>

novosti logo

Kronika Kronika

Željka Marčinko: Djeca su najvažnija

Predsjednica Prosvjetina pododbora u Malom Gradcu: U Prosvjetinom podoboru druže se djeca iz okolnih sela i Gline, ali i hrvatskih doseljenika iz BiH

Koliko je u vremenima masovnog iseljavanja mladih obitelji teško uključiti najmlađe u aktivnosti srpske zajednice, konkretnije u pododbor Prosvjete u Malom Gradcu, čija ste predsjednica?

S time ovdje nemamo problema: i prije je u naše aktivnosti bilo uključeno dosta djece između sedam i sedamnaest godina, a u posljednje vrijeme priključilo nam ih se još osmero, kao i tri starije osobe koje su izrazile želju pomoći nam u prikupljanju ručnih radova za spomen-sobu koju imamo. Neka nam djeca dolaze iz 20 kilometara udaljene Gline, neka iz okolnih sela, a tu su i djeca hrvatskih doseljenika iz BiH, s obzirom na to da sam preko gradonačelnika i putem medija apelirala na odrasle da potaknu svoje potomke na zajedničko vježbanje i uključivanje u aktivnosti našeg ogranka SKD-a. Dakle, nisu problem djeca, to mogu biti samo roditelji koji iz raznoraznih razloga ne žele svoje mališane uključivati u Prosvjetine aktivnosti. No moram reći da su se neka djeca, bez obzira na porijeklo, prvo uključila u mjesni DVD, a potom druženje kroz drugačije aktivnosti nastavila s nama. Bitno je svakako i to što naš gradonačelnik konstantno ističe naš Prosvjetin pododbor kao dobar primjer drugima. Jer doista nije stvar samo u tome da se bavimo folklorom i vatrogastvom, nego je bitno da se mladi druže, svi zajedno. Tako je moja kći u folklorni ansambl dovela svoju prijateljicu iz Like, a dolazi nam i mladost iz Zagreba te jedni druge privlače u našu folklornu sekciju, pa u širem zajedništvu putuju i čuvaju svoju tradiciju.

Osim pohvalom, podržavaju li vas gradske vlasti i na druge načine?

Grad Glina nas je na naš zahtjev odlučio sufinancirati s pet tisuća kuna, a moram reći da se tom iznosu, s obzirom na brojnost KUD-ova i udruga, nisam nadala. Pored toga, pred folklorašku smotru na Baniji, koja se održava potkraj jula, u sklopu javnih radova glinske vlasti angažiraju i plaćaju ljude za uređenje lokacije na kojoj se održava. Izlaze nam ususret i uglavnom im se mogu slobodno obratiti za sve što nam zatreba. A kako je, kazala sam, dosta djece i u Prosvjeti i u DVD-u, zatražila sam od gradskih vlasti i SNV-a da nam pomognu u nabavci zajedničkog kombija, koji bi nam uvelike smanjio troškove prijevoza na probe i bliža gostovanja. Gradonačelnik je tu našu ideju podržao, a sada razmatramo kako bismo mogli pribaviti nešto novca za kupnju vozila i putem kakvog natječaja. Iskoristit ću ovu priliku da najavim 17. susrete na Baniji koji će se održati 27. jula: na njih je pozvano deset Prosvjetinih pododbora te KUD-ovi iz Silaša, Belog Manastira, Slatine, Virovitice, Kostajnice, Zagreba – tu je, već tradicionalno, i domaći HKUD Treća sreća te KUD Baljski sokolovi, a nastojat ćemo ugostiti i HKUD Glinska tamburica. Susreti folklornih društava bit će popraćeni izložbom slika, a moram svakako napomenuti da su se dosadašnje manifestacije pokazale kao prava okupljališta svih ljudi dobre volje.

Prijeđimo s folklornih uspjeha i zajedništva mladih na svakodnevicu vašega kraja: ima li u njoj i tamnijih nijansi?

Kao SNV-ova koordinatorica za Baniju imam priliku obići brojna pusta sela i rijetke starce u njima, koji ondje žive osamljeni, u mahom teškim uvjetima i prilično žalosnom ozračju. Mladih je malo ili ih uopće nema, jer u velikom broju odlaze za poslom što dalje od Gline. Stvarno zna biti tužno kad ti neka starija žena ljubi ruke samo zato što si je posjetila i što ima s kime, bar nakratko, popričati… Više puta smo po takvim mjestima raznosili pomoć SNV-a u paketima i to je redovito bilo dobro prihvaćeno, pogotovu od onih koji nikada ništa nisu dobili, nego u svojim zabačenim zaselcima žive od svih zaboravljeni. Za svojih obilazaka terena znala sam viđati djecu i odmah bi mi bilo jasno da i ona teško žive, posebice učenici koji moraju u školu autobusom, do čije stanice moraju dugo i svakodnevni pješačiti. S obzirom na ovdašnje stanje, mislim da nam je potrebno još više humanitarnih akcija: jasno mi je da za njih treba novca kojeg nema u izobilju, ali bi se moralo nastojati bar dva do tri puta godišnje pomoći najsiromašnijima, a takvih je sve više. Uostalom, oni su odreda vrlo skromni i ne očekuju puno, možda tek da im se okreči kućica i nabavi kakav, makar i polovni štednjak ili hladnjak.

1/1