porodice Frankopan kupili ovo područje, a tadašnja vlast dala im je visoku razinu samostalnosti.

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer naglasio je se na skupovima kao što je ovaj u Gomirju nastoje utvrditi i prezentirati historijske činjenice koje bitno pomažu u borbi za istinu koja se u posljednje vrijeme često interpretira na razne načine.

- Danas je teže no ikada biti Srbin u Hrvatskoj i to ponajprije stoga što odlaskom srpskog stanovništva u veće gradove, a to je slučaj i u Gorskom kotaru, dolazi do gubljenja nacionalnog identiteta - rekao je predsjednik gradskog VSNM-a Milan Vukelić. Zamjenik župana Petar Mamula naglasio je da je želja ljudi ovog kraja da na iznimno bogatoj i raznovrsnoj baštini grade budućnost.

- Devedesetih je na ovom području očuvan mir zahvaljujući uspješnoj komunikaciji, a danas kad su mogućnosti komunikacije još veće, treba i dalje razvijati suradnju i suživot - rekao je Mamula.

- Skupovi ovakve vrste pomažu u borbi za ostvarenje građanskih prava naroda koji u ovom kraju ima povijest dužu od četiri veka, ali i da se rasvetli uloga Srba u Gomirju i Gorskom kotaru - kazao je Goran Petrović, generalni konzul Srbije u Rijeci. U ime odsutnog vladike Gerasima skup je otvorio protojerej-stavorofor Mića Kostić, arhijerejski namjesnik plaščanski i riječki paroh.

Čedomir Višnjić iz ‘Prosvjete’ govorio je o SPC u Hrvatskoj i Jugoslaviji, naglašavajući da je Crkva bila agens stvaranja srpskog naroda, dok je Željko Bartulović s Pravnog fakulteta u Rijeci izlagao o povlasticama SPC-a i stanovništva u 17. i 18. vijeku. Po njegovim riječima, pitanje privilegija zavisilo je od situacije. Kad su trajali ratovi, bilo je mnogo obećanja, ali kad je potpisivan mir, radilo se na ukidanju povlastica.

Dušan Marinković govorio je o prezentaciji kulture Srba iz Hrvatske na akademskom nivou, dok je Zoran Stanković priačao o izvorima za historiju Gornjokarlovačke eparhije u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Filip Škiljan izlagao je o istraživanju o svakodnevnom životu stanovnika Gorskog kotara i između dva svjetska rata, uz primjere srezova Vrbovsko, Ogulin, Delnice i Čabar.

- Ukupno 17 muškaraca i sedam žena, Hrvata i Srba, koji su govorili o svojim djetinjstvima, druženjima, vjenčanjima, sajmovima, bolestima i kako je izgledao život po godišnjim dobima. Miran Komac iz Ljubljane govorio je o Srbima u Beloj Krajini i njihovom odnosu prema dobivanju statusa nacionalne manjine, kao i o njihovim vezama sa Srbima u Gorskom kotaru.

Igor Drvendžija iz Arhiva Srba u Hrvatskoj posvetio je govormirovnim akcijama za suzbijanja rata i sukoba u Gorskom kotaru ratnih 1990-ih.

1/5