>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Zvezdin guslar

Pred početak i za vrijeme utakmice Zvezde protiv Pazara, preko razglasa i iz usta i ruku s natpisima navijača domaće ekipe redovno se širi nacionalna i vjerska mržnja. Za zvanje na mržnju posljednjih godina koriste se i gusle uz koje pjeva unajmljeni guslar Marko Šćepanović

Rahmetli Haso Ćorović, sin Nurke, sestre moga djeda Rama Kurtanovića, bio je opsjednut zakonima. Stalno je nosio kožnu torbu i u njoj po nekoliko zakonika. Bio je bez akademskog obrazovanja, no u zakonima tako i toliko samoučki naučen da je svojim poznavanjem teksta i tumačenja dovodio u nelagodu i pravnike i advokate. Haso je govorio kako je svijet pun laži i kako živ čovjek ne može a da ne laže, laže i kad čuva stoku i kad čuva mrtvaca laže, ali je najgore vrijeme ono kad se laže u zakonima. Zakoni koji se ne primjenjuju kad nastupi zgoda da se primijene, e to su ta mrtva slova na papiru, govorio je.

Hasa Ćorovića se sjetim kad god u Beogradu igraju Crvena zvezda i Novi Pazar. Jer tada, u pravilu, nastupi zgoda da se zakoni primijene, a ne primijene se. Za neke dijelove tih zakona moglo bi se reći kako su doneseni zato da se ne bi primjenjivali. Na primjer, krivični zakonik Republike Srbije. U njemu stoji, član 317 (1), ovo: Ko izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili versku mržnju, ili netrpeljivost među narodima ili etničkim zajednicama koje žive u Srbiji, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina. Ili, Zakon o sportu, član 93: Zabranjeno je delovanje sportskog udruženja usmereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, kršenje zajemčenih ljudskih ili manjinskih prava, ili izazivanje rasne, nacionalne ili verske mržnje. Pa ovo: Ko… svojim ponašanjem ili parolama na sportskoj priredbi ili javnom skupu izaziva nacionalnu, rasnu, versku ili drugu mržnju ili netrpeljivost zasnovanu na nekom diskriminatornom osnovu usled čega dođe do nasilja ili fizičkog obračuna sa učesnicima… kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina i novčanom kaznom. Pa dalje, stoji: Kolovođa grupe koja izvrši delo iz stava 1. ovog člana, kazniće se zatvorom od tri do dvanaest godina. (Čim u tekstu zakona vidi markiranu riječ ‘kolovođa’ umjesto neutralne ‘vođa’, osjetljiv građanin dobije signal za ozbiljnost kojom će zakon biti primjenjivan).

Sve ovo navedeno su mrtva slova na papiru kad Zvezda igra protiv Pazara. Za izazivanje vjerske i nacionalne mržnje na Zvezdinom stadionu, čovjek će prije dobiti jack pot na lutriji nego zatvorsku kaznu. Pred početak i za vrijeme utakmice Zvezde protiv Pazara, preko razglasa i iz usta i ruku s natpisima navijača domaće ekipe redovno se širi nacionalna i vjerska mržnja. Za zvanje na mržnju posljednjih godina koriste se i gusle uz koje pjeva unajmljeni guslar Marko Šćepanović, obučen u crnogorsku narodnu nošnju. Ovo je tekst toga što pjeva:

Od glave Zete do grada Spuža

Krvavi lanac vojske se pruža

Pritisli Srbi turske livade

Turcima u Spuž zadaju jade

A serdar Vule s visoke kule

Džeferdar pali, kukaju bule

Leleču Turci, kukaju bule

Oj lele lele, evo ga Vule

A serdar Janko sa sabljom maše

Udrite braćo, srpstvo je naše!

Ova sklepotina od deset deseteraca sa cezurom nakon petog sloga, odštampana na izdašnoj količini listova, prije početka orgijanja podijeli se mnoštvu na sjevernoj tribini, e da Delije mogu pratiti guslara. On zagudi jedan deseterac, a razulareni hor krene za njim da arlauče nešto što, kako se iz teksta vidi, ama nikakve veze nema ni sa stadionom, ni sa fudbalom. To arlaukanje polazi od mržnje, kreće se i završava u njoj. Njime se poziva na istrebljenje turaka, to jest muslimana iz onoga što grlato mnoštvo i guslar smatraju za srpske zemlje. Televiziju, koja prenosi utakmicu, to mnoštvo koristi da besplatno šalje poruku i istomišljenicima i onima kojima se prijeti. Televizijski komentatori ni jednom riječju ne spomenu tu sramotu, lakše im je da svoju šutnju proglase tobožnjim stajanjem iznad takvog ponašanja. A ta je poruka upućena više navijačima no igračima koji igraju za Novi Pazar, klub iz Sandžaka, jedinog kraja u Srbiji u kojem muslimani čine većinu. Jer u timu Novog Pazara, svaki put kad je guslar vodio to jezivo pjevanje, bilo je po osam pravoslavaca, i svega tri muslimana! Orgije bi počele guslanjem, nekoliko puta ponovljenom deseteračkom sklepotinom (jer je kratka, protiv epske guslarske navade), a nastavile bi se u pravilu višekratnim pjevanjem četničke pjesme ‘Spremte se, spremte, četnici’, pa onda završile skandiranjem imena Ratko Mladić. U igrokazu je glavna stvar poruka muslimanima, tj. turcima da nemaju šta tražiti u srpstvu, da će četnička borba protiv njih biti nemilosna, a uzor je onaj koji je postavio Ratko Mladić. Osnova te poruke je program koji je Draža Mihailović, decembra 1941, dao komandantima u Crnoj Gori, majoru Đorđiju Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću, prema kojem će se, između ostaloga, četnici boriti za stvaranje velike Jugoslavije, i u njoj Velike Srbije (u kojoj će biti Makedonija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Vojvodina) koja će sva biti etnički čista, a između Srbije i Crne Gore se ima stvoriti ‘neposredna granica’ čišćenjem muslimanskog življa iz Sandžaka. Uzgredna poruka razularenog hora ide današnjim Crnogorcima, kako je ‘od glave Zete do grada Spuža’ sve srpska zemlja.

Zašto pravosuđe države Srbije ne procesuira ‘kolovođe’ ovih krvožednih pjevanja i skandiranja? Oni se ne sakrivaju, nastupaju javno i trijumfalno. Veličaju i četnike i neočetnike, a njih zbog toga veličaju i novine i portali, pun ih je youtube i blogovi internetskog bezdana. Neka se čitalac uvjeri i u jedno i u drugo, evo samo ovdje.

Zašto pravna država Srbija ne poštuje vlastiti krivični zakonik? Smatraju li njeni ministri, možda, kako u ovim orgijama nema elemenata za pokretanje krivičnog postupka? Drže li, možda, da onaj što gudi i uz gusle zlo pjeva, zlo ne može misliti? Zašto nadležni ministri i članovi Skupštine ne unesu govor mržnje u svoje zakone? Bolje prilike za donošenje zakona o govoru mržnje od ovih koje nude današnji Zvezdini navijači (i Partizanovi dabogme!) neće lako naći. A zakoni se i donose kad zemlja ogrezne u loše običaje. Nije bez razloga davno rečeno da su svi dobri zakoni nastali iz loših običaja (Omnes bonas leges ex malis moribus esse ortas).

A kakav je nego loš običaj kad razularena rulja od nekoliko hiljada grla u ime većinskog naroda od sedam miliona ljudi krvožedno prijeti manjini od dvije stotine hiljada ljudi, državljana iste zemlje? I kakvo je to junaštvo pozivati na ubijanje stanovnika svoje zemlje, kojih ima toliko da bi svi stali u onaj stadion iz kojega se čuje to nadmeno i mrzilačko pjevanje? Novopazarski Sandžak nije bio u sastavu NDH, u njemu nije bilo ustaških zločina, u dva svjetska rata je bio pošteđen masovnih zločina. Zašto Fudbalski savez Srbije ne naloži svojim delegatima da se utakmica uoči koje ili za vrijeme koje se čuju šovinistički poklici i pozivi protiv pripadnika manjinskog naroda ima prekinuti, a navijači i klub koji takve pozive dopuštaju ili čine kazne po krivičnom ili po zakonu o sportu? Zašto se Aleksandar Vučić, koga prati glas da je ‘prvi zvezdaš’, ne oglasi o ponašanju navijača kluba za koji navija? Zašto se o govoru i pjesmama mržnje ne oglasi kao predsjednik Srbije, kad se već toliko godina nije oglasio kao premijer? Zašto se ne oglasi kao počasni građanin Novog Pazara? Mogao bi se, vala oglasiti: za njega su njegovi politički sandžački ortaci, tice bi ga znale zašto, i smislili titulu počasnog građanina, on je, ako me pamet ne vara, jedini u posjedu toga zvanja. O kakvom ‘evropskom putu Srbije’ on može govoriti, ako Srbija, kojoj je na čelu i klub čiji je prvi navijač, ne primjenjuju nikakve ni zakonske mjere ni disciplinske mjere protiv ponašanja rukovodstva kluba i trpljenja njegovih pristalica, koji javno, usmeno, napismeno i horski uz instrumentalnu pratnju, vrijeđaju građane druge narodnosti i druge vjeroispovijesti? Možda i on, kao on pa još i kao ‘narodski čovjek’, smatra da ko pjeva zlo ne misli? Ili smatra da ima prečih problema, sad kad je FK Novi Pazar ispao u drugu ligu (koja se u Srbiji zove prva) pa barem godinu dana neće igrati protiv njegove Zvezde?

Ima još. Od maja mjeseca 2010, kad je na srpskom groblju u Libertyvilleu kod Chicaga, beogradski FK Crvena zvezda ritualno početničio, četničenje i četništvo se u nekadašnjem partizanskom klubu ne samo podnosi, nego se i propagira, a propaganda se produbljuje novim sadržajima i širi se na druge klubove sportskog društva Crvena zvezda. Tako je, 16. januara 2015, u beogradskoj Areni, prije košarkaške utakmice Crvene zvezde i Galatasaraya, isti Marko Šćepanović, odgudio i odarlaukao istu pjesmu i to sa stolice na parketu igrališta! (Neka se nešto od toga orgijanja pogleda ovdje). Novine su ga listom hvalile i prozvale ‘Zvezdin guslar’, a portal lista Espreso je i u naslov stavio da se od Markove pjesme Turcima ledila krv u žilama. Novine su objavile i njegovu sliku s tadašnjim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, pa su javile da je rođen 1988, da studira medicinu, i da ‘po svoj prilici’ radi u Privrednoj komori Srbije. Odmah po njegovom guslanju, na parket je iz publike bačeno nekoliko svinjskih nogu, valjda u okviru vjekovne borbe protiv turskoga ropstva. Predsjednik košarkaškog kluba Crvena zvezda Nebojša Čović za bacanje svinjskih nogu na parket, razulareno i podlački, optužio je ništa manje no neke Libijce za koje je kazao kako je čuo da su veliki Zvezdini navijači, ali su jako kritični, pa eto, desilo im se. Moj rahmetli Haso bi rekao: ‘‘Dosta se laže po svijetu, ama kad zakoni lažu, ljudi su gori no gnjide, gori no buhe, gori no crvi.‘

1/1