>

novosti logo

Društvo Društvo

Za preimenovanje nespremni

Zagreb, Petrinja, Dubrovnik, Bjelovar, Pakoštane, Slavonski Brod, Vinkovci, Jasenice i Pleternica neki su od hrvatskih gradova i mjesta čije ulice nose imena pripadnika i ideologa ustaškog pokreta. Iako ga je Ustavni sud 2017. proglasio neustavnim, još uvijek nije promijenjen ni naziv Ulice 10. travnja u Slatinskom Drenovcu

Pamtimo kao da je bilo jučer kada je ondašnji SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk 2013. godine najavio sudski obračun s ulicama koje su još početkom 1990-ih, ukazom nove vlasti, u nekoliko gradova i općina pronijele ime ustaškog doglavnika i ratnog zločinca Mile Budaka, kao i s Ulicom 10. travnja, koja direktno aludira na dan proglašenja zločinom prožete Nezavisne Države Hrvatske. Sedam godina poslije ministar bogoštovlja i nastave u prvoj endehazijskoj vladi te također ministar vanjskih poslova Budak i dalje je čvrsto uzemljen na jugu i istoku zemlje; ulice nazvane imenom pisca ‘Ognjišta’, ali i potpisnika rasnih zakona pod kojim su ubijene na hiljade Srba, Roma, Židova i ustaškom režimu nepoćudnih Hrvata pronalazimo u općinama Pakoštane i Lovinac, u Pleternici, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Jasenicama, naselju Ruščica u slavonskoj općini Klakar te na Pagu. Jedan bespravno sagrađeni mul u Bilicama kraj Šibenika također je u međuvremenu, 2016. godine, nazvan njegovim imenom, pri čemu je načelnik Bilica Josip Ćaleta Car poručio da niti jedna državna institucija nije na takvo što uložila prigovor.

Imenovanje dijelova naselja ne samo datumima, već i imenima istaknutih ustaških dužnosnika i figura promovira rasističku i nacističku ideologiju na način koji je neprihvatljiv Ustavu – kaže Ana Horvat Vuković

Službeno je nakon Baukove inicijative po prstima dobila tek Ulica 10. travnja u Slatinskom Drenovcu u općini Čačinci, nakon što je Ustavni sud iznimno omogućio Vladi da mu izravno pristupi sa zahtjevom za ocjenom ustavnosti općeg akta jedne jedinice lokalne samouprave, proglasivši potom 2017. godine naziv dotične ulice neustavnim. No poštuje li se ondje odluka suda i egzistira li i dalje sporna ulica? Poslali smo upit općini, zaprimivši njihov krajnje samozatajan, ali gotovo očekivan odgovor: ‘Poštovani, Općinsko vijeće nije donijelo odluku o preimenovanju ulice.’

Osim što u Čačincima ne poštuju Ustavni sud, a time ni Ustav kao temeljni državni akt, pa ondje i dalje stoji tabla s datumom proglašenja zločinačke NDH, nameće se sljedeće pitanje: ne bi li isti scenarij o neustavnosti bio prijemčiv jednako za gradove i općine čije ulice osim po već spomenutom Budaku nose imena i po drugim visokim dužnosnicima i ostalim više ili manje viđenijim akterima ustaškog pokreta? Kako u izvorišnim osnovama Ustava jasno stoji da se puna suverenost RH očituje nasuprot proglašenja NDH, tako se krajnje neustavnom, ako ne već nakaradnom doima činjenica da ploče s imenima endehazijskih dužnosnika već desetljećima ‘caruju’ hrvatskim ulicama.

Docentica s Katedre za ustavno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu Ana Horvat Vuković podsjeća da je Ustavni sud u slučaju ulice u Slatinskom Drenovcu zaključio da Ustav nikako ne može zaštititi obilježavanje datuma osnivanja NDH, s obzirom na to da je ‘dobro poznata povijesna istina’ da je NDH bila ‘nacistička i fašistička tvorevina’ koja predstavlja ‘apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji’. Ustavni sud je, kaže docentica, također utvrdio da sukladno preambuli Ustava, odnosno njegovim izvorišnim osnovama, RH nikako ne može biti sljednica NDH po bilo kakvoj osnovi.

- Za nas je možda i najvažnije da ta stajališta nisu vezana samo uz konkretni predmet Slatinskog Drenovca, već da su to načelna stajališta suda o karakteru NDH kao negaciji temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ustav RH, naime, nije samo goli skup normi, već etički sustav kreiran s jednim ciljem – da zaštiti ljudsko dostojanstvo. Načelno govoreći, imenovanje dijelova naselja ne samo datumima, već i imenima istaknutih ustaških dužnosnika i figura na simbolički način promovira jednu rasističku i nacističku ideologiju na način koji je neprihvatljiv Ustavu, jer poništava prava i slobode koje on jamči u okviru demokratske države utemeljene na vladavini prava. Stoga ne sumnjam da bi – jednako kao i Ulica 10. travnja – i nazivi Ulice Mile Budaka ili Ulice Jure Francetića koju nalazimo u Mostaru i slični morali biti poništeni, ako namjeravamo dosljedno i hrabro provoditi odluke Ustavnog suda i raditi na zaštiti temeljnih vrednota ove države - ističe za Novosti Horvat Vuković.

Povjesničar Ivo Goldstein podsjeća da se dogodine u svibnju održavaju lokalni izbori, što vidi kao priliku za preimenovanje kontroverznih naziva ulica

Pitanje uklanjanja ostataka ustaških toponima iz hrvatskih gradova i općina moglo bi poslužiti i kao prilog daljnjem razvoju novih i boljih hrvatsko-srpskih odnosa započetih ljetos u Kninu i nastavljenih komemoriranjem žrtava rata s obje strane. Kao dodatak tome vrijedna bi bila informacija na koji način lokalne samouprave valoriziraju Budaka: predstavlja li on za njih subjekt veličanja ustaštva i ideologije smrti ili tek pisca socijalne ličke proze, koju je malotko ako i itko čitao, ili živimo pak u vremenu, kako su ga pojedini povjesničari detektirali, u kojem je došlo do normalizacije nenormalnog. Činjenica da su neki od tih dužnosnika eventualno dali doprinose na književnom ili kakvom drugom planu pritom ne može imati ikakvog utjecaja, kaže ustavna stručnjakinja Ana Horvat Vuković, jer je njihov moralni značaj nepovratno dokinut sudjelovanjem ili potporom takvom režimu.

- Usporedbe radi, jedan Knut Hamsun nije 2001. dobio ulicu u Oslu zbog svojih simpatija prema nacističkom režimu, unatoč tome što je dobitnik Nobelove nagrade za književnost - ističe naša sugovornica.

Obratili smo se stoga gradovima i općinama u kojima topot zlokobne prošlosti i dalje odjekuje ponekim ulicama. Na naše pitanje pojedinim gradovima poput Slavonskog Broda, općini Pakoštane i drugima smatraju li umjesnim i prihvatljivim da njihove ulice nose imena doglavnika Budaka i ostalih ustaških prvaka, do zaključenja ovog teksta većinom nismo dobili odgovor. Službenik za informiranje u općini Klakar poručio nam je tek kako će se promptno konzultirati s načelnikom.

Nekoliko je spornih ulica i na području Fraterščice u zagrebačkoj četvrti Črnomerec. Jedna od njih je Ulica Franje Nevistića, pravnika i novinara, najpoznatijeg kao urednika tjednika ‘Spremnost’. Tu je dužnost preuzeo u siječnju 1945., u godini sloma NDH. Zbog čega je Nevistić kao podržavatelj prakse i ideologije ustaškog režima zaslužio ulicu u Zagrebu ostaje zasad nejasno i istraživački potentno, ali izvori iz publikacije ‘Spremnost 1942 – 1945’ povjesničara Trpimira Macana otkrivaju Nevistićevu pravu strast. ‘Nemoguće je odieliti Poglavnika i Njegov ustaški pokret od hrvatskog naroda (…) bez Poglavnika bez ustaškog pokreta, bez današnje ustaško vanjsko-političke orientacije, hrvatski narod nije podpun, nije nikakav međunarodni subjekt’, napisao je urednik ‘Spremnosti’. U istoj zagrebačkoj četvrti nemoguće je promašiti Ulicu Ivana Oršanića, državnog tajnika za promidžbu i zapovjednika Ustaške mladeži, koji se poput Nevistića nakon rata dao u emigraciju. Oršanić se također bavio publicistikom, veličao je u svojim pisanijama državnu ideologiju, izražavajući povjerenje u poglavnika Antu Pavelića, za kojeg je, prema izvoru iz Macanove publikacije, napisao da može biti nosilac samo odlučnosti, a nikakvih kapitulacija i malodušja.

U odgovoru Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba, koji je za Novosti potpisala njegova predsjednica Ana Stavljenić-Rukavina, piše da se ‘Povjerenstvo nikada nije bavilo političkim ocjenjivanjem nečijeg rada’, niti je predlagalo preimenovanja zbog političkih stavova i pripadnosti jer to i nije njegova nadležnost. Ipak, korisno je saznanje da su ulice Ivana Oršanića i Franje Nevistića imenovane na sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba 27. lipnja 1995. godine i da dosad nije bilo inicijativa za njihovo preimenovanje.

Preko puta Fraterščice nalaze se ulice pjesnika Branka Klarića, nestalog na Bleiburgu, te pjesnika i emigranta Srećka Karamana, nekadašnjeg upravnog službenika u NDH, koji je pak Bleiburg preživio. Povjesničara Ivu Goldsteina pitamo jesu li mu poznate zasluge navedenih osoba zbog kojih se njihova imena ispisuju na kovertama, osobnim i zdravstvenim iskaznicama te putovnicama. Vjerojatno je, kaže naš sugovornik, riječ o inicijativi pojedinaca ili jedne osobe još iz ranih 1990-ih koji su, za pretpostaviti je, u okviru stranačkih konzultacija izgurali imena navedenih ulica, pri čemu takvo što cijelo vrijeme nitko nije postavljao kao problem.

- Po čemu su pojedinci koje spominjete zaslužili ulice trebao bi obrazložiti netko meritoran iz Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova, osim ako kod nekih ne postoji stvarna sentimentalna vezanost uz blajburšku tragediju, pri čemu se smatra da je ona neki viktimološki topos hrvatske povijesti - kaže za Novosti Ivo Goldstein.

On podsjeća da se dogodine u svibnju održavaju lokalni izbori, pa eto još jedne prilike ili povoda da se sve kontroverzne ulice preimenuju. Pitamo ga i za ploču u čast Stjepanu Javoru, pravašu i suradniku ustaške emigracije i Ante Pavelića, koja je postavljenu u zagrebačkoj Arnoldovoj ulici, neposredno uz Britanski trg.

- Stjepan Javor bio je pripadnik radikalnog hrvatskog pokreta početkom 1930-ih. Kada bih bio blagonaklon, rekao bih da se ta osoba nalazi u nekakvoj sivoj zoni. No kada sva druga katastrofalna bagaža koja se referira na 1941. ne bi postojala, onda Javora sada ne bismo ni spominjali - zaključuje Goldstein.

Brojni su daljnji apsurdi koji prate sporno imenovane ulice: u Bjelovaru primjerice, u kojem je ljetos, nakon uništenja 1990-ih, postavljena replika originalne spomen-ploče na rodnoj kući braće Bakić (Milana, Nikole, Aleksandra i Slobodana), istaknutih pripadnika antifašističkog pokreta, koja je svoj prostor pronašla tik do ploče podignute u čast njihovog brata, kipara Vojina Bakića, osim ulice spomenutog Javora postoji i ona koja nosi ime Julija Makanca. Riječ je o doktoru filozofije koji je 1942. postao pročelnik za duhovni odgoj u Ustaškoj mladeži, odakle je propagirao i tumačio poglavnikove ideje. Obnašao je i dužnost ministra narodne prosvjete NDH, a zbog svega navedenog je 1945. zajedno s ostalim uhvaćenim ustaškim ministrima bio osuđen na smrt i strijeljan.

Kristina Turković Lovrić, glasnogovornica Grada Bjelovara, u odgovoru na dopis Novosti kazala je da se, nažalost, u njihovom gradu niz godina nalaze ulice koje spominjemo, ali i da Grad Bjelovar takvo što ne smatra prikladnim, posebno jer je riječ o ulicama koje nose imena ustaških dužnosnika. ‘Gradonačelnik Dario Hrebak već je nedavno javno napomenuo da će biti pokrenuta procedura promjene imena tih ulica, što mora odobriti i potvrditi Gradsko vijeće. S obzirom na trenutačnu situaciju uzrokovanu pandemijom koronavirusa, ta je ideja pala u drugi plan jer trenutačno je važno osoviti gospodarstvo na noge i ne dopustiti mu da posustane u krizi. Grad Bjelovar je tako u ovome trenutku orijentiran isključivo na provedbu projekata koji su od iznimne važnosti za naš grad, što nikako ne znači da se odustalo od promijene naziva spornih ulica. Ta je procedura dakle samo odgođena jer vrijeme je kada moramo biti odgovorni i baviti se prioritetima koji su ključni za bolji život stanovnika Grada Bjelovara’, piše u odgovoru glasnogovornice Turković Lovrić.

Kako smo već natuknuli, druge odgovore na pitanja o spornim imenovanjima ulica koja smo uputili nizu gradskih i općinskih dužnosnika nismo dobili. Izostala je tako i reakcija grada Petrinje u kojem se nalazi ulica emigrantskog pjesnika Vinka Nikolića, nekadašnjeg stožernog pobočnika za uljudbu u Ustaškom stožeru za Zagreb, a kasnije pričuvnog poručnika i nadstojnika u Odgojno-promičbenom odjelu, koji je za vrijeme NDH pokrenuo i uređivao polumjesečnik ‘Život za Hrvatsku’. Nikolić je 1990. godine u Hrvatskoj dočekan kao heroj, a da ludilo bude potpuno, nakon prvih višestranačkih izbora imenovan je za zastupnika u Županijskom domu Sabora te na funkciju zamjenika predsjednika Matice hrvatske. Ulica Vinka Nikolića nalazi se i u Župi Dubrovačkoj, dok je Grad Dubrovnik jednu ulicu imenovao po Anti Sugji, nekadašnjem pripadniku ustaškog pokreta i konzulu NDH u Pragu.

Za mnogo bolje i naprednije prakse odlučili su se pak gradovi Virovitica i Komiža, koji su lani i preklani preimenovali ulice Mile Budaka. Ako bi se dosljedno primjenjivala spomenuta odluka Ustavnog suda, odluke o promjeni takvih naziva mogao bi uz tijela jedinica lokalne samouprave donositi i sâm Ustavni sud, po prethodnom zahtjevu Vlade. Za provedbu takve sudske odluke, doznajemo, također je nadležna Vlada.

Budak na čekanju

Po zaključenju ovog broja Novosti naknadno smo na naše pitanje da li smatraju umjesnim da im ulicu resi ime potpisnika rasnih zakona i ratnog zločinca Mile Budaka, zaprimili odgovor iz Grada Slavonskog Broda.

‘U potpunosti se slažemo s Vašim konstatacijama i iznesenim činjenicama. Grad Slavonski Brod ima namjeru promijeniti naziv ulice, a do sada su nas sprječavala financijska sredstva za promjenu osobnih dokumenata i sjedišta trgovačkih društava registriranih u toj ulici’, navela je Kristina Ergotić, viša stručna suradnica za odnose s javnošću i protokol.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1