>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Anatomija jednog zločina

‘Bijelu vrpcu’ Michaela Hanekea o puritanskoj, represivnoj, asketskoj Njemačkoj u osvit Prvoga svjetskog rata vjerojatno nije gledalo ni 700 ljudi, ali uloga javnih medija i jest da se bave temama koje nisu komercijalne. Zato bi javni servis trebalo očistiti od kriminalaca, muljatora i političkih komesara, ali taj film nećemo skoro gledati

Na granici, Nova TV, 17. – 21. rujna, 20:15

Kako su majstori s Nove zakucali konkurentskom RTL-u! Briljantan potez nekoga tko se razumije u važnost termina i programske sheme. Jesensku uzdanicu, dramsku seriju ‘Na granici’ – autori Vlado Bulić, Mirna Miličić i Goran Rukavina, redatelji Josip Žuvan, Stanislav Tomić, Ivan Miladinov i Daniel Kušan, glazba Tonči Huljić – pustili su tjedan dana prije RTL-ova ‘Pogrešna čovjeka’ – autori Jelena Veljača i Milo de Grisogono, redatelj Kristijan Milić – i time dostigli nedostižnu prednost, koja je podebljana razlikom u kvaliteti sadržaja. ‘Na granici’ je ležerna, duhovita i zabavna serija prikladna za sve kojima je televizijski montanjarski eskapizam – ‘hajdemo u planine, jer tamo nema zime’ – jedini bijeg iz surove stvarnosti. Radnja se naime zbiva u Lici. Standardna postava Novinih glumačkih vedeta, koju predvode Milan Štrljić i Žarko Radić, razigrana je od starta, radnja se lako prati, a žovijalna muzika Tončija Huljića čini zanimljiv odmak u odnosu na klasične turske glazbene podloge – ova je baš huljićevska, madrebadessavska, vrckava i duhovita. Najjača faca serije je briljantna Nina Erak, očito u ulozi života (ide joj sve bolje – bila je sjajna i u trećoj sezoni ‘Počivali u miru’). Otvaranje ‘Na granici’ pomelo je sve rekorde, prvu epizodu gledalo je 723 tisuće ljudi, a masovna će publika, kako se čini, uz seriju ostati do kraja.

Bijela vrpca, HRT, 19. rujna, 09:00

‘Bijelu vrpcu’ Michaela Hanekea vjerojatno nije gledalo ni 700 ljudi, ali avaj! Uloga javnih medija jest da održavaju javne vrijednosti i bave se temama koje nisu komercijalne: visokom kulturom, obrazovanjem, školstvom, muzejima, slikarstvom itd. Naši tzv. javni mediji tu su ulogu izdali, oni služe kao široke, ali plitke platforme na kojima neki pojedinci uzimaju novac, a drugi šire ideološki utjecaj, pa dok ide ide. U tom je smislu kvalitetan sadržaj sve rjeđi, a kad ova institucija propadne, ostat će nam samo zabava, kako glasi slogan jedne televizije. Crno-bijeli film ‘Bijela vrpca’ remek-djelo je dubinske anatomije jednoga zločina: Haneke ispituje puritansku, represivnu, asketsku Njemačku u osvit Prvoga svjetskog rata, da bi pokazao ono što će Erich Fromm nazvati ‘autoritarnom strukturom ličnosti’, a Wilhelm Reich ‘seksualnom ekonomijom političke reakcije’. Prikraćenost, nedobrovoljno odricanje, kazna, grijeh, nesloboda, strah, teror – korišteni kao odgojne metode – stvaraju ljude robote, ljude zvijeri, koji i u dobru i u zlu idu nedostižno visoko. ‘Bijela vrpca’ nikad neće ići na komercijalnim televizijama, zato bi javni servis trebalo očistiti od kriminalaca, muljatora i političkih komesara koji ga razvaljuju, ali taj film nećemo skoro gledati – kad ga vidimo, onda mu se nadajmo.

Robna kuća, novi val I-III, Klasik TV, 20. rujna, 17:20

U više epizoda posvećenih novom valu čujemo zapanjujuće stihove Prljavog kazališta iz 1979. godine: Ti ideš sa svojim muškim društvom/ i loviš prljave žene/ a ja te čekam vjerno kao pas/ Znam da me praviš ljubomornim/ jer koliko si mi puta/ na klupi u parku znao reći/ Ja sam za slobodnu mušku ljubav/ ja sam za slobodnu mušku ljubav/ ja sam za slobodnu mušku ljubav/ ja sam za slobodnu ljubav… Malo kasnije Idoli će u Beogradu pjevati: Retko te viđam sa devojkama/ A viđam te svaki dan/ Retko te viđam sa devojkama/ Ipak nikad nisi sam… Jedan je kruti režim pucao, ljuljali su se njegovi temelji, rađala se sloboda iz koje je – u ljutoj konkurenciji ondašnje velike scene – nastalo toliko klasike koliko je nikad prije i nikad kasnije nije nastalo na ovim prostorima, i nikad više neće. Idoli, Prljavo kazalište, Haustor, Pekinška patka…. a u srcu mainstreama genijalni Goran Bregović, drug Tito jugoslavenske muzičke scene. Ukratko, tko nije živio u to doba, ne zna što je renesansa, ali može pogledati Klasik TV i seriju ‘Novi val’, ide svako malo.

Sajam taštine, HBO, 22. rujna, 22:30

Engleska serija ‘Sajam taštine’ (‘Vanity Fair’), nastala po djelu britanskog klasika Williama Makepeacea Thackeraya – otmjenog, elegantnog, duhovitog pisca – u prve je dvije epizode pomalo razvučena, ali kad u trećoj krenu drame, to je onda Dostojevski! Mlada Rebecca Becky Sharp, siromašna i socijalno deprivilegirana, u jezivo klasnom engleskom društvu, obdarena je hrabrošću, inteligencijom i voljom – ona ne plače nad nevoljama, već ih savladava, kao trkač prepone. Slika, zvuk, interijeri, eksterijeri, sve je u ovoj seriji užitak za gledatelje – Englezi, poslovično, znaju kako se to radi. Podnaslov romana ‘Vašar taštine’ je, inače, ‘roman bez glavnog junaka’ – to nekako nalikuje našoj današnjoj situaciji. Michael Palin, legendarni montipajtonovac, u seriji glumi pisca Thackeraya koji najavljuje svaku pojedinačnu epizodu, i to je krasna minijatura, a mladu glumicu Oliviju Cooke treba zapamtiti, njezino vrijeme tek dolazi. Ovo je najnovija prilagodba knjige. Reese Witherspoon glumila je Becky Sharp u raskošnom filmu snimljenom 2004. u režiji Mire Nair; BBC je 2008. ekranizirao Thackeraya s Natashom Little, a jedna je verzija romana serijalizirana i 2008. godine. ‘Vanity Fair’ obavezno gledati.

1/2