Kako komentirate to što je Državno odvjetništvo pokrenulo reviziju rada i odluka općinskih i županijskih državnih odvjetništava zbog neprocesuiranja kaznenih djela poticanja na nasilje i mržnju?
Unazad nekoliko godina DORH u svojim godišnjim izvještajima o radu, doduše ukratko, daje statistiku rada na zločinima iz mržnje. No, to svakako nije dostatno jer se iz ukupnog broja takvih predmeta ne vide konkretna kaznena djela počinjena s kvalifikatornim elementom – mržnjom. Sada je očito DORH osvijestio probleme rada državnih odvjetništva ili nedovoljnog rada i razumijevanja pojedinih kaznenih djela. Isto tako, iz priopćenja DORH-a od 7. listopada 2015. godine vidi se da traže podatke od državnih odvjetništva o broju meritornih državnoodvjetničkih odluka za kazneno djelo iz čl. 325. KZ (poticanje na nasilje i mržnju). Očito da DORH nije zadovoljan radom općinskih i županijskih državnih odvjetništava. Vjerujem da to nezadovoljstvo djelomično proizlazi iz nedovoljnog razumijevanja konkretnog kaznenog djela, a djelomično, vjerojatno, i zbog načina rada pojedinih državnih odvjetništava, gdje se ne radi o pomanjkanju znanja, već, rekla bih, profesionalnosti i objektivnosti.
Što očekujete od ove revizije, kakve će rezultate dati?
Vjerujem da će DORH morati načiniti dubinsku analizu podataka koji će mu biti dostavljeni. Kao i u drugim predmetima, bit će potrebno vrlo jasno reći općinskim i županijskim državnim odvjetništvima gdje griješe. Osim toga, proces ujednačavanja prakse, što se između ostalog spominje u priopćenju DORH-a, slijedi na kraju kad praksa već postoji. Za sada mislim da postoji premalo procesuiranih predmeta. To ne znači da kaznenih djela nije bilo, ali pitanje je kako su istražena i kako su kvalificirana.
Revizija je zatražena nakon odbacivanja kaznene prijave protiv Hrvoja Šarića koji je u maju ove godine na Facebook stranici Zagreb Pridea napisao ‘Pedere u logore’.
Budući da svatko od nas ima svoj sustav vrijednosti, svatko procesuira rečeno na vlastiti način. No, postoje vrijednosti koje su u jednom društvu, a posebice u demokratskom, neupitne. Jedna od njih je poštovanje različitosti, pravo na različitost, pravo na slobodu izbora. Kod nas je, nažalost, postalo uobičajeno da se na različitim portalima i društvenim mrežama različito komentiraju i opravdavaju pojedine izjave, geste, ponašanja. Raspon takvih komentara je začuđujući, od izjave navedene osobe i pozdravljanja publike na sportskim natjecanjima, do mjerenja visine kukuruza i priče o elegantnosti crne boje. To samo govori da sustav vrijednosti ne postoji, da je moral za jedan dio populacije misaona činjenica. Mnogi koji sebe žele prikazati moralnom vertikalom ustvari su karikature stvarnosti. Mladi ljudi tako dobivaju različite zbunjujuće poruke. I ne samo mladi. No, za odrasle osobe se očekuje da imaju jasno formiran sustav vrijednosti. Nisam tako optimistična i sigurna u tu premisu, jer mi ono što čujem i vidim ne ulijeva puno nade. Bojim se da ljudi svoje frustracije miješaju s manipulacijama iz različitih medija, da pojedinci duboke povrede i nepravde koje su učinjene njima ili bliskim im osobama, na žalost, ne procesuiraju, već dopuštaju, često nesvjesno, da se njihovom boli manipulira.
Svidio mi se spot koji sam neki dan prvi put vidjela na jednoj od televizija, a koji upozorava roditelje na to što njihova djeca gledaju, kako se ponašaju sa svojim vršnjacima, što čine u igri. Smatram da bi više takvih spotova, više rada pedagoga s djecom i roditeljima, kao i više emisija u kojima se promiče nenasilje, kultura dijaloga i ophođenja prema sugovorniku, te više angažmana poznatih osoba i to upravo na poticanju tolerancije, sigurno dalo rezultate.
Posljednji zločin iz mržnje nedavno je počinjen u centru Zagreba kada se smrću prijetilo 29-godišnjem državljaninu Gambije, zagrebačkom studentu, dok je Zagrepčanin koji ga je štitio pretučen. Kakvu sliku taj događaj daje o stanju u društvu?
I taj slučaj, kao i drugi slični, vjerojatno su uzrok DORH-ove reakcije i traženja izvješća o radu na zločinima iz mržnje. Ne znam kako je kvalificirano konkretno djelo, stoga teško mogu komentirati postupak suca istrage. Nažalost, žrtva zločina iz mržnje, kao i ostalih kaznenih djela, donedavno nije bila dostatno tretirana niti je uvažena njezina bol i patnja. To je činjenica s kojom su se žrtve susretale i još se uvijek ponegdje susreću tokom sudskih procesa, u kojima se vrlo često može steći dojam da se žrtvu tek usputno spominje. Kod zločina iz mržnje, nažalost, ne strada samo žrtva. Svakako strada fizički i psihički, ali efekti djela imaju posljedice za žrtvinu obitelj, krug bliskih osoba. Obično počinitelji takvih kaznenih djela žele poslati poruku širem krugu, a žrtva može biti nasumično izabrana. U slučaju iz Zagreba mogu pretpostaviti što je bio pravi razlog napada, ali je poruka, vjerojatno trebala biti upućena široj populaciji. Osim toga, bilo bi interesantno vidjeli iz kakvog miljea dolazi napadač. Nadam se da će nadležna policijska postaja i DORH sve korektno istražiti.
Prema kojoj skupini su zločini iz mržnje u Hrvatskoj najčešće bili usmjereni?
Iz mojih saznanja, dakle onoga što znam iz medija i što čujem od ljudi koje susrećem, žrtve su najčešće pripadnici nacionalnih manjina, a potom ljudi drugačije seksualne orijentacije, rodne i spolne pripadnosti od, uvjetno rečeno, većine. Nažalost, pomanjkanje dobrog ukusa, kućnog odgoja, kao i pomak sustava vrijednosti i dvostruke poruke koje se šalju, uz frustracije pojedinaca, koje uz pomoć medija postaju vidljive svekolikom puku, a često su usmjerene na poticanje mržnje, doprinose iskazivanju mržnje prema drugima i drugačijima. Nereagiranjem nadležnih institucija ili naknadnim reagiranjem, otvara se prostor beskrajne manipulacije. Mnogi si uzimaju za pravo komentirati, opravdavati, poticati ispade mržnje, govora mržnje, ksenofobije. Društvene mreže su također vrlo pogodan medij putem kojeg se nekontrolirano širi govor mržnje. Pojedine lokalne televizije do neukusa šire netoleranciju, isključivost.
Radite na projektu ‘Stručno osposobljavanje pravosudnih i policijskih djelatnika o zločinu iz mržnje’. Hoće li on utjecati na smanjenje broja ovakvih zločina?
Duboko vjerujem da ćemo ovim projektom postići napredak. Projekt se provodi na području Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije. Zamislili smo ga tako da radimo sa sucima, tužiteljima i policijskim djelatnicima, koji rade ili će tek raditi upravo na kaznenim djelima počinjenim iz mržnje. Kroz uvodna predavanja stručnjaka za zločin iz mržnje sudionici dviju dvodnevnih radionica će se upoznati s međunarodnim izvorima, međunarodnom praksom rada na zločinu iz mržnje. Potom će im biti prezentirana reforma domaćeg kaznenog zakonodavstva o kaznenim djelima počinjenim iz mržnje. Tokom radionica bit će analiziran Kazneni zakon RH, praksa domaćih sudova, stavovi Vrhovnog suda RH i pojedini predmeti vođeni protiv RH pred Europskim sudom za ljudska prava. Ponudili smo Policijskoj akademiji da njihovi stručnjaci za zločin iz mržnje na drugoj radionici budu predavači koji će sudionike upoznati s Protokolom o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, praksom hrvatske policije u istraživanju i otkrivanju zločina iz mržnje, o radu sa žrtvama, radu na prevenciji tih djela. Želimo dovesti i stručnjaka iz njemačke policije, koji bi nam pokazao model rada iz Savezne Republike Njemačke. Mislim da rad s pravosudnim i policijskih djelatnicima otvara nove mogućnosti i da može donijeti samo dobro. Smatram da se ovakvim projektima otvara prostor za usvajanje specifičnih znanja, bolje shvaćanje važnosti rada na istraživanju, optuživanju i procesuiranju tih djela. Posljedično, shvaća se i važnost rada na prevenciji, traže se novi načini rada i otvara se prostor novim idejama.
