>

novosti logo

Društvo Društvo

Zločini i žrtve

Donosimo pregled nekih od zločina počinjenih nad srpskim civilima tokom i nakon operacije ‘Oluja’: 18 ubijenih u Golubiću, po deset u Žagroviću i Uzdolju, oko 30 na cesti od Gline prema Dvoru, 14 u Kijanima, šest u Gruborima, osam u Gošiću, devet u Varivodama…

Pregled nekih od najpoznatijih zločina počinjenih nad srpskim civilima tokom i nakon operacije ‘Oluja’ donosimo prema podacima iz izvještaja Srpskog narodnog vijeća ‘Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj 91 – 95’, pojedinim objavama Documente, sudskim materijalima Haškog tribunala i medijskim napisima. Zbog nedostatka sustavnih istraživanja pregled u nekim aspektima može biti neažuran i manjkav, ali se iz njega može dobiti dojam o načinu na koji su zločini počinjeni, starosnoj i spolnoj strukturi žrtava te izostanku pravosudnih konzekvenci.

Golubić

Mjesto: Selo Golubić, pet kilometara sjeverno od Knina

Vrijeme: 5. kolovoza 1995.

Opis zločina: Većina stanovništva priključila se koloni izbjeglica, ali su neki ostali i dočekali dolazak Hrvatske vojske 5. kolovoza. Točno vrijeme i način izvršenja pojedinačnih zločina nisu ni do danas istraženi, ali je jasno da je toga i u nekoliko narednih dana stradalo najmanje 18 civila, uglavnom starije dobi, ubijenih u svojim kućama i dvorištima, kod susjeda ili na ulici. Jedna grupa ubijena je na putu prema selu Radljevac. Ovako je pred Haškim tribunalom svjedočio sin jedne od žrtava: ‘Moja mati ubijena je 5. augusta oko 13 sati. Ja sam bio 100 metara dalje. Sakriven iza vrbe. Vidio sam 14 vojnika HV-a. Čuo sam dva pucnja. Vidio sam da moram ići. Mater je ostala ležati mrtva. Imala je 82 godine. Ubili su je i još su joj odsjekli ruku. Dvadeset i pet dana na tom mjestu ležala je mrtva, onda su došli sa vrećama i pokopali je u kninsko groblje pod N. N. Šta je od nje ostalo, od silnih vrućina, pasa i svinja koji su lutali okolo, ne znam.’ Spomenik žrtvama podignut 2011. srušili su u rujnu 2013. nepoznati počinitelji. Pored ovih 18 civila, ubijeno je i sedam osoba iz Golubića koje su bile u vojnom statusu ili njihov status nije poznat.

Žrtve – 18 ubijenih: Nikola Jerković (69), Glišo Čučak (61), Nevenka Grubić (84), Manda Radujko (67), Nikola Radujko (65), Branko Radinović-Lukić (75), Jovan Jerković (57), Milica Šljivar (59), Vasilj Radinović Vasić (73), Jeka Opačić (74), Nikola Radinović Lončina (67), Boško Vuković (56), Marija Bjelić (53), Petar Bjelić (64), Milica Vuković (66), Tanasije Vuković (61), Dušan Damjanović (66), Đuka Damjanović (63).

Konzekvence: Za zločine u Golubiću nitko nije osuđen.

Mokro Polje

Mjesto: Selo Mokro Polje u Općini Ervenik

Vrijeme: 5. kolovoza 1995.

Opis zločina: Pored stanovnika koji su ostali, u Mokrom Polju se u trenutku dolaska Hrvatske vojske zatekao i jedan dio mještana okolnih sela. Neki izvori govore i o većem broju žrtava, a za devet postoje nedvojbene informacije. Ubojstva civila započela su 5. kolovoza i nastavila se u narednim danima, a ubijani su u svojim kućama i ispred kuća. Jovan Popović posvjedočio je kako je 7. kolovoza izgubio majku Stanu i brata Mirka. Toga je dana, nakon što su ga vojnici vodili po selu i zlostavljali, legao spavati na prvi kat kuće. Probudilo ga je pucanje. ‘Zatim sam čuo vrisak majke… Kad sam čuo da pripadnik HV-a viče: ‘Ubio sam jednoga, moramo ga spaliti dok ne dođu promatrači’… Sišao sam dolje i našao brata ubijenog, a majku da se guši od rane na vratu… Pokazivala je rukom da bježim i tražila vode. Uskoro je izdahnula. Ocu je metak ušao kroz ušnu školjku i zabio se u ekran televizora’, posvjedočio je Jovan, čiji je otac ipak preživio. Stevo i Ružica Manojlović iz Ivoševaca te Ilija Švonja iz Žegara ubijeni su 6. kolovoza u zadružnoj trgovini u Mokrom Polju, a potom zapaljeni. Za ubojstvo gotovo slijepe starice Save Babić sumnjičen je pripadnik 134. domobranske pukovnije Marijo Dukić, ali je u postupku oslobođen. Kazneno djelo ratnog zločina nad civilnim stanovništvom u Mokrom Polju evidentirano je protiv nepoznatog počinitelja.

Žrtve – 9 ubijenih: Stana Popović (69), Stevan Sučević (61), Sava Babić (82), Jeka Kanazir (77), Mirko Popović (42), Ružica Babić (69), Stevo Manojlović (55), Ružica Manojlović (58), Ilija Švonja (69).

Konzekvence: Za zločine u Mokrom Polju nitko nije osuđen.

Žagrović

Mjesto: Selo Žagrović kraj Knina

Vrijeme: 5. kolovoza 1995.

Opis zločina: Na Haškom tribunalu zaštićeni svjedok ispričao je kako je 5. kolovoza 1995. između 16 i 18 sati u selu začuo pucnjavu i s udaljenosti od 30-ak metara vidio hrvatskog vojnika koji je na silu izveo iz kuće civila Dmitra Rašua. Nakon toga je začuo rafalnu paljbu iz automatske puške. Rašuov leš je 13. kolovoza identificirala mještanka Đuja Nonković s kojom su pripadnici UNPROFOR-a u dvorištu iste kuće pronašli i tijela Đorđa Rašua, Ilije Petka i Milice Petko koji su imali strijelne rane na prsima. Istog dana u Dmitrovićima, zaseoku Žagrovića, ubijen je civil Jovan Dmitrović, a u zaseoku Bradaš dvije žene, Ika i Vera Dondur. Prema svjedočanstvu zapisanom u izvještaju UN-ovog Akcijskog tima za ljudska prava (HRAT) od 21. studenog 1995., te žene su na nalog vojnika odbile izaći iz kuće, nakon čega su vojnici na njih otvorili vatru. HRAT je 16. kolovoza u Žagroviću pronašao i leševe Steve Dmitrovića i još dva neidentificirana muškarca u civilnoj odjeći.

Žrtve – deset ubijenih: Dmitar Rašuo (81), Milica Petko (72), Ilija Petko (40), Đuro Rašuo (50), Jovan Dmitrović (55), Stevo Dmitrović (40), Ika Dondur (65), Vera Dondur (56) i dvije neidentificirane osobe

Konzekvence: Za zločine u Žagroviću nitko nije osuđen.

Uzdolje

Mjesto: Selo Uzdolje kraj Knina

Vrijeme: 6. kolovoza 1995.

Opis zločina: U jutarnjim satima 6. kolovoza 1995. u Šare, zaselak sela Uzdolja, bijelim civilnim automobilom dovezla su se trojica muškarca s automatskim puškama. Svi su nosili kape sa šahovnicom. Dvojica su imala maskirne uniforme, a treći maskirne hlače i crnu majicu s vrpcom na kojoj je pisalo ‘Za dom – spremni’. Tamo su zatekli osam starijih civila te ih, uz udaranje kundakom i bacanje na pod, prisili da krenu prema cesti Knin-Drniš. Dvojica vojnika odvojila su se s dvije žene i otišla u Knin, a treći je poveo skupinu natrag prema zaseoku, kada su naišli na još jednog starijeg civila, Miloša Ćosića, kojem je naredio da im se priključi. Potom je pucao na njih iz automatske puške, ubivši sve osim jedne svjedokinje koja je uspjela pobjeći ranjena. Istog dana u zaseoku Šare ubijena je u svojoj kući i Sava Šare. Centar za suočavanje s prošlošću Documenta podnio je 4. kolovoza 2017. kaznenu prijavu za zločine u Uzdolju kojom su obuhvaćena i ubojstva Laze Damjanića i Predraga Zarića, počinjena istog dana u okolnim zaseocima Vrbniku i Zorićima. U prijavi je opisan i palež kuća u zaseocima.

Žrtve – 10 ubijenih: Milica Šare (73), Stevo Berić (62), Janja Berić (63), Đurđija Berić (79), Krsto Šare (64), Miloš Ćosić (72), Jandrija Šare (63), Sava Šare (80), Lazo Damjanić (62), Predrag Zarić (28).

Konzekvence: Za zločine u Uzdolju nitko nije osuđen.

Petrovačka cesta

Mjesto: Cesta između Bosanskog Petrovca i Ključa u Bosni i Hercegovini

Vrijeme: 7. kolovoza 1995.

Opis zločina: Prema iskazima svjedoka, dva hrvatska aviona tipa MIG-21 gađala su 7. kolovoza 1995. kolonu srpskih civila iz južne Like i sjeverne Dalmacije koji su se već nalazili 30-ak kilometara duboko u teritoriju BiH. U drugom preletu na kolonu je ispaljeno više raketa ubivši na mjestu devet civila, od čega četvoro djece, dok ih je 50 teže i lakše ranjeno. Najmlađa žrtva je šestogodišnji Jovica Drča iz Brotnja koji je ubijen zajedno sa sestrom Mirjanom Dubajić i njihovom bakom Darinkom Drča. Istoga dana raketiran je i drugi krak kolone izbjeglica, s područja Korduna i Banije. Prema nekim izvorima u tom napadu na kolonu u selu Svodna kod Bosanskog Novog smrtno je stradalo više osoba.

Žrtve – 9 ubijenih: Darinka Drča (68), Jovica Drča (6), Mirjana Dubajić (21), Nevenka Rajić (11), Žarko Rajić (9), Krstan Vuković (44), Darko Vuković (13), Branko Stjelja (72), Mirko Stjelja (34).

Konzekvence: Za zločine na Petrovačkoj cesti nitko nije osuđen.

Cesta Glina – Dvor

Mjesto: Cesta od Gline prema Dvoru

Vrijeme: 7. i 8. kolovoza 1995.

Opis zločina: Prema izjavama svjedoka, na kolonu koju su činili ljudi s područja Gline, Topuskog, Vrginmosta i Vojnića dogodila su se kod sela Ravno Rašće, Donji Klasnić i Žirovac dva napada, jedan Hrvatske vojske, a drugi 5. korpusa Armije BiH. Postoje tvrdnje da se s civilima povlačio i veći broj vojnih vozila te je došlo do pomutnje, no ovaj je zločin jedan od slabije istraženih. Ostaje činjenica da je ubijen veći, zasad neutvrđen broj civila, a spominje se oko 30 žrtava.

Žrtve – oko 30 ubijenih, među kojima: Aleksa Zorojević (67), Miloš Vladić (64), Danica Bulat (64), Marija Baždar (67), Milenko Kukulj (60), Ljubica Kukulj (43), Đurđica Kukulj (28), Ana Mraović (90), Mile Mraović (64), Stanko Stanojević (77), Stevan Komadina (65), Milica Rkman (80), Maca Pavlović (72), Danica Radanović (71), Ranka Radanović (63), Miljka Radanović (73).

Konzekvence: Za zločine na cesti Glina – Dvor nitko nije osuđen.

Dvor

Mjesto: Dvor na Uni

Vrijeme: 8. kolovoza 1995.

Opis zločina: Dana 8. kolovoza 1995., između 14.30 i 15 sati, u školskoj zgradi u Dvoru na Uni ručnim bombama i pucnjevima iz automatskog oružja ubijeno je devet civila, uglavnom psihički i fizički hendikepiranih osoba. Zločinu su iz svoje baze u neposrednoj blizini svjedočili vojnici danskog bataljuna UNCRO-a, čiji je pripadnik Jan Wellendorf 2011. o svemu posvjedočio i u danskim medijima. Ubijeni civili su nekoliko dana ranije dovezeni iz Petrinje u grupi koja je otišla dalje, ostavivši ih u Dvoru. Ubojstvo je počinila skupina u maskirnim odorama bez vidljivih oznaka pripadnosti. Toga dana odvijale su se u Dvoru borbe između pripadnika Hrvatske vojske i Srpske vojske Krajine, a neki izvori spominju i prisutnost 5. korpusa Armije BiH.

Žrtve – 9 ubijenih: Desanka Teodorović (80), Zorka Marić (39), Jovan Macut (64), Terezija Ružak (62), Darko Krivokuća (29) i Slobodan Vukšić (70), dok tijela triju žrtava nisu još identificirana.

Konzekvence: Za zločine u Dvoru nitko nije osuđen.

Komić

Mjesto: Selo Komić kraj Udbine

Vrijeme: 12. kolovoza 1995.

Opis zločina: Pripadnici hrvatskih snaga ušli su iz pravca Ondića u Komić 12. kolovoza 1995. s nekoliko oklopnih vozila. Pri ulasku u selo pucali su i počeli paliti kuće, druge objekte, žito i sijeno te su ubijali stoku. Jedna nepokretna starica zapaljena je u ljetnoj kuhinji svoje kuće, čemu je, skrivena nekih 15 metara dalje, svjedočila njena kći. Inicijalno se spominjalo devet žrtava, no za dvije podaci nisu pouzdani te se kasnije navodi sedam žrtava. Pet je žrtava identificirano i sahranjeno, tijelo Milice Sunajko nije pronađeno, a nije potvrđeno ni što se dogodilo s tijelom Stake Ćurčić.

Žrtve – 7 ubijenih: Marija Brkljač (74), Petar Lavrnić (62), Sava Lavrnić (92), Staka Ćurčić (45), Rajko Sunajko (86), Milica Sunajko (75), Mika Pavlica (90).

Konzekvence: Za zločine u Komiću nitko nije osuđen.

Oton Polje

Mjesto: Zaseok Oton Polje sela Oton u Općini Ervenik

Vrijeme: Oko 18. kolovoza 1995.

Opis zločina: Svjedok Jovan Vujnović ispričao je haškim istražiteljima da ga je u jutarnjim satima 18. kolovoza 1995. ili približno tog datuma grupa hrvatskih vojnika odvela u seosku zgradu željezničke stanice na ispitivanje, gdje mu je jedan vojnik savjetovao da se sakrije jer se ‘događaju stvari’. Istog dana u 16 sati Vujnović se uputio kući. Kuću je našao spaljenu, a oko 80 metara dalje našao je svoju majku Martu Vujnović mrtvu, s tri rane od metaka na licu. Nekoliko dana kasnije pronašao je i leš Steve Vujnovića ispred njegove kuće, ležao je u donjem rublju u lokvi krvi. Tih dana ubijena je i nepokretna Stevina majka Marija, čiji je leš nakon godinu dana pronašao njezin drugi sin Momčilo Vujnović. Prema izvještaju UN-a od 24. kolovoza 1995. u Otonu su u prvim danima ‘Oluje’ ubijeni Ilija (73) i Branko Sudar (58) te Đuka Žunić (85), koju su stanovnici sela pronašli utopljenu u bunaru.

Žrtve – šest ubijenih: Marta Vujnović (85), Stevo Vujnović (56), Marija Vujnović (85), Ilija Sudar (73), Branko Sudar (58), Đuka Žunić (85).

Konzekvence: Za zločine u Oton Polju nitko nije osuđen.

Kijani

Mjesto: Selo Kijani u Općini Gračac

Vrijeme: kolovoz – rujan 1995.

Opis zločina: Od prvog ulaska hrvatskih snaga u Kijane pa do konca rujna 1995. godine u selu je ubijeno 14 civila, među kojima čak devet žena. O nekim užasnim detaljima zločina, u kojem je bilo i silovanja i odsijecanja glava, svojevremeno su javno svjedočili Svetko Bolta i Nikola Jelača koji su, skriveni u obližnjoj šumi, vidjeli sve što se događalo. Oba svjedoka su u međuvremenu preminula. Vijeće Županijskog suda u Rijeci kojim je predsjedavala sutkinja Ika Šarić u ožujku 2019. donijelo je nepravomoćnu presudu protiv Rajka Kričkovića iz Zagreba utvrdivši da je u periodu od 15. do 28. kolovoza 1995. kao pripadnik 118. domobranske pukovnije HV-a počinio ubojstva Radomira Sovilja, njegove sestre Mire i njihove majke Mare. Navodi se da je Kričković tada obišao već spaljene Kijane, odakle je porijeklom. Radomira i Miru Sovilj usmrtio je hicima iz automatske puške, dok je njihovu majku zapalio zajedno s kućom i stokom zaključanom u prizemlju. Osuđen je na deset godina zatvora.

Žrtve – 14 ubijenih: Danilo Bolta (95), Sava Bolta (70), Branko Jelača (67), Marija Jelača (82), Milica Jelača (68), Ana Jelača (50), Smilja Jelača (90), Dušan Kesić (56), Mileva Kolundžić (70), Danica Sovilj (70), Mara Sovilj (75), Mira Sovilj (50), Radomir Sovilj (48), Vlado Sovilj (64).

Konzekvence: Pripadnik HV-a Radomir Kričković nepravomoćno je osuđen 2019. za ubojstvo Radomira, Mire i Mare Sovilj na deset godina zatvora, dok za ostale zločine u Kijanima nitko do danas nije kazneno odgovarao.

Grubori

Mjesto: Zaseok Grubori sela Plavno, 15 kilometara od Knina

Vrijeme: 25. kolovoza 1995. godine

Opis zločina: Kad su 25. kolovoza 1995. pripadnici UN-a i jedna svjedokinja prišli selu Grubori vidjeli su većinu kuća u plamenu i štale u kojima je gorjela živa stoka. Svjedokinja je dozivala supruga i otrčala do jedne livade gdje je vidjela njihove dvije krave, prostrijeljene su ležale na travi. Nedaleko je ležao njezin muž Jovo Grubor, prerezanog grla i bez pola lica. Svjedokinja je zapomažući otrčala u kuću 80-godišnjeg Miloša Grubora kojeg je zatekla na podu u pidžami, u lokvi krvi. Pokraj njega su bile čahure metaka kojima je ubijen. Zbog noći je potraga za žrtvama nastavljena sutradan kada je na zgarištu svoje kuće svjedokinja uočila noge ispod nagorjele grede. Kada je razgrnula pepeo našla je svoju 90-godišnju svekrvu Mariju Grubor na leđima, lica prekrivena rukama, svu opečenu. Našli su još Milicu Grubor, izbodenu nožem i izrešetanu rafalima, i Đuru Karanovića koji je na vratu imao rane od noža, a na grudima od rafala. Jovan Grubor zapaljen je sa svojom kućom. Haški tribunal ustvrdio je da je bilo sustavnog prikrivanja zločina i opstruiranja istrage, nakon čega je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 2010. podiglo optužnicu protiv trojice pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko, Frane Drlje, Bože Krajine i Igora Benete, no na suđenju su neki svjedoci promijenili iskaze, a neki izgubili sjećanje. Beneta, koji je najavio da će progovoriti o detaljima zločina, pronađen je uoči početka sudskog procesa 2011. obješen u šumi između Knina i Gračaca. Sudski postupci okončani su oslobađanjem optuženih, iako je nedvojbeno utvrđeno do su zločin počinili pripadnici ATJ Lučko. Propao je i postupak protiv Željka Sačića zbog zataškavanja po zapovjednoj odgovornosti.

Žrtve – 6 ubijenih: Jovo Grubor (65), Miloš Grubor (80), Đuro Karanović (45), Milica Grubor (51), Marija Grubor (90), Jovan Grubor (73).

Konzekvence: Za zločine u Gruborima nitko nije osuđen.

Gošić

Mjesto: Selo Gošić, desetak kilometara od Kistanja

Vrijeme: 27. kolovoza 1995.

Opis zločina: Nepoznati počinitelji su 27. kolovoza 1995. godine u selu Gošić iz vatrenog oružja ubili sedam civila, a neutvrđenog dana nakon ‘Oluje’ ubijen je i civil Gojko Ležaić. Žrtve mahom starije dobi ubijene su u svojim kućama i dvorištima, a tijela sahranjena na kninskom groblju ekshumirana su 2001. i potom identificirana. Za zločine u Gošiću sumnjičilo se četvoricu pripadnika HV-a. Dvojicu njih sumnjičilo se i za kasniji zločin u Varivodama, zbog čega su postupci spojeni. No u procesu koji se 1996. vodio pred Županijskim sudom u Zadru svi optuženi su oslobođeni. Tu odluku je 1999. ukinuo Vrhovni sud, a obnovljeni postupak se vodio na Županijskom sudu u Šibeniku, ali je Županijsko državno odvjetništvo 2002. odustalo od optužnice zbog nedostatka dokaza.

Žrtve – 8 ubijenih: Sava Borak (70), Vasilj Borak (75), Grozdana Borak (70), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (80), Dušan Borak (56), Gojko Ležaić (65).

Konzekvence: Za zločine u Gošiću nitko nije osuđen.

Varivode

Mjesto: Selo Varivode, desetak kilometara od Kistanja

Vrijeme: 28. rujna 1995.

Opis zločina: Gotovo dva mjeseca nakon završetka vojno-redarstvene akcije ‘Oluja’, nekoliko nepoznatih počinitelja došlo je u popodnevnim satima 28. rujna 1995. u selo Varivode i vatrenim oružjem ubilo devetoro civila. Sva ubojstva počinjena su u dvorištima i kućama ubijenih koji su pokopani na groblju u Kninu bez obdukcije. Ostaci su ekshumirani 2001. godine. Četvorica pripadnika HV-a koji su optuženi u spojenom postupku za zločine u Varivodama i Gošiću na koncu su oslobođeni zbog nedostatka dokaza.

Žrtve – 9 ubijenih: Dušan Dukić (58), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (71), Marko Berić (82), Mirko Pokrajac (84).

Konzekvence: Za zločine u Varivodama nitko nije osuđen.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/2