Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, sam je sebi stvorio povod da još jednom, po tko zna koji put, izvede svoju omiljenu verbalnu figuru: Republika Srpska proglasit će odcjepljenje od Bosne i Hercegovine, ako...
Što je ovaj put navelo Dodika da posegne za prijetnjom već izlizanom od upotrebe?
Riječ je o navodnoj namjeri Visokog predstavnika Christiana Schmidta da iskoristi svoje ovlasti i nametne Zakon o državnoj imovini.
Kažemo navodnoj namjeri, jer Schmidt nije izlazio s takvim najavama. Vlasti u RS-u strahuju da bi spomenuti zakon propisao da sva „perspektivna“ imovina pripada državi BiH i da ne može biti knjižena kao vlasništvo entiteta.
„Ne očekujemo da će se netko iz Federacije BiH ohrabriti da napadne RS. I u takvim okolnostima mi ćemo procijeniti na koji način ćemo djelovati. Od EUFOR-a očekujem da stane na međuentitetsku crtu i spriječi dodir“, izjavio je Dodik i dodao da pretpostavlja da će SAD, u slučaju odluke o secesiji, tražiti intervenciju protiv vlasti u Banjoj Luci, ali da RS ima prijatelje u svijetu koji su to kadri spriječiti.
A što je, zapravo, ovaj put navelo Dodika da zaprijeti odvajanjem srpskog entiteta od BiH?
Najneposredniji razlog tiče se 9. siječnja, Dana Republike Srpske, datuma odabranog da provocira i prkosi: Dodik želi podići tenziju uoči te proslave, koja će opet uključivati paradu naoružanih jedinica i manifestaciju netrpeljivosti spram Bosne i Hercegovine. Gazda RS-a, osim toga, želi odvratiti pažnju svog stanovništva s veoma teške ekonomske situacije i s financijskog ćorsokaka u kojem se nalazi manji bosanskohercegovački entitet. Pritom računa na globalni politički kaos, a u tom kaosu Zapad se sada čini izgubljenim i slabo funkcionalnim.
I još: nije isključeno da ova proizvodnja napetosti treba poslužiti Miloradu Dodiku i Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije, da prošire manevarski prostor u balansiranju između Zapada s jedne te Rusije i proruskih vlasti u nekim europskim državama s druge strane. Premda Vučić i Dodik već neko vrijeme nisu u idiličnim odnosima, i premda Vučić nema punu kontrolu nad Dodikom, može biti da su ih interesi natjerali na koordiniranu akciju.
To što je Dodik dosad nebrojeno puta isprazno spominjao opciju odcjepljenja ne znači da u jednom momentu zaista neće ostvariti prijetnju, no ako se to dogodi, znat ćemo da je kabadahija iz Laktaša potrošio jedino ozbiljno sredstvo manipulacije vlastitim biračima. To će biti njegov politički kraj, ili početak njegovog brzog kraja, neovisno o tome kakve bi kratkoročne posljedice izazvalo proglašenje odcjepljenja Republike Srpske, odnosno kardinalno kršenje mirovnog sporazuma iz Daytona.
To je, uostalom, glavni razlog zbog kojeg Dodik već dosad nije odigrao taj potez: sva njegova politika sastoji se u ostanku na vlasti i na slobodi po svaku cijenu, a odcjepljenje bi značilo odbacivanje i jednog i drugog, bez obzira na to kakve su međunarodne geopolitičke okolnosti.
