>

novosti logo

Piše Dario Hrupec

Zvijezda i sedam zemljolikih planeta

Moguće je da već za dvije do tri godine detaljnija istraživanja planetarnog sustava oko zvijezde TRAPPIST-1 omoguće prvu potvrdu o izvanzemaljskom životu. No nije jasno bi li to trebao biti razlog za veselje ili za zabrinutost

Nove ekstrasolarne planete otkrivamo doslovno svakodnevno. Stoga pažnju medija privlače tek otkrića onih egzoplaneta koji su stvarno izuzetni. U kolovozu 2016. bilo je to otkriće planeta sličnog Zemlji oko nama najbliže zvijezde Proksima Centaur. A ovih je dana u središtu pozornosti otkriće planetarnog sustava koji ima čak sedam stjenovitih planeta po veličini sličnih Zemlji na kojima bi moglo biti vode u tekućem stanju. Dakle svi su ti planeti potencijalno pogodni za život. Zvijezda oko koje orbitiraju je, u usporedbi sa Suncem, mala i hladna, a ‘godine’ (vremena obilaska oko zvijezde) svih planeta su vrlo kratke – kraće od dva zemaljska tjedna. S obzirom na to da nam je taj planetarni sustav relativno blizu – udaljen svega 40 svjetlosnih godina, što je za galaktičke udaljenosti blisko susjedstvo – moći ćemo ga detaljnije istražiti idućih godina kad proradi nasljednik Hubbleovog teleskopa, svemirski teleskop James Webb.

Što je egzoplanet?

Ekstrasolarni planet ili egzoplanet je planet koji orbitira oko neke druge zvijezde, ne oko Sunca. Naša zvijezda, Sunce, ima planetarni sustav s osam planeta. Pluton, koji smo nekad ubrajali u planete, danas se klasificira kao patuljasti planet. Takvih patuljastih planeta u Sunčevom sustavu danas poznajemo pet, no procjenjuje se da bi ih moglo biti čak nekoliko stotina. Prema novoj definiciji planeta, iz 2006. godine, proizašloj iz novih spoznaja o planetarnim sustavima, planet Sunčevog sustava je tijelo: (1) koje orbitira oko Sunca; (2) koje je dovoljno masivno da ga vlastita gravitacija oblikuje u kuglu; (3) koje je svoju orbitu počistilo od sitnijih tijela.

Prije četvrt stoljeća mogli smo samo nagađati da druge zvijezde imaju svoje planete. Prva pouzdana potvrda postojanja egzoplaneta došla je tek 1992. godine. Od tada do danas otkriveno je više od 3500 ekstrasolarnih planeta. Neki od njih su slični Zemlji. No mnogi su vrlo bizarni. Pokazalo se da planetarni sustavi mogu biti dosta različitiji od onoga što smo bili u stanju zamisliti.

TRAPPIST-1, od piva do zvijezde

Patuljasta zvijezda oko koje orbitira sedam zemljolikih planeta nazvana je TRAPPIST-1, prema istoimenom belgijskom optičkom teleskopu smještenom u Čileu, u okviru Južnog europskog opservatorija (ESO). TRAPPIST je akronim od TRAnsiting Planets and PlanetesImals Small Telescope (mali teleskop za tranzitirajuće planete i planetezimale). Astronomi ne taje da inspiracija za akronim potječe od poznate vrste piva koje su, kao i poznati sir, prvotno proizvodili pripadnici reda trapist.

Društvo u kojem rektori najavljuju povratak biblijskim vrijednostima nije zrelo ni za informaciju o postojanju najprimitivnijeg izvanzemaljskog života negdje daleko u svemiru, a kamoli za eventualni kontakt s izvanzemaljskom inteligencijom

Iz imena teleskopa vidljiv je način na koji su spomenuti planeti otkriveni. Tranzitna fotometrija jedna je od nekoliko metoda kojima se danas otkrivaju egzoplaneti. Pogodna je za one planete čija orbitalna ravnina leži pod malim kutom u odnosu na smjer opažanja. To znači da, gledano sa Zemlje, planet povremeno prolazi ispred zvijezde pa zvijezdi smanjuje sjaj. Smanjivanje sjaja je vrlo malo, tipično oko jedan posto, no postoje dovoljno osjetljivi teleskopi koji takve promjene mogu precizno mjeriti. Iz promjene sjaja zvijezde mogu se odrediti parametri tranzitirajućih objekata, njihove veličine i orbitalni periodi.

Na temelju veličina i perioda planeta, te iz podataka o samoj zvijezdi, mogu se izvesti neki dodatni zaključci o planetima. Tako je za sedam zemljolikih planeta zvijezde TRAPPIST-1 zaključeno da su najvjerojatnije stjenoviti kao Zemlja, a ne plinoviti kao Jupiter, te da bi na njihovoj površini moglo biti vode u tekućem stanju. A tekuća voda je dobar preduvjet za razvoj života. Barem ovakvoga kakvog zasad poznajemo.

Ima li tamo života?

Tehnički detalji novih egzoplaneta zanimaju samo eksperte, one astronome koji se tim područjem istraživanja profesionalno bave. Njihov je cilj razumjeti kako planetarni sustavu nastaju i kako se razvijaju, odnosno, govoreći sasvim općenito, kako funkcionira svemir. Laika prvenstveno zanima ima li tamo koga? I kako je pjevao Edo Maajka: Da li imaju duge kose? / Da l’ traperice nose? / Da l’ vjeruju u Boga? / Da li uzimaju droga? Jednom me, na putu do aerodroma, taksist kojem sam rekao da putujem na astronomski opservatorij na Kanare, pitao mogu li mu u povjerenju reći jesmo li ih otkrili. Vjerojatno potpuno razočaravajuće zvuči tvrdnja da ne samo da nismo otkrili ‘njih’ (inteligentne izvanzemaljce pogodne za kontakt), nego zasad nismo našli nikakav život izvan Zemlje. Znam da izgleda nerazumno, zapravo i zastrašujuće, tvrditi da smo sami u tako nezamislivo velikom svemiru. No činjenica je da još uvijek nemamo nikakvu potvrdu o postojanja života u svemiru, osim na Zemlji.

Sasvim je moguće da već za dvije do tri godine, zahvaljujući svemirskom teleskopu James Webb, detaljnija istraživanja upravo planetarnog sustava oko zvijezde TRAPPIST-1 omoguće prvu potvrdu o izvanzemaljskom životu. No ne znam bi li to trebao biti razlog za veselje ili pak razlog za zabrinutost. Bojim se da bi, s obzirom na sadašnju retradicionalizaciju, takva znanstvena spoznaja mnogima donijela više nemira nego teorija evolucije i teorija velikog praska zajedno. Društvo u kojem rektori najavljuju povratak biblijskim vrijednostima nije zrelo ni za informaciju o postojanju najprimitivnijeg izvanzemaljskog života negdje daleko u svemiru, a kamoli za eventualni kontakt s izvanzemaljskom inteligencijom.

1/1