Novosti

Društvo

Za sve ljude u potrebi

Naša je politika i najvažnija vrijednost da se ljudi osjećaju sigurno. Nastojimo da ljudi u potrebi nemaju osjećaj da ih se ispituje ili da moraju nekako uzvratiti, davati informacije o sebi, svom životu ili putu, kaže Lucija Azinović Rebić iz Are You Syriousa?

Large nenad1

Julia Khairova, Lucija Azinović Rebić, Vanessa Kotlar i Lou Roubert (foto Nenad Jovanović)

Otkako je osnovana u ljeto 2015. godine, nevladina organizacija Are You Syrious? intenzivno i na različite načine pomaže svim izbjeglicama i drugim ugroženim licima, od programa integracije za odrasle i djecu do besplatnog dućana za izbjeglice. Djeluje u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama koje su također suočene s migrantskom krizom.

- Nastala je kao inicijativa jednog broja građana koji su vidjeli da reakcija države u tom trenutku nije bila adekvatna potrebama ljudi koji su dolazili. Bilo je jasno da se na granicama evropskih zemalja nešto dešava, pa je primarni cilj bio riješiti situaciju dok se ne oformi kvalitetna podrška. Rekli su "hajde da vidimo što možemo" i krenuli s direktnom humanitarnom pomoći. To se sve više širilo, bilo je sve više volontera, akcija i aktivnosti - priča nam Lucija Azinović Rebić, koordinatorica programa integracije, koja naglašava da je samo lani bilo više od 7.800 volonterskih sati uz preko 34.000 doniranih artikala.

Kad su 2016. granice bile zatvorene, shvatili su da se pomoć može proširiti i na neke druge segmente i tako su nastali neki integracioni i zagovarački programi, što je uz suradnju s drugim organizacijama dosta profiliralo daljnji rad udruženja.

- Brojni ljudi su završili u prihvatilištu za tražitelje azila, nekadašnjem hotelu Porin i naši su aktivisti vidjeli kakva je ondje situacija. Znali su da dio smještene djece po zakonu treba krenuti u školu – mislili su da ih je desetak, ali ondje ih je zapravo bilo tridesetak. Kako država nije znala što bi njima, nastao je prvi integracijski program "Braco i seka". Naši volonteri bi djeci pomagali u učenju jezika i svladavanju gradiva, zapravo u svim stvarima u kojima im roditelji nisu mogli pomoći jer ni sami nisu znali jezik - govori Azinović Rebić.

Nakon velikog vala izbjeglica zbog tzv. arapskog proljeća, brojne su izbjeglice i migranti i dalje dolazili u Hrvatsku: iz Sirije, Afganistana, Maroka, Turske, Irana..., što je bilo očekivano. A onda je došla 2022. i ruska invazija na Ukrajinu, čiji su stanovnici dobili privremenu zaštitu u Hrvatskoj, što je razlika u odnosu na druge tražitelje azila i ljude koji imaju međunarodnu zaštitu.

Ovdje je odlična atmosfera. Pomažem oko jezika jer govorim ruski, što treba za komunikaciju s ljudima iz Rusije i Ukrajine, a znam i hrvatski – govori volonterka Julia Khairova

Odgovor države i njenih institucija na ovu krizu bio je jači i proaktivniji nego na krizu 2015. jer je postojala potreba i organizirana aktivnost da Ukrajinci, među kojima je bio velik broj školske djece, što prije uđu u sustav obrazovanja i zapošljavanja. Takav bi se sustav trebao preliti na sve druge ljude, ne samo one iz Ukrajine, smatra Azinović Rebić. Prošlo ljeto se, kako kaže, desilo svašta zbog bezviznog režima u Srbiji, došlo je puno ljudi iz Kube i Burundija. Sad je smanjen broj Kubanaca, a povećava se broj ljudi iz Rusije, Turske i Burundija.

- Trenutno je u prihvatilištu 600 do 700 ljudi, a kod nas po pomoć uz Ukrajince najviše dolaze Rusi. To su Čečeni koji bježe od ekstremizma i mogućnosti da se uključe u rat koji ne žele, što u našim medijima nije prezentirano - kaže Azinović Rebić i objašnjava aktivnosti Are You Syriousa?

- To su integracijski programi koje vodimo, među kojima je i dalje "Braco i seka" s oko 40 volontera koji individualno rade s isto toliko djece. Nekoliko godina unazad nevladine organizacije nemaju pristup prihvatilištu, pa se taj program provodi u domovima same djece u koje dolaze volonteri. Organiziramo i tečajeve jezika za odrasle na početnoj razini, tri do četiri puta godišnje u trajanju od tri do četiri mjeseca, a jedan se tečaj privodi kraju.

Imamo i svakodnevne asistencije i pomoć ljudima kad trebaju riješiti administrativna pitanja: dolaze na savjetovanje i mi im pomažemo kod nalaženja liječnika ili oko banke, dakle svih onih administrativnih stvari koje su nekad i nama naporne. Pomažemo pri zapošljavanju, u izradi životopisa i prijava za poslove, ali i oko komunikacije s poslodavcima da se drže Zakona o radu i da ne bude izrabljivanja. Nemamo pravnu pomoć, ali one s teškoćama vezanim uz proces traženja azila povezujemo s drugim organizacijama koje nude pravnu pomoć, a s kojima smo u kontaktu - ističe Azinović Rebić.

Za svoje aktivnosti dobili su i priznanje. U junu su zajedno s Centrom za mirovne studije primili švicarsku nagradu za ljudska prava "Open Alps" koja se dodjeljuje pojedincima i organizacijama koje aktivno zagovaraju prava ljudi u pokretu i socijalno ugroženih grupa. Konkretno, radi se o priznanju vezanom uz suzbijanje povratka na osnovi sporazuma u Dublinu, što je ove godine sve češće.

Sporazum uređuje različite procese traženja azila, a jedan od njih je stavka da osobe koje traže azil taj proces moraju provesti u zemlji u kojoj su ga prvo zatražili, a ako odu u drugu državu, postoji mogućnost da ih vrate. Od 2015. do danas taj broj je rastao jer su neke zemlje počele s prisilnim vraćanjem u Hrvatsku, a ti su povratci često nasilni, ljude se usred noći bez ičega vraća u Hrvatsku.

- "Open Alps" je nagrada za sve nas – i volontere koji provode naše integracijske, socijalne i zagovaračke aktivnosti, i građane koji donacijama uvijek spremno podržavaju rad našeg Free shopa, i naših radnica koje su stupovi svake aktivnosti, i svih koji su od 2015. gradili Are You Syrious?, ali i svih ljudi u potrebi zbog kojih postojimo i za čiju ćemo se sigurnost i prava uvijek boriti - naglašava Azinović Rebić.

- Kad je riječ o pushbackovima, bili smo dosta glasni kad su bili najmasovniji i najnasilniji. Sad ih ima manje, ali i dalje mnogi doživljavaju različite oblike nasilja. Ipak, pomaci su napravljeni. Da nije bilo glasnih ljudi, sve bi ostalo isto - smatra.

Ističe da još uvijek nemaju pristup prihvatilištima, ali to nisu ni inicirali jer je broj korisnika prevelik za brojne aktivnosti, što ne znači da to ne bi trebale inicirati neke druge nevladine organizacije.

Vanessa Kotlar: Među igračkama nema pušaka, tenkova i vojnika (Foto: Nenad Jovanović)

Vanessa Kotlar: Među igračkama nema pušaka, tenkova i vojnika (Foto: Nenad Jovanović)

Među iskušenjima s kojima bi se te organizacije mogle nositi u bliskoj budućnosti jeste i velik broj stranaca u zemlji. To nisu samo tražitelji azila i ljudi u pokretu, već i strani radnici. Ako ne bude nekih odgovarajućih imigracijskih politika, bit će sve više diskriminacije, nasilja, napada na strance.

Lani je izdano 150.000 dozvola za rad stranim radnicima, a država nije donijela novu politiku. To je pravi trenutak da se ugleda na neke zapadne zemlje, usvoji propise i formira proaktivnu politiku koja će to sprečavati. Uostalom, brojni Nepalci koji daju velike pare da bi kao radnici došli u Hrvatsku ostaju bez posla, završe u Porinu i pogube se u administraciji. Ima dobrih primjera da ih poslodavci vode kroz proces, a ima ih koji ostanu bez svega i ne mogu se vratiti, pa ostanu u limbu.

- Naša je politika i najvažnija vrijednost da se ljudi osjećaju sigurno, da osim što uzmu stvari, popiju kavu, budu na internetu i druže se s drugim ljudima. Nastojimo da ljudi u potrebi nemaju osjećaj da ih se ispituje ili da moraju nekako uzvratiti, davati informacije o sebi, svom životu ili putu, obavljati druge aktivnosti ili biti u medijskim napisima. O donacijama nigdje ne izvještavamo, ne stavljamo nikakve slike niti donosimo njihove priče.

Tu smo ako trebaju razgovarati s nekim, pa zajedno prođemo kroz neke stvari. Trudimo se da nam te informacije koriste za daljnje aktivnosti i zagovaranje njihovih prava. Mnogi imaju osjećaj da se njihovi glasovi ne čuju, da su bez statusa i bez ičega. Mi možemo pomoći da taj glas nekamo dođe, a da ih ne izlažemo kao osobe - zaključuje Azinović Rebić.

- Uvijek se trudimo da što više ljudi dobije humanitarnu pomoć. Svaka dva tjedna mogu doći po odjeću i obuću, a jednom mjesečno po higijenske potrepštine. Nudimo i stvari za kućanstvo, knjige, igračke – sve što im treba, jedino ne smijemo davati hranu i medicinske stvari - kaže nam Vanessa Kotlar, voditeljica Free shopa.

- U junu su bila 264 obilaska, pri čemu je svaki dan bilo između 15 i 30 dolazaka, a s obzirom na to da dolaze i obitelji, više se i traži. Tako su 4.724 donirana artikla pronašla nove vlasnike. Najpopularniji su bili higijenski proizvodi i majice, a i hlače i cipele se vrlo kratko zadržavaju na policama i vješalicama.

Do sada su građani bili vrlo senzibilizirani i nadamo se da će tako ostati. Svaki dan dobivamo upite od ljudi što donirati, a te donacije nisu čišćenje krša iz ormara, nego se drže tjednih potreba koje objavljujemo na našoj Facebook-stranici - objašnjava Kotlar i dodaje da među njima znaju biti i namještaj i kućanski aparati.

- Među ponuđenim stvarima su i igračke kojima se djeca prilikom dolazaka, osim što ih mogu uzeti, mogu igrati. Ali među njima nema pušaka, tenkova i vojnika, takve donacije sklanjamo jer su ovi ljudi pobjegli od ratova i sukoba - ističe.

- Zapravo, mi nikog ne isključujemo, jer svi koji su u potrebi mogu doći i uzeti ono što im treba. Dolaze i ljudi iz kvarta i iz Zagreba, a mi nikad ne pitamo zašto im nešto treba. Odjeće imamo za tri planete - napominje Kotlar.

- Velik doprinos daju i volonteri: neki volonteri su tražitelji azila ili osobe koje imaju azil i koje žele biti dio zajednice i doprinijeti joj. Dok čekaju odgovor vlasti imaju aktivnost kojom se mogu baviti i tako upoznati druge ljude, lokalnu zajednicu i druge volontere. Osim toga, pomažu u komunikacijskom dijelu, posebno s ljudima iz zemalja gdje nitko ne govori engleski. Među 25 volontera ima ljudi iz Rusije, Ukrajine, Burundija, Malavija i Kurda iz Sirije - ističe Azinović Rebić.

Među volonterima je i Julia Khairova, rođena u Zagrebu.

- Ovdje je odlična atmosfera. Ekipa odlično radi. Bila sam začuđena koliko ljudi dolazi. Pomažem oko jezika jer govorim ruski, što treba za komunikaciju s ljudima iz Rusije i Ukrajine, a druge strane znam i hrvatski - ističe.

Lou Roubert studira migracije u Francuskoj i obilazi Evropu kako bi u praksi proučavala te procese. U Zagrebu i u Are You Syrious? je dva mjeseca i odlazi krajem jula.

- Vrlo sam familijarna s ljudima koji dolaze po pomoć i nastojim potaknuti njihov dignitet. Uz to, na pomoći sam kod prevođenja - kaže nam.

 

Ako ste donator

Are You Syrious? svakih sedam dana objavljuje potrebe, pa se osim odjeće i obuće na spiskovima zna naći i posuđe, stvari za kućanstvo poput kućnog tekstila (plahte, prekrivači), kuhala, pegli, tepiha, higijenskih potrepština, od vlažnih maramica do pelena, britvica i higijenskih uložaka. Sjedište udruženja je u Travnom, Božidara Magovca 165. Donacije se primaju ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16 do 18 sati, a zainteresirani se mole da prije dolaska pošalju poruku na areyousyrious@gmail.com

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više